VARAŽDIN, 4. 5. 2015.

Redoviti mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 4. svibnja u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu.

O temi "Svećeničko zdravlje i pastoralno djelovanje" izlagao je svećenik Varaždinske biskupije vlč. mr. sc. Karlo Šimek, koji je nedavno magistrirao u Rimu obranivši rad s naslovom "Promocija zdravlja u svećeničkom životu".

Uvodno se osvrnuo na čimbenike koji utječu na održavanje zdravlja, kao što su npr. stil života, vlastito uvjerenje, ambijent u kojem živimo te socijalna podrška okoline. Zatim je govorio o specifičnim faktorima koji utječu na svećeničko zdravlje. Psiholozi, koji su se bavili problemima ljudi koji se bave pastoralom, otkrili su tri prakse i ponašanja koja su ključna za zdravlje pastoralnih djelatnika. To su prakticiranje duhovne obnove - duhovnog života, prakticiranje odmora i prakticiranje socijalne podrške. Zaštitni faktori, kojiimaju pozitivan učinak na zdravlje,u svećeničkom su životustil ličnosti, socijalna i emotivna podrška te duhovni život. Osobe koje su bojažljive izložene su većem riziku da razviju strah, depresiju i da se emotivno iscrpe. Društvene osobe lakše će postići osobnu realizaciju i biti zadovoljnije i sretnije u svojem životu. Budući da svećenička služba traži od svećenika da bude čovjek koji gradi odnose i zajednicu, ekstrovertirane osobe nalaze više zadovoljstva u takvom poslu za razliku od onih koje su introvertirane. Također, manjak socijalne podrške među katoličkim svećenicima povezan je s nižim samopoštovanjem i s manjim zadovoljstvom vlastitim poslom. Bliski odnosi sa župljanima ne mogu zamijeniti prijateljstva i odnose koji se događaju izvan odnosa pastira i stada. Isto tako, neka istraživanja potvrđuju da je duhovna dimenzija bitna za zdravlje svećenika i najvažniji zaštitni faktor koji sprečava da svećenik napusti svoju svećeničku službu. Pozitivan odnos prema molitvi smanjuje emotivnu iscrpljenost i povećava osobno samoostvarenje. Duhovna obnova i zajedništvo s Bogom predstavljaju temelj pastoralne učinkovitosti i sprečavaju tjelesnu, emotivnu i duhovnu iscrpljenost.

Rizični faktori povećavaju vjerojatnost bolesti i problema te imaju negativan učinak na zdravlje osobe. Tako su se, na primjer, svećenici s više iskustva naučili prilagoditi na stresne situacije i na zahtjeve koji im se postavljaju. Mlađi svećenici izloženi su većem riziku da se iscrpe u pastoralu jer su više skloni idealizirati svoj posao. No, preveliki ideali i briga za druge u pastoralnom djelovanju mogu postati razlog da se svećenik osjeća loše i emotivno iscrpljeno jer je previše idealizirao svoju službu i osjeća krivnju ako nije postigao visoka očekivanja koja si je zadao. Obično se to događa u susljednim fazama: idealizacija - stagnacija - frustracija - apatija - emotivna povučenost i osjećaj velikog nezadovoljstva. Često odlaze vrlo sposobni i zauzeti svećenici upravo zbog visokih ideala i očekivanja koja su si postavili, a nisu ih mogli ostvariti ili se ne mogu pomiriti sa stvarnošću koja nije onakva kako su to oni zamislili. Onaj koji ima vrlo visoke osobne ideale, često negira objektivne okolnosti i probleme koji postoje i postavlja si nerealistične ciljeve. Glavni motiv pastoralnog djelovanja treba biti zapravo odgovor na Božji poziv, a ne želja za samoostvarenjem i priznanjem. Rizični su faktori također očekivanja da svećenik sve zna raditi pa je preopterećen sa sve više dužnosti i zadataka, te nedostatak međusobne suradnje i podrške među svećenicima.

U nastavku je govorio o poteškoćama u svećeničkom životu, kao što su psihološki problemi, poteškoće pedofilije, homoseksualnosti i slabosti celibata, te različite vrste ovisnosti. Predavač je također istaknuo kako je u tretmanu svećenika koji ima poteškoće bitno istodobno uspostavljati psihičko zdravlje i jačati njegov svećenički identitet.

U drugom dijelu izlaganja osvrnuo se na rezultate istraživanja o svećeničkom zdravlju u Varaždinskoj biskupiji, kojem se odazvala trećina svećenika. Potvrdilo se kako su svećenici koji imaju više slobodnog vremena za sebe, aktivan duhovni život i socijalnu podršku sretniji i zadovoljniji u svojem životu i imaju bolje psihofizičko zdravlje. Istraživanje provedeno među svećenicima u Varaždinskoj biskupiji pokazalo je da psihološko zdravlje svećenika ne odstupa značajno od opće populacije. Svećenici smatraju kako je za njihovo zdravlje bitan duhovan život (osobna molitva, susret s duhovnikom, ispovijed, duhovne vježbe i obnove), socijalno-emotivna podrška (osobna prijateljstva, podrška župljana, suradnja s drugim svećenicima) i briga oko tjelesne dimenzije (prehrana, san, odmor, tjelesna aktivnost).

Na susretu je bilo riječi o aktualnostima u životu mjesne Crkve. Prof. Ivana Sekol, koja je volontirala nekoliko mjeseci u misiji u Keniji, pozvala je župe Varaždinske biskupije da se pridruže akciji prikupljanja sredstava za školu i sirotište koje vodi misionar fra Miro Babić, a akcija se provodi putem projekta koji se sastoji od proizvodnje i prodaje "narukvica prijateljstva" nadahnutih afričkom kulturom i tradicijom. Odgojitelj u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu vlč. Josip Đurin pozvao je župnike da na vrijeme prijave zainteresirane vjeroučenike i ministrante za sudjelovanje na vikendu putem kojeg se upoznaju s načinom života u sjemeništu i približava im se duhovno zvanje prema kojem mnogi mladi osjete posebnu blizinu upravo nakon sudjelovanja na takvom vikendu. Povjerenik za pastoral mladih vlč. Tihomir Kosec najavio je duhovnu obnovu za mlade fra dr. sc. Josipa Blaževića u Varaždinu 20. svibnja, te Duhovsko bdjenje mladih Varaždinske biskupije koje će ove godine biti u Čakovcu 23. svibnja.

Jasminka Bakoš-Kocijan