ČAKOVEC, 22.6.2021.

---

Već 16 godina za redom čakovečke obitelji koje međusobno prijateljuju, druže se i rastu u vjeri okupljaju se jednom godišnje u vrtu obitelji Damiš. Susret je ove godine održan 22. lipnja, a u nastavku pročitajte osvrt Ivane Šlezak na okupljanje kao i neke od dojmova sudionika.

---

Kad se nekoliko mladih obitelji 2006. godine spontano okupilo na vrtu obitelji Damiš, uz roštilj, igre i razgovor, zbog želje za zajedništvom i podizanjem djece u krugu obitelji s istim vrijednostima, nije bilo posebnih planiranja da takva druženja postanu tradicija. Ali kad je nešto tako dobro i potrebno, jer se jedino zajedno možemo probijati kroz sve gušću maglu stranputica, onda sami po sebi takvi događaji traže da postanu tradicija. Oni malci, koji su imali tek koji mjesec na prvom takvom susretu, sad su već krizmanici. A sad su tu opet neki novi malci, nova radost, nova nada.

Ove godine, nakon mjeseci i mjeseci zatvorenosti i nemogućnosti susretanja, s nestrpljenjem i radošću smo dočekali popuštanje mjera, a onda i sunčano i vedro vrijeme. Bio nam je potreban susret, zagrljaj, ohrabrenje… Cijeli dan nismo skidali najvažniji kozmetički detalj s lica – osmijeh. A razloga za to bilo je pregršt.

Naši velikodušni domaćini Damiši u svojem uvijek predivnom vrtu i ovaj puta su raširili srce i ruke za svakoga tko je zakoračio u vrt, u kojem je početak susreta uvijek obilježen mirisima s roštilja i zajedništvom u dijeljenju svega prostrtoga na stolu.

Proteklih godina djeca su „naučila“ da nam na susret uvijek stigne i sladoled u rukama naših fratri i/ili samog biskupa. Ove godine, ne znajući hoće li itko od njih moći doći, pobrinuli smo se da ne razočaramo djecu, pa smo donijeli sladoled sami.
Kolika li je radost bila kad su ipak stigli fra Željko, fra Ivan i fra Darko…i donijeli još sladoleda.

Kako nas je Gospodin počastio lijepim vremenom, imali smo optimalne uvjete za igru vodene alke u kojoj su svi uživali i zdušno klicali za svaki pogodak. Osobito veselje je bilo kad su se i naši mladi fratri priključili igri pa izazvali mnogo smijeha i veselja. Najuspješnijima su dodijeljene i originalne medalje, a pobjednički pehar je prešao iz ruku prošlogodišnjih u ruke novim pobjednicima.

Nakon dovršene igre alke počeli smo se pripremati za rad u grupama… ali… morali smo napraviti pauzu jer… stigla je još jedna puna vreća sladoleda J, a stigla je u rukama biskupa mons. Bože Radoša i  tajnika vlč. Marka. Koje li radosti! Poziv smo dakako uputili  i nadali se dolasku, jer smijemo se nadati, ali dolaskom biskupa radost je bila potpuna. Nakon što nam je svima uputio riječi podrške i ohrabrenja i nakon što smo napravili još jednu zajedničku fotografiju krenuo je rad u grupama. Franjevci, biskup i vlč. Marko su se također priključili radu u grupama. Jedna grupa bila je samo za mlade, a jedna druga grupa se djelomice odvijala i putem video veze jer jedan tata vozač nije mogao prežaliti što je morao ostaviti vrt i krenuti na put pa je ostao s grupom na video vezi.

Da bi lakše formirali grupe svatko je izvukao ceduljicu s nazivom grupe: Rast u ljubavi, Rast u jedinstvu, Rast u strpljivosti… Ove godine tema  je bila vođena Papinom pobudnicom Amoris laetitia. Vođeni citatima iz pobudnice, gdje se u odnos stavlja idilična (biblijska) slika obitelji s „gorkom stvarnosti“, koju se ne može zanijekati, ali i ono najljepše, „odgovor Isusa i Crkve na tu stvarnost“, razmatrali smo i dijelili iskustva obiteljskog života. Izvlačenjem zadatka/molitve temu smo nastavili promišljati/živjeti i u nadolazećim danima.

Ove godine nastojali smo rasti i u odgovornosti spram Zemlje koju nam je Gospodin povjerio, a vođeni enciklikom Laudato si', pa smo tako odlučili ne upotrebljavati jednokratan pribor za jelo i stvoriti što manje otpada. Uspjelo nam je! Prigodno je bilo i sad već tradicionalno fotografiranje svake obitelji, u plavo zelenim majicama i s loptom-Zemljom u rukama, izražavajući time i našu brigu i ljubav za zajednički dom – Zemlju.
Hvaljen budi Gospodine, sa svim stvorenjima svojim….
 
ODJECI:
Uvijek nam je lijepo doći na vrt. Zašto? To su trenuci opuštanja, ne gledamo što još treba napraviti, ono naše međimursko- kaj bumo još delali. To su trenuci dijeljenja svojih radosti, ali i problema sa braćom i sestrama u Kristu. Zajedno smo mudriji u nekim životnim problemima. Lijepo nam je kada možemo posvjedočiti o životu naše kućne Crkve. (Delfina B.)
 
Na roštilju nam je bilo jako lijepo. Posebno nas je oduševilo zajedništvo sviju, dječji smijeh i radost, te velikodušnost domaćina. Jako nam se svidjela i vodena arka u kojoj smo i sudjelovali. Rad u grupama je upotpunio dan, te nas duhovno obogatio, a posebno nas je razveselio i posjet biskupa Bože Radoša. Zasigurno ćemo se vratiti i sljedeće godine, te bismo to preporučili i drugim obiteljima koje traže duhovnu okrepu i kvalitetno druženje. (Karla i Miro S.)
 
Bilo je prekrasno biti dio velike obitelji okupljene oko Krista…svi smo isti, a opet toliko različiti...ista vatra je u našim srcima...a naši su putevi različiti...prekrasno je vidjeti djecu sretnu i slobodnu i odrasle kako paze jedni na druge...osjetilo se ono „o kako je lijepo i kako je dobro k'o braća zajedno živjeti!“ (Suzana D.)
Sve je bilo super, roštilj je bio besprijekorno dobar. Svi smo potrebni jedni drugima kao prijatelji, podrška i blagoslov. Veliko su bogatstvo takvi susreti, blago nepropadljivo. Hvala obitelji Damiš za vrt i svima koji su sudjelovali u pripremama, organizaciji, pospremanju............. Vidimo se opet.
Bog vas blagoslovio ! (Zlatko K.)
 
Kako smo imali oca biskupa  u grupi on nam je posvjedočio  da je počeo čitati encikliku i da  sve počinje u obitelji. Kako je bitno milosrđe, ne osuđivanje nego razumijevanje, obiteljsko zajedništvo i otvoren pogled na životne situacije....
Kao  grupa smo razmijenili svakodnevna  iskustva i situacije u kojima se  neminovno nalazimo, u ovom modernom vremenu. Suglasni smo bili da bez Krista, bez njegove prisutnosti u našim životima  ne bi mogli živjeti! (Sandra K.)
 
Vrt pun djece i obitelji, odličnih igara, puno osmijeha, lijepih riječi, jednostavnosti, posebnosti u svemu, blagoslova i Božje prisutnosti u svakom trenutku.
Rad u grupama neizmjerno vrijedan, rast u svim odlično pripremljenim temama od strane naših dragih prijatelja i voditelja, koji nam daruju rad na svojim talentima, te otvoreno i darežljivo dijeljenje svih nas u razgovorima.
Hvala našim dragim svećenicima: fra Ivanu, fra Željku i fra Darku. Posebno nas je razveselio dolazak i druženje s biskupom Božom Radošem. Osjećali smo se prihvaćeno, povezano i s povjerenjem u zajedništvu. To su naši vrijedni svećenici radnici, toliko potrebni za rast u obiteljima. Molimo za više svećenika radnika.
Osjećamo se zahvalno, razdragana srca, s vedrinom na licu i sretni sto smo bili dio još jednog prekrasnog susreta i druženja. (Tina i Igor L.)
 

---