VARAŽDIN, 27.1.2024.

---

Svetom misom u varaždinskoj katedrali koju je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš uz koncelebraciju mons. Antuna Perčića i preč. Josipa Hadrovića započeo je godišnji susret voditelja i suradnika župnih Caritasa Varaždinske biskupije. Biskup Radoš je uvodeći u misno slavlje ovaj susret suradnika i volontera župnih Caritasa prispodobio evanđeoskom događaju kada se Isusovi učenici, nakon što ih je poslao propovijedati Radosnu vijest, vraćaju k Njemu i podnose izvještaj što im se putem događalo. Nakon toga Isus ih poziva u osamu da malo otpočinu, kazao je biskup te pozvao okupljene da odmore u ovom susretu i zajedništvu, a posebno u susretu s Isusom u misnom slavlju te njemu prvom predaju izvješće o svom osobnom radu i zalaganju u župnom Caritasu.

U homiliji je biskup tumačio čitanja službe riječi današnjega dana. Zaustavio se najprije na liku kralja Davida, koji je, vođen mudrom pripovijetkom proroka Natana, spoznao svoj grijeh protiv Boga i svog vojskovođe Urije Hetita kojeg je izložio smrtnoj opasnosti u kojoj je poginuo kako bi mogao uzeti sebi njegovu ženu. Pojašnjavajući kontekst biskup je podsjetio kako je prvi korak prema grijehu kralja Davida bio njegov grijeh propusta, kada nije bio sa svojim vojskovođama na bojnom polju, nije vršio svoju dužnost i bio je besposlen. „Tamo gdje ima previše dosade, nerada, tamo je grijeh uvijek jako blizu. Znali su kazati naši stari: 'Zaposli se. Ako se ne zaposliš, vrag će te zaposliti.' Vrag će preuzeti onaj prostor koji pripada dobrome djelu, radu, izgradnji jer će biti napasnik“, rekao je biskup Radoš.

Govoreći o Davidovoj spoznaji grijeha biskup Radoš je istaknuo kako David shvaća da svaki grijeh jest grijeh protiv Boga i dodao: „Nema grijeha koji se zaustavlja na ulazu u kuću našeg bližnjega, uvijek je to grijeh koji ulazi u Božji svijet, u Božje srce.“ David se gorko pokajao, obratio i Gospodin obnavlja njegovo ranjeno srce, nastavio je biskup potaknuvši okupljene da mole u ovom misnom slavlju za prijatelje poput proroka Natana koji će ih upozoravati, pokazati im njihov grijeh, ali i navijestiti milosrdnog Boga koji grijeh želi otrgnuti iz čovjekove duše iskrenim kajanjem i ljubavlju prema Bogu i čovjeku.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojem Isus stišava oluju biskup Radoš se zaustavio na činjenici vjere i povjerenja koja je često na kušnji u olujama života. Kao i učenicima, i našem svijetu koji svakodnevno obilježavaju oluje, poplave, potresi i ratovi, često se čini da Bog spava, aktualizirao je biskup evanđeoski odlomak dodajući kako je Isusov odgovor bio poticaj da učenici rastu u vjeri, da ne sumnjaju u njegovu prisutnost, brigu, ljubav i moć.   

Obraćajući se na kraju homilije volonterima i suradnicima župnih Caritasa biskup je istaknuo kako su sve nevolje i poteškoće života prilika za rast u vjeri, kako nas u Crkvi tako i onih kojima kroz blizinu, brigu i ljubav Crkve i djelovanjem Caritasa, u njihovoj nevolji svjedočimo ljubav Božju. Svoju homiliju biskup Radoš zaključio je kratkom molitvom: „Neka nam Gospodin udijeli milost, neka nas On 'kupi', otkupi, a u katastrofama, u teškoćama, bilo pojedinačnim ili zajedničkim, da i mi znamo Božjom ljubavlju 'kupovati' ljude jer tada će biti na najbolji način pomognuti, spašeni i oslobođeni.“

Na kraju mise biskup je zahvalio predsjedniku Caritasa Varaždinske biskupije mons. Antunu Perčiću, ravnatelju Caritasa gosp. Anti Šoli te svim župnim Caritasovim suradnicima i volonterima što su spremni zauzeto raditi na strani dobra postajući tako znak Božje ljubavi u svojim župnim zajednicama.

Nakon mise susret se nastavio u biskupijskom pastoralnom centru kratkim duhovnim nagovorom vlč. Ivice Cujzeka, župnika Župe sv. Fabijana i Sebastijana i biskupijskog povjerenika za pastoral duhovnih zvanja i ministranata, pod nazivom "Činiti dobro". Polazeći od svetopisamskog odlomka iz prve poslanice Korinćanima vlč. Cujzek je okupljenima rekao: „Apostol Pavao govoreći o uskrsnuću spominje sliku - zemljanoga i nebeskoga. Promatrajući svoje živote, pred očima nam izranjaju slike svega što smo prolazili, i lijepih i teških trenutaka. A sigurno svatko od vas u svom novčaniku i sada sa sobom nosi i uza se čuva nečiju sliku…Zasigurno vam se s tih slika smiješe lica vaših najmilijih - supružnika, djece, unučadi. Osobito mi je drago što na vašim licima vidim sada osmijeh kojim im uzvraćate. Kad čovjek malo bolje razmisli - to je sve. Ne možemo zamisliti veću sreću i veću zahvalnost dragome Bogu nego za taj uzajamni osmijeh, za taj ponos koji osjećamo kada u mislima promatramo slike onih koji nam daju snage, koji nas tjeraju naprijed, čiji smo mi ponos, koji ne dopuštaju da očajavamo i da se žalimo, da odustanemo. Čak ni onda kada se osjećamo razočarano ili zakinuto, kada nosimo teret boli koju uzrokuje ljudska nezahvalnost, zavist, pohlepa, laž... Često možda doživimo u svom služenju te osjećaje - i ražalostimo se. Jer dajemo sve od sebe za druge, a iskusimo gorčinu nerazumijevanja i usamljenosti u pokušajima da ovaj svijet učinimo boljim i ljepšim, da mu vratimo onu sliku koju je Bog zamislio kada ga je stvarao. Ali dok uza se imamo podršku onih koje volimo i koji nas vole, vjerujem da ćete se složiti, nema toga što nas može pokolebati u borbi za dobro koje je Bog pripremio onima koji ga ljube - ma kako se to dobro činilo daleko ili teško.“

U nastavku je vlč. Cujzek istaknu kako „motiv koji nas potiče na radosno služenje, na beskompromisno i herojsko činjenje dobra“ treba biti zahvalnost za sve dobro koje smo od Gospodina primili u svom životu. „Hvala Bogu što imamo ruke i noge, što imamo srce koje osjeća i pamet koja zna pomoći. Iznad svega, hvala Bogu što imamo kome poći ususret. To je nastavak Kristove pobjede u našoj svakodnevici. Bude li uvijek zahvalnost razlog našega služenja braći i sestrama, onda možemo biti uvjereni i u zaključnu misao: 'Trud vaš nije neplodan (u drugim prijevodima: nije uzaludan) u Gospodinu' (1 Kor 15, 58)“, kazao je vlč. Cujzek.

Bog nas neizmjerno, bezuvjetno i beskrajno voli i ta njegova ljubav je ključ razumijevanja njegove žrtve, predanja, milosrđa od kojeg svi mi živimo, a koja nas potiče na zahvalnost i dobra djela, pojasnio je vlč. Cujzek te uz ljubav i zahvalnost istaknuo i treću stvar, molitvu koja nam pomaže biti Isusovima i u ovom svijetu pronositi „sliku nebeskoga“. Potaknu je okupljene vlč. Cujzek da pronose tu sliku hrabro i radosno služeći te da učine ponosnima i dragoga Boga i svoje bližnje: „Samo se u tim trima stvarima - ljubavi, zahvalnosti i molitvi - nemojte nikada umoriti, nemojte se nikada na njih naviknuti, nemojte nikad prestati njih tražiti, nemojte nikada dopustiti da vam ih svijet sa svojim kritizerstvom i svojim prevarama potamni ispred očiju. Ne dajte da vam otmu iz grudi sliku Gospodina Isusa i da vam ukradu iz srca sliku bližnjega, pogotovo onih u potrebi, izranjenih i odbačenih, jer oni su najjasnija Isusova slika. S njima se Isus poistovjetio, s najmanjima. Bog i bližnji, to su dva krila koja nas uzdižu iznad svih ljudskih nemira, zala, teškoća i nesreća. To su krila koja nas nose k nebu gdje će sve slike našega života savršeno pristati u album Božjega srca. U album koji je dokaz da je sve imalo smisla i da se sve isplatilo. Zato nikada ne smijemo odustati, nikada se predati.“

Nakon nagovora vlč. Cujzeka uslijedila je kratki razgovor duhovnika i okupljenih, a potom su suradnici župnih Caritasa predstavili i predali pisana izvješća o radu župnih Caritasa u 2023. godini, a ravnatelj Šola ukratko je iznio izvješće o radu Biskupijskog Caritasa. Susret je završio zajedničkim objedom u Caritasovom centru na Banfici.

---