Od:
Do:

Sestre klanjateljice Krvi Kristove hodočastile Marijinim putem

Sestre klanjateljice Krvi Kristove hodočastile Marijinim putemKLENOVNIK/VUKOVOJ, 29. 5. 2022.
U prigodi 350. obljetnice prvog pisanog spomena pilova otajstava krunice Blažene Djevice Marije u Klenovniku, u nedjelju 29. svibnja hodočastile su uz postaje Marijinog puta do kapele Sv. Vuka (Wolfganga) u Vukovoju sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Zagreba sa svojih pet kandidatica iz njihovog samostana Marije Suotkupiteljice u obližnjem Ivanečkom Vrhovcu.
 
U kapeli Sv. Vuka predvodile su, nakon molitve krunice i pjevanih litanija lauretanskih, svečanu pjevanu Večernju zajedno s ostalim hodočasnicima, koji su tim duhovnim sadržajem zaključili nedjeljne svibanjske pobožnosti. Prema dostupnim podatcima u župnom uredu u Klenovniku, do sada nije zabilježeno da se u kapeli Sv. Vuka molio časoslov pa je ovim hodočašćem i sudjelovanjem sestara Klanjateljica Krvi Kristove prvi put upriličena pjevana Večernja, a želja da se s takvim oblicima pobožnosti u toj izvorno očuvanoj gotičkoj kapeli iz 1508. godine nastavi ubuduće.
 
Na završetku hodočašća i molitve Večernje, o prisutnosti redovnica u župi Klenovnik, govorio je mons. Nedjeljko Pintarić, podsjetivši da su u vrijeme grofa Ivana IV. Draškovića i njegove supruge Marije Magdalene Nadasdy 1672. godine podignuti pilovi otajstava krunice od dvorca u Klenovniku do kapele sv. Vuka te da je grofica Marija Magdalena 1703. godine, kada su uršulinke iz Požuna (Bratislave) morale bježati u vrijeme Rakoczyjeve bune, među kojima je bila i njezina kći Ana Julijana, primila u klenovnički dvorac, a potom dovršila utemeljenje uršulinskog samostana u Varaždinu. Spomenuo je i djelovanje sestara Sv. Križa iz Đakova koje su od 1928. godine pa do završetka Drugog svjetskog 1945. djelovale u Sanatoriju za tuberkulozu u Klenovniku, ali po dolasku komunista na vlast više nisu bile podobne za socijalno i karitativno djelovanje koje su vršile u bolničkoj ustanovi. Sličnu sudbinu doživjele su i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su upravljale Pučkom djevojačkom školom u Ivancu od 1867. godine do 1947. godine kad otpuštene sa službovanja i napuštaju Ivanec. Iz klenovničke župe dvije su djevojke izabrale redovnički poziv: s. M. Arkanđela (Mira) Fruk (1927.-2015.) u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Pulskoga u Zagrebu, i s. Jeronima (Marija) Vuglovečki u Družbi sestara Presvetoga Srca Isusova u Rijeci, koja sada djeluje u Zagrebu.
 
Osvrnuo se i na međunarodno djelovanje sestara Klanjateljica Krvi Kristove na svim kontinentima, te djelovanje hrvatskih sestara u više od 30 zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Australiji. Tragični ratni događaji devedesetih godina prošlog stoljeća kada su ih velikosrpski huškači protjerali iz njihovih samostana u Novoj Topoli i Bosanskom Aleksandrovcu utjecali su i na dolazak u naš zagorski kraj, rekao je mons. Pintarić, podsjetivši da su prije trideset godina sestre započele gradnju svog današnjeg samostana u Ivanečkom Vrhovcu koji je bio i plod molitava župljana s ivanečkim župnikom Tomom Habdijom i konkretnog djelovanja njegovog nasljednika župnika Stjepana Najmana s tadašnjom Upravom Klanjateljica Krvi Kristove u gradnji najmlađeg samostana u biskupiji. Izrazio je i radost što se prvi put u povijesti kapele sv. Vuka, stare više od 500 godina, okupio tako veliki broj redovnica koje su zajedno molile s hodočasnicima u kapeli sv. Vuka.
 
Danas u ivanečkoj zajednici žive sestre starije životne dobi, bolesne sestre kao i one koje se brinu za njih, kao i sestre koje su aktivne u apostolatu: vjeroučiteljice u osnovnoj i srednjoj školi, voditeljice župne kateheze i zajednice Krvi Kristove te animiranja liturgije itd. Samostan je ujedno i centar u kojem se održavaju duhovne obnove i vježbe za mlade, sestre, bogoslove, đakone te članove raznih crkvenih udruga i pokreta, te formacija kandidatica. Djelovanje sestara i samostan lijepi su doprinos različitih duhovnih ponuda u Varaždinskoj biskupiji, kao i poticaj da se mladi iz tog dijela biskupije upute na duhovni poziv.
 
Nazočnima se obratila s. Zdravka Leutar, regionalna poglavarica Regije Zagreb te izrazila zadovoljstvo što su sestre i kandidatice mogle zajedno moliti u tako lijepoj prirodi, hodočastiti Marijinim putem te osjetiti vjerničko zajedništvo. Zahvalila je i domaćem župniku Josipu Jagarčecu na gostoprimstvu, koji je zatim ukratko predstavio klenovničku župu i hodočašća u kapelu Sv. Volfganga tijekom liturgijske godine.
 
U kapeli sv. Vuka nalazi se oltar Blažene Djevice Marije, kojeg je Hrvatski restauratorski zavod kompletno obnovio 2018. godine. Današnji je oltar sastavljen od dva oltara, starijeg s kojeg sačuvani natpis potvrđuje da je Bratovština sv. Wolfganga 1674. godine kod kipara Ivana Jakova Altenbacha dala izraditi oltar, a taj je majstor napravio i kip Bogorodice s Djetetom u cvjetnom vijencu koji se danas nalazi u središnjoj niši retabla oltara. Oko 1729. godine prvotno postavljen oltar Blažene Djevice Marije zamijenjen je novim, u čije je središte uklopljen spomenuti Altenbachov kip Bogorodice s Djetetom. Uz Bogorodicu koja stoji na oblacima i polumjesecu, sa žezlom u desnoj ruci, okružena vijencem stiliziranih oblaka i sunčanih zraka iz 1674. godine, na konzolama su postavljeni kipovi sv. Katarine i sv. Barbare.
 
Oltar i njegovi kipovi potječu iz radionice varaždinskog kipara Ivana Adama Rosemberga čiji se radovi nalaze u klenovničkoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva i dvorskoj kapeli sv. Antuna Padovanskog. Natpis na kartuši oltara govori i o brizi domaćih ljudi za kapelu, vrlo detaljno navodeći imena članova Bratovštine, članova obitelji Pintarić, Jurinec, Čelig i Cingesar iz obližnjeg zaseoka Pintarić. Autori oltara Blažene Djevice Marije, Ivan Jakov Altenbach i Ivan Adam Rosemberg, iznimno su značajni kipari, obojica građani Varaždina, koji su svojim kiparskim umijećem i djelima uveli nova barokna stilska obilježja na područje sjeverozapadne Hrvatske te se na tom oltaru može promatrati razvoj stilskih obilježja u rasponu od pedesetak godina.

Nedjeljko Pintarić


Slika
Slika
Slika
Slika