MARUŠEVEC, 16. 8. 2014. 

Filijala župe Maruševec već stoljećima slavi sv. Roka u kapeli iz 17. stoljeća ali gradi prostore i za nove vjerničke i društvene sadržaje

Rokovsko proštenje u Druškovcu, filijali župe Maruševec, predvodio je u subotu 16. kolovoza moderator Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu mons. Nedjeljko Pintarić, u koncelebraciji sa više svećenika Gornjovaraždinskoga dekanata. Na to najpoznatije i veoma posjećeno proštenje ivanečkoga kraja, okruženo pitomim zagorskim brežuljcima, veoma rado dolaze župljani svih župa podno sjeverne strane najvišeg gorskog vrha Hrvatskog zagorja – Ivančice, te se u ljepoti Božje prirode i radosnoga druženja zadrže tijekom cijeloga dana.

Predvodeći središnje misno slavlje uz kapelu sv. Roka, i u sjeni starih lipa podno kojih su hodočasnici našli ugodan hlad, mons. Pintarić je u propovijedi podsjetio na životni izbor mladića Roka, koji je nadahnut evanđeoskim načelima, vršeći djela milosrđa, ponajprije dao slavu Bogu. „Slava Božja živi je čovjek, a njegov se život sastoji u gledanju Boga“, podsjetio je propovjednik na riječi sv. Ireneja, kazavši da je sv. Rok kao životni cilj postavio sebi da gleda i vidi u svome životu potrebe bližnjih, posebice onih koji su oboljeli od neizlječivih bolesti kuge, te im je na taj način svjedoči Božju blizinu. Svaki je vjernik pozvan gledati kako da što zauzetije svjedoči Božju prisutnost u današnjemu svijetu, živeći u svojoj životnoj sredini evanđeoske ideale te gradeći duhovno zajedništvo koje je jedino kadro nadvladati navalu današnjeg egoističkoga i materijalističkoga pogleda na svijet, rekao je mons. Pintarić 

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Kulturno umjetničkog društva „Klaruš“ iz Maruševca, uz zvuke tamburaškog sastava, a hodočasnici su se oduševljeno priključili pjevanju „Klaruša“, koji je sastavljen od članova i članica iz različitih dijelova župe Maruševec.

Na kraju misnoga slavlja, hodočasnicima se obratio preč. Valent Posavec, župnik u Vinici i dekan Gornjovaraždinskog dekanata, zahvalivši uime domaćeg župnika Martina Mezaka svima na sudjelovanju i pobožnosti koju su iskazali od ranih jutarnjih sati dolazeći u proštenište. Osim što se hodočasnici duhovno okrijepe pri svetomu Roku, rokovsko proštenje je poznato po širokoj ponudi proizvoda tradicijskih zanata, koji još uvijek dobro dođu na seoskim gospodarstvima, ali i ponudi domaćih specijaliteta i zabavnih sadržaja.

Druškovec je jedno od 16 naselja župe Maruševec, a upravo kapela sv. Roka, premda smještena na granici župe prema Ivancu, svojom je dugogodišnjom tradicijom vrlo privlačna, kako mještanima, tako i hodočasnicima, koji se rado uspnu na vrh pitomog brežuljka na kojem se kapela nalazi. Kapela je izgrađena 1646. godine, a kako svjedoče kamene ploče iznad glavnog i pokrajnog ukaza, znatni građevinski radovi na kapeli rađeni su u prvoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme vlasnika Druškovca i kolatora kapele, plemenitog Stjepana Druskoczyja.

Unutrašnjost kapele resi barokni drveni oltar na kojem se uz kip sv. Roka nalaze kipovi sv. Filipa i sv. Jakoba, a na završnoj školjci oltara nalazi se reljef sv. Valentina. Svod apside oslikan je s tri detalja iz života i preminuća sv. Roka, koje objedinjuje vitica s natpisom „Sv. Rok će vam biti zaštitnik od kuge“.

Sadašnji maruševečki župnik Martin Mezak poduzimao je u više navrata obnoviteljske pothvate kako bi kapela izgledala tako lijepo kao što sada izgleda. Budući da se u Druškovcu nalazi i područna škola, župnik Mezak je u blizini kapele podigao župni objekt u kojem se nalazi vjeronaučna dvorana za katehetske susrete mladih te prostor za ostala okupljanja svećenika i župljana. Varaždinski biskup Josip Mrzljak blagoslovio je 12. listopada 2007. godine novoizgrađene prostore maruševečke župe u filijali Druškovec, gdje je i 2008. godine predvodio Rokovsko proštenje.

Od kapele sv. Roka, lijepo su vidljive i druge kapele i crkve toga kraja, a posebice kapela sv. Volfganga u Klenovniku iz 1508. godine, te kapela Svetoga Duha u Prigorcu, izgrađena krajem 14. stoljeća, koje svjedoče nezaobilazni katolički vjernički identitet tog dijela Hrvatske i Europe. Unatoč krizi, kao i brojnim aktualnim iseljavanjima stanovnika ivanečkoga kraja, zbog potrage za radnim mjestom u europskim i prekomorskim zemljama, mnogima je i dalje ostao pradjedovski zavjet da se svake godine dođe k svetomu Roku na proštenje.