Susret svećenika Varaždinske biskupije
VARAŽDIN, 4. 11. 2013.
Redoviti mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 4. studenoga u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu.
Okupljene svećenike na čelu s biskupom mons. Josipom Mrzljakom pozdravio je voditelj susreta mons. Ivan Godina, generalni vikar. Potom je preč. Josip Koprek predstavio novi Direktorij Varaždinske biskupije za 2014. godinu, prvo samostalno izdanje za mjesnu Crkvu, te raspored održavanja zaručničkih tečajeva u idućoj godini. Vlč. Tihomir Kosec govorio je o aktualnostima u pastoralu mladih, napomenuvši kako se s informacijama može upoznati i putem mrežne stranice www.mladi-vz.com.
Franjo Talan, predsjednik varaždinskog Društva za obilježavanje grobišta, te član Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij i Državnog povjerenstva za grobišta, upoznao je s novostima u popisivanju žrtava II. svjetskog rata i poraća, najavivši kako će se popis raditi po župama. Podsjetio je kako je polovica župnika s područja Varaždinske biskupije tijekom i nakon rata završila u logorima i zatvorima, a na njezinom je području ubijeno više od 30 svećenika. Biskup Mrzljak rekao je kako Katolička Crkva ne smije zaboraviti žrtve, mnogobrojne osobe i mučenike koje su bile proganjane i ubijane zbog svoje vjere i ljubavi prema svome narodu. Biskup je zaželio da se u svakoj župi pronađe suradnik koji će sudjelovati u popisivanju žrtava, unatoč tome što je mnogo vremena prošlo od tih događanja.
Gost susreta bio je vlč. dr. Ivan Dodlek, profesor na KBF-u u Zagrebu i prefekt u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, koji je izlagao o temi "Sveti Augustin - snaga unutarnje riječi".
Govoreći o temi, vlč. Dodlek rekao je kako je snaga riječi poput svjetlosti kojom se spoznaje stvarnost i uspostavlja komunikacija. Riječju se stupa u odnos i uspostavlja kontakt sa svijetom i s ljudima, napomenuo je predavač dodavši da su snage riječi posebno svjesni govornici koji svojim govorničkim umijećem imaju moć uvjeravanja i nagovaranja. O takvom umijeću govorništva govorio je i sveti Augustin koji je studirao retoriku u Kartagi i otvorio školu retorike u Rimu, no on je govorničkom umijeću dao novo kršćansko shvaćanje. Augustin je smatrao kako se govornici ne smiju oslanjati samo na snagu vlastite riječi jer vrlo lako mogu završiti u obmanjivanju drugih. Naime, riječ može voditi na nove putove i time biti vodilja prema istini, ali može usmjeriti i na krive putove pa vodi u laž. Stoga je, spoznavši slabost obične ljudske riječi, Augustin smatrao da mora tražiti riječ koja samom izgovorenošću biva istinitom.
U svojem procesu obraćenja Augustin je shvatio da je to Božja riječ koja je utemeljena na Riječi koja je tijelom postala, a to je Isus Krist. Augustin je također spoznao kako se u pravom smislu razumjeti Božju riječ te ju tumačiti i prenijeti dalje može samo ako se uspostavi veza između razumijevanja teksta i onog unutarnjeg žara onih koji pokušavaju razumijeti tekst. Taj unutarnji žar obuhvaća unošenje samog sebe u unutarnju riječ, što pokazuje da razumjeti riječ Božju znači osobno se angažirati i unijeti samog sebe u tu riječ. Ono što Božja riječ progovara nama i naši odgovori na taj Božji govor, odnosno poruka i smisao koji proizlaze za nas iz riječi Božje nazivaju se unutarnjom riječi. Tek nakon što je ostvarena ova unutarnja riječ, u kojoj smo se potrudili potražiti smisao i poruku Božje riječi, može adekvatno progovoriti izgovorena riječ, ili, kako ju Augustin naziva, vanjska riječ. Izvorno je govorenje dakle ono unutarnje i Augustin ga naziva jezik srca ili intimna riječ. Stoga je važno naglasiti da se slušateljima riječ Božja približava upravo jezikom srca, a ne samo izgovorenom riječi. Time Augustin ukazuje da je cilj u naviještanju Božje riječi jedinstvo unutarnje i vanjske riječi, a to jedinstvo moguće je ostvariti samo u trajnom unutarnjem dijalogu s Božjom riječju. To dovodi do treće i najdublje dimenzije riječi, a to je snaga unutarnje riječi koja je dijalog, poručio je vlč. Dodlek.
Najdublja razina dijaloga odvija se u izravnom procesu sporazumijevanja koji uključuje jedinstvo vremena i prostora, što znači da navjestitelji trebaju težiti izravnom dijalogu s vjernicima. Jedna od mogućnosti takvog dijaloga nalazi se u lectio divina, koja obuhvaća redom čitanje, promišljanje, molitvu, kontemplaciju i komunikativno djelovanje. Upravo je Augustin smatrao da je snaga unutarnje riječi u konačnici komunikativno djelovanje putem Riječi Božje. Komunikativno djelovanje znači da se u konkretnoj situaciji traži konkretno rješenje kroz unutarnju riječ koja je Božji odgovor nama za tu konkretnu situaciju, rekao je predavač koji je pojašnjavajući temu prikazao i nekoliko dokumentarnih isječaka, među kojima i govor o oproštenju kardinala Franje Kuharića koji je označio kao najjači primjer snage unutarnje riječi.
Jasminka Bakoš-Kocijan