Sprovod i misa zadušnica za Julijanu Ilčić, prvu voditeljicu Caritasa Varaždinske biskupije
VARAŽDIN, 7. 9. 2024.
Na varaždinskom je groblju u subotu 7. rujna sahranjena Julijana Ilčić, prva voditeljica Caritasa Varaždinske biskupije koja je preminula u utorak 3. rujna 2024. godine u 87. godini života.
Sprovodne obrede predvodio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, a uz njega su bili generalni vikar i predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije Ivan Rak, kanonik Stolnog kaptola i župnik u Biškupcu Damir Bobovec, kanonik Zbornog kaptola i župnik župe sv. Nikole Stjepan Najman, umirovljeni župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana Mijo Horvat, sadašnji župnik Ivica Cujzek, fra Mirko Kemiveš i fra Lucije Jagec. Na varaždinskom se groblju okupila brojna obitelj Julijane Ilčić, njezino šestero djece, dvadeset i dvoje unučadi, četvero praunučadi, trojica rođene braće sa svojim obiteljima, brojni župljani župe sv. Fabijana i Sebastijana te prijatelji pokojnice i njezine obitelji.
Vlč. Ivica Cujzek izrekao je dirljivu i osobnu zahvalu Julijani Ilčić uime župne zajednice svjedočeći njezinu radost, zauzetost, vjeru koju su postojano pratila dobra djela prema bližnjima, susjedima, prijateljima, znanim i neznanim ljudima. Usporedio je njezin lik sa suncem. „Sunce. Kako je dragocjeno u životu imati ljude koji su poput sunca! U ovome svijetu punom sjena i tame, punom stresova, boli i teškoća, tako je dobro imati ljude koji su jasni i sjajni poput sunca. Pročitao sam nedavno ovu misao jednog duhovnog pisca: 'Budi poput sunca koje unatoč svoj bijedi svijeta ujutro izađe, uvečer zađe, a za sobom ostavi dan.' Baš takva bila je gospođa Julijana Ilčić“, kazao je vlč. Cujzek. Uz rad u Regionalnom centru za izbjeglice za vrijeme Domovinskog rata, a kasnije i kao prva voditeljica Biskupijskog Caritasa, uz požrtvovnu i stalnu brigu za svoju brojnu obitelj, supruga Stanka koji je prije tri godine preselio u vječnost, a o kojem je Julijana brinula do zadnjeg dana, vlč. Cujzek istaknuo je i njezinu postojanu i zauzetu molitvu za nerođene pred varaždinskom bolnicom. Julijana Ilčić nedostajat će mnogima, kazao je nadalje i zaključio: „Ljudi koji su poput sunca ne pitaju mnogo, ne gledaju koga će obasjati, ne biraju koga će ugrijati, ne čekaju tko će ih tražiti, nego utjelovljuju Isusovo poslanje da su 'svjetlo svijeta'. Utjelovljuju njegovo milosrđe prema svakome tko je u potrebi. I prolaze tako kroz dan ne želeći zasluge, ne tražeći aplauze, ne vičući o sebi. Nego skromno, tiho i samozatajno, nadasve ponizno, čine svoje. Bez pompe rasvjetljuju probleme, bez galame tjeraju tamu zla, osvjetljuju put prema dobru, pružaju toplinu potrebitima... I odlaze - tiho i mirno. Kao što je otišlo naše župno sunce, naša sestra Julijana. A za sobom ostavila dane - prepune nade, dobrote, blagosti. Ostavila je za sobom tragove po kojima i mi trebamo prilaziti Božjoj ljubavi i susretu s njime i svim našim voljenima tamo gdje vjerujemo da je naša sestra Julijana - po milosrđu Božjem, kojemu je bila vjerna i kojemu je radosno služila - vječno blaženstvo zadobila.“
Uz župnika Ivicu Cujzeka od pokojne Julijane su se dirljivim riječima zahvale i nade u vječni život oprostile njezine tri kćeri te Mateja Sabljak uime Inicijative 40 dana za život. U svojim su se govorima kćeri prisjetile svoje „mame i bake Seke“ kao jednostavne, spontane, dosjetljive i vedre osobe kojoj nikada nije ništa bilo teško učiniti, koja ih je sve privlačila i okupljala, dijelila s njima svakodnevne brige, te se istom zauzetošću brinula i molila i za njihovo vječno spasenje.
Uz navještaj riječi Božje, sprovodne molitve i pjevanje predvođeno zborom mladih Via i pjevačkim sastavom Arka, sprovod Julijane Ilčić svjedočio je kako zemaljski život za vjernike nije kraj već prijelaz u vječnu domovinu, privremeni oproštaj i nada u ponovni susret u Gospodinu.
Ta je vjera bila podržana i nahranjena na misi zadušnici koju je u crkvi Dobrog Pastira predslavio umirovljeni biskup Josip Mrzljak za dušu Julijane Ilčić, ali na ohrabrenje i utjehu mnoštvu vjernika koji su ispunili crkvu. Biskup Mrzljak u propovijedi je naglasio upravo činjenicu kako nas bolest i smrt, prolaznost našeg zemaljskog života rastužuje i uznemiruje, no sam Isus nam govori: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“. Nema mjesta strahu i uznemirenosti kada čovjek hoda u vjeri, kada u Isusu prepoznaje Put, Istinu i Život, poručio je okupljenima biskup ohrabrivši ih da postojano prepoznaju i brane istinu, da učvrste svoje pouzdanje u put koji im Isus pokazuje baš kao što je to u svojem životu postojano, hrabro i svjedočki činila pokojna Julijana Ilčić o čemu svjedoče brojni okupljeni na sprovodu i misi zadušnici.
Na kraju svete mise u kojoj su pjevanjem, čitanjem, ministriranjem udjela uzela djeca i unuci Julijane Ilčić, vlč. Ivica Cujzek još je jednom zahvalio okupljenim svećenicima što su svojim dolaskom i prikazanom misom počastili vjernički i svjedočki život pokojnice koji je prepoznati u župnoj zajednici sv. Fabijana i Sebastijana. Spomenuo je i nekoliko osobnih susreta s pokojnicom te pozvao unuke da nasljeduju baku na njezinom svakodnevnom mjestu u crkvi Dobrog Pastira.
Na varaždinskom je groblju u subotu 7. rujna sahranjena Julijana Ilčić, prva voditeljica Caritasa Varaždinske biskupije koja je preminula u utorak 3. rujna 2024. godine u 87. godini života.
Sprovodne obrede predvodio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, a uz njega su bili generalni vikar i predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije Antun Perčić, kancelar Varaždinske biskupije Ivan Rak, kanonik Stolnog kaptola i župnik u Biškupcu Damir Bobovec, kanonik Zbornog kaptola i župnik župe sv. Nikole Stjepan Najman, umirovljeni župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana Mijo Horvat, sadašnji župnik Ivica Cujzek, fra Mirko Kemiveš i fra Lucije Jagec. Na varaždinskom se groblju okupila brojna obitelj Julijane Ilčić, njezino šestero djece, dvadeset i dvoje unučadi, četvero praunučadi, trojica rođene braće sa svojim obiteljima, brojni župljani župe sv. Fabijana i Sebastijana te prijatelji pokojnice i njezine obitelji.
Vlč. Ivica Cujzek izrekao je dirljivu i osobnu zahvalu Julijani Ilčić uime župne zajednice svjedočeći njezinu radost, zauzetost, vjeru koju su postojano pratila dobra djela prema bližnjima, susjedima, prijateljima, znanim i neznanim ljudima. Usporedio je njezin lik sa suncem. „Sunce. Kako je dragocjeno u životu imati ljude koji su poput sunca! U ovome svijetu punom sjena i tame, punom stresova, boli i teškoća, tako je dobro imati ljude koji su jasni i sjajni poput sunca. Pročitao sam nedavno ovu misao jednog duhovnog pisca: 'Budi poput sunca koje unatoč svoj bijedi svijeta ujutro izađe, uvečer zađe, a za sobom ostavi dan.' Baš takva bila je gospođa Julijana Ilčić“, kazao je vlč. Cujzek. Uz rad u Regionalnom centru za izbjeglice za vrijeme Domovinskog rata, a kasnije i kao prva voditeljica Biskupijskog Caritasa, uz požrtvovnu i stalnu brigu za svoju brojnu obitelj, supruga Stanka koji je prije tri godine preselio u vječnost, a o kojem je Julijana brinula do zadnjeg dana, vlč. Cujzek istaknuo je i njezinu postojanu i zauzetu molitvu za nerođene pred varaždinskom bolnicom. Julijana Ilčić nedostajat će mnogima, kazao je nadalje i zaključio: „Ljudi koji su poput sunca ne pitaju mnogo, ne gledaju koga će obasjati, ne biraju koga će ugrijati, ne čekaju tko će ih tražiti, nego utjelovljuju Isusovo poslanje da su 'svjetlo svijeta'. Utjelovljuju njegovo milosrđe prema svakome tko je u potrebi. I prolaze tako kroz dan ne želeći zasluge, ne tražeći aplauze, ne vičući o sebi. Nego skromno, tiho i samozatajno, nadasve ponizno, čine svoje. Bez pompe rasvjetljuju probleme, bez galame tjeraju tamu zla, osvjetljuju put prema dobru, pružaju toplinu potrebitima... I odlaze - tiho i mirno. Kao što je otišlo naše župno sunce, naša sestra Julijana. A za sobom ostavila dane - prepune nade, dobrote, blagosti. Ostavila je za sobom tragove po kojima i mi trebamo prilaziti Božjoj ljubavi i susretu s njime i svim našim voljenima tamo gdje vjerujemo da je naša sestra Julijana - po milosrđu Božjem, kojemu je bila vjerna i kojemu je radosno služila - vječno blaženstvo zadobila.“
Uz župnika Ivicu Cujzeka od pokojne Julijane su se dirljivim riječima zahvale i nade u vječni život oprostile njezine tri kćeri te Mateja Sabljak uime Inicijative 40 dana za život. U svojim su se govorima kćeri prisjetile svoje „mame i bake Seke“ kao jednostavne, spontane, dosjetljive i vedre osobe kojoj nikada nije ništa bilo teško učiniti, koja ih je sve privlačila i okupljala, dijelila s njima svakodnevne brige, te se istom zauzetošću brinula i molila i za njihovo vječno spasenje.
Uz navještaj riječi Božje, sprovodne molitve i pjevanje predvođeno zborom mladih Via i pjevačkim sastavom Arka, sprovod Julijane Ilčić svjedočio je kako zemaljski život za vjernike nije kraj već prijelaz u vječnu domovinu, privremeni oproštaj i nada u ponovni susret u Gospodinu.
Ta je vjera bila podržana i nahranjena na misi zadušnici koju je u crkvi Dobrog Pastira predslavio umirovljeni biskup Josip Mrzljak za dušu Julijane Ilčić, ali na ohrabrenje i utjehu mnoštvu vjernika koji su ispunili crkvu. Biskup Mrzljak u propovijedi je naglasio upravo činjenicu kako nas bolest i smrt, prolaznost našeg zemaljskog života rastužuje i uznemiruje, no sam Isus nam govori: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“. Nema mjesta strahu i uznemirenosti kada čovjek hoda u vjeri, kada u Isusu prepoznaje Put, Istinu i Život, poručio je okupljenima biskup ohrabrivši ih da postojano prepoznaju i brane istinu, da učvrste svoje pouzdanje u put koji im Isus pokazuje baš kao što je to u svojem životu postojano, hrabro i svjedočki činila pokojna Julijana Ilčić o čemu svjedoče brojni okupljeni na sprovodu i misi zadušnici.
Na kraju svete mise u kojoj su pjevanjem, čitanjem, ministriranjem udjela uzela djeca i unuci Julijane Ilčić, vlč. Ivica Cujzek još je jednom zahvalio okupljenim svećenicima što su svojim dolaskom i prikazanom misom počastili vjernički i svjedočki život pokojnice koji je prepoznati u župnoj zajednici sv. Fabijana i Sebastijana. Spomenuo je i nekoliko osobnih susreta s pokojnicom te pozvao unuke da nasljeduju baku na njezinom svakodnevnom mjestu u crkvi Dobrog Pastira.