MOLVE, 15. 8. 2020.

---

Veliki jubilej – 550 godina od nastanka čudotvornog kipa Majke Božje Molvarske – slavi ove godine Župa Uznesenja blažene Djevice Marije na Nebo u Molvama. Slavlju ove svetkovine i župne zaštitnice, Velike Gospe, u subotu 15. kolovoza pridružio se i mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, kojem je ovo bilo prvo euharistijsko slavlje, prva „Vel'ka meša“,  u Molvama. Osim što je predslavio hodočasničku misu, biskup Radoš je blagoslovio i duhovni temelj - kip Bezgrešne – na posebnom zemljištu uz župnu crkvu Marijina uznesenja na Nebo u Molvama gdje će započeti gradnja „Oaze Bezgrešne“ Duhovno – pastoralnpg centra te Doma za starije „Punina života“.

Prije samog početka euharistijskog slavlja riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je domaći župnik fra Zdravko Tuba, OFMConv. podsjetivši na „one koji su tijekom povijesti hodočastili u ovo svetište, a sada uživaju radost nebeskog kraljevstva, posebno njih 32 hodočasnika prekodravlja koji su na današnji dan po povratku sa svete mise poginuli u Dravi čije se 90. obljetnice upravo danas spominjemo.“ rekao je fra Zdravko te ih osobito preporučio u molitve.

Varaždinski biskup Bože Radoš je, pak, na početku svete mise rekao kako već 550 godina hodočasničke staze vode prema „ovoj kući, Marijinoj kući, njezinom svetištu.“ A Marija, Majka, uvijek ukazuje na svoga Sina, „na središte – svetište – njezinoga života.“

U svojoj homiliji je biskup Radoš podsjetio kako ne slavimo kip isklesan od drveta već lik isklesan na sliku Božju „koji nije isklesao umjetnik na zemlji, nego onaj Umjetnik koji je svoje umjetničko djelo pokazao u svakome od nas, a najsnažnije i najljepše u Blaženoj Djevici Mariji.“ Osim toga gledajući njezin kip, mi se zapravo želimo zagledati u lik kojega je Bog isklesao, naslikao, stvorio na svoju sliku i u njemu se možemo diviti Bogu.

Pogled na Marijin lik vuče nas na početak susreta nje i Boga u nazaretskoj kućici gdje Bog počinje pisati novu povijest – povijest Boga i čovjeka. Za povijest prije tog događaja biskup Radoš kaže da je povijest tragedije odnosa Boga i čovjeka, ne slušanja, tragedije odlaska čovjeka iz Božje blizine. I dok Bog u toj povijesti stvara život, čovjeka na svoju sliku, daje mu dah i ono što samo Bog može dati, čovjek odlazi od svog  Stvoritelja i želi graditi put bez Njega, graditi svoju sliku, traži put svoga ostvarenja, više nema uho za Božju riječ i time radi temeljni grijeh.

„Tu nastaju svi nesporazumi, sva tuga našega života, žalosti, ljudska bol, jer nemamo onoga  koji je izvor radosti.“, poručuje biskup Radoš i dodaje kako se Bog koji je izvor ljubavi ne može zaustaviti te da, unatoč otklonu stvorenja, On stalno traži put da se susretne s čovjekom koji je stvoren na Božju sliku te želi ponovno ući u zajedništvo s njim.

„Traži nekoga tko zna pisati Božjim rukopisom, tko zna ono što Bog želi i na to pristaje.“ rekao je biskup i objasnio kako zato kuca na vrata žene koju danas slavimo kao Veliku ženu. Pa ipak, Bog nije potražio nekoga tko je u ljudskim očima bio velik, baš suprotno – Bog odlazi na margine. U Palestini, na rubu rimskoga carstva, na marginama svih događanja, u Nazaretu, mjestu koje nema nikakvo značenje.

„Javlja se ženi i to u društvu u kojem glavnu riječ vode muškarci, koja još nije ni odrasla, na pragu je prelaska između djeteta i djevojke. Nema društveni status da bi mogla govoriti, tek joj majčinstvo daje mogućnost da bude netko u društvu. Javlja se jednoj ženi koja je i u nutarnjem stanju na marginama: trudna, a muža ne poznaje.“ pojašnjava  mons. Radoš i naglašava „Bog se tu javlja. Kao da nam želi kazati Marija je za nas putokaz nade u beznađu ovoga života. Bog će nas susresti na našim marginama, tamo gdje smo istisnuti, gdje nikome ništa ne značimo, gdje nas je grijeh potisnuo da smo na margini, gdje nas je naša slabost, odvojila i od Boga i od ljudi. Gdje ni sebe ne poštivamo, Bog tu započima hod s nama. Možda se bojimo zagledati u tu marginu života, ali Bog se tu ne boji gledati i zajedno s nama poći, nego upravo tu kuca i tu pokazuje da je Putokaz.“

Marija sluša Božju riječ, spremna je za novo pisanje života. Ona ne dopušta da ono što je površno bude u središtu, nego Boga želi primiti za središte svoga života. Ne poznaje sve, ne zna put, ali ima sigurnost da ruka koja ju vodi, je Ruka sigurnosti i ljubavi te zna kuda treba poći. Anđeo joj navješta radosnu vijest, ona postaje milosti puna, ispunjena Bogom, a kako kaže biskup Radoš, „kad Bog jednom uđe u život tada čovjek više nema mira, ne može ostati na svom mjestu, ne može ostati kakav je, mora poći dalje, nositi tu radost drugim ljudima.“

Tada se događa i drugo poglavlje Marijina života – susret s rođakinjom Elizabetom.

„Elizabeta razumije da joj je došao u susret Krist, Spasitelj, te izriče prvu savršenu ispovjest  vjere: dok odzdravlja Mariji, zapravo hvali Boga. Ovaj susret dviju trudnica, jedne na početku života, druge negdje pri kraju života su slika Neba. Svaka žena koja u sebi nosi život već nosi jedno lice neba. Bog je progovorio.“

Marija tada izgovara svoj Veliča, pjesmu za koju biskup Radoš kaže da je potekla „iz iznenađenja, radosti, osjećaja čuđenja i divljenja. Ovdje je ta pjesma tako zanosna, zadire i prodire u povijest ljudskoga roda i u Marijinoj pjesmi sadržane su sve pjesme vapaji i očekivanja izabranoga naroda, siromaha Božjih koji vape, čekaju i hvale Boga koga vide u vjeri da je Bog s nama.“
Podsjetio je biskup kako Mariju na ovu svetkovinu slavimo kao onu koja je na Nebo uznesena, a u misi molimo da je ona putokaz nade i utjehe putničkom narodu. „Ona je za nas putokaz nade da ovaj naš životni hod ima svoj cilj. Da nas na životnom putu prati Onaj koji je sišao s Neba da bude Emanuel – Bog s nama – koji je otvorio vrata Neba da nas uvede u puno zajedništvo s Ocem.“

Svoju homiliju na svetkovinu Uznesenja Marijina na Nebo Varaždinski biskup Bože Radoš u Molvama je zaključio molitvom da sve „Marija Bezgrešna na Nebo uznesena svojim pogledom i majčinskom ljubavlju prati, podržava i zagovara, da naši pogledi budu uvijek usmjereni prema Nebu, da se divimo onome što je Bog učinio u našem životu. Tada vjerujemo da možemo i sada slaviti Boga, ali da će i naš život biti proslava Boga – onoga na čiju smo sliku stvoreni  i koji nas čeka u Očevom domu gdje je pripravio mjesto za svakoga od nas.“

Na kraju mise župnik fra Zdravko Tuba, ujedno i nacionalni duhovni asistenti Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj, biskupu Radošu je, u znak zahvalnosti i zajedništva u ovom slavlju darovao kip Bezgrešne, kako je rekao „kao znak povezanosti u molitvi i radosti zajedništva.“ Potom je biskup blagoslovio već spomenuti duhovni temelj – kip Bezgrešne – Duhovno - pastoralnog centra gdje će krenuti gradnja posebnog duhovnog središta u Molvama. "U zajedništvu s Bezgrešnom želimo svjedoči Božji poziv na svetost i naše nastojanje u izgradnji zdanja u kojem će Ona okupljati svojemu Sinu sve potrebite: djecu, mlade, obitelji, starije, bolesne, umorne, one koji su se zaustavili na životnom putu i traže majčinu zaštitu i zagovor.", poručio je fra Zdravko.

Ovom euharistijskom slavlju prethodila je euharistija kod zavjetne kapelice Majke Božje Molvarske koju je predslavio vlč. Krunoslav Novak, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a potom je uslijedila i tradicionalna svečana procesija s čudotvornim kipom Majke Božje Molvarske od zavjetne kapelice do župne crkve.

Svečanoj proslavi Velike Gospe u Molvama prethodila je i trodnevna duhovna priprava tijekom koje su svete mise predslavili svećenici domaći sinovi: fra Đuro Hontić OFMConv., o. Željko Paša, DI te fra Tomislav Glavnik OFMConv.

   
 
 

---