RIM, 25. 6. 2014. 

Na Papinskom institutu Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelju u srijedu 25. lipnja svećenik Varaždinske biskupije vlč. Marko Đurin obranio je svoj magistarski rad: „Odnos morala i civilnog zakona te pitanje nepravednih zakona. Osvrt na hrvatski zakon o medicinski pomognutoj oplodnji“.

Rad je izrađen pod vodstvom mentorice prof. Marie Luise di Pietro, profesorice bioetike na spomenutom institutu i na Fakultetu Medicine i kirurgije na Katoličkom sveučilištu Sacro Cuore u Rimu te nekadašnje članice talijanskog nacionalnog bioetičkog povjerenstva. Članovi komisije bili su prof. mons. Livio Melina, predsjednik Instituta te prof. Gabriela Gambino. Zbog bolesti prof. di Pietro bila je odsutna na samoj obrani.

Svrha radnje bilo je dokazati kako je zakon o medicinski pomognutoj oplodnji izglasan od strane Hrvatskog sabora 13. srpnja 2012. etički i moralno nepravedni zakon te sukladno tome ponuditi neka konkretna rješenja za vjernike katolike koji se nalaze pred tim zakonom.

U prvom poglavlju pod naslovom „Moralni zakon i civilni zakon“ vlč. Đurin obrađuje misao crkvenog naučitelja Tome Akvinskoga koji u svom djelu Summa Theologiae govori o 4 vrste zakona: vječni, prirodni (moralni), civilni te božanski zakon. Sv. Toma govori o vezi koja postoji između različitih vrsta zakona te posebno ističe kako prirodni zakon proizlazi iz vječnog zakona te ovisi o njemu. Slična je stvar i s civilnim zakonom. On proizlazi iz prirodnog zakona te moralno obvezuje samo ako je u skladu s prirodnim zakonom. Ukoliko je civilni zakon protivan vječnom te također i prirodnom zakonu, on ne obavezuje u savjesti te se ni ne može zvati zakonom već izopačenošću zakona. U prvom poglavlju spominje se također kako civilni zakon regulira opće dobro te kao takav ne može biti etički irelevantan nego mora biti utemeljen na temeljnim vrijednostima među kojima je na prvom mjestu svakako poštivanje dostojanstva ljudskog života.

U drugom poglavlju se donose glavni kriteriji crkvenog učiteljstva za moralno vrednovanje umjetne oplodnje. Na temelju dokumenata učiteljstva iznose se tri temeljna kriterija: nepovredivost temeljnog prava na život od začeća do prirodne smrti, prava obitelji te braka kao institucije i na kraju specifično ljudske vrijednosti spolnosti tj. povezanost i neodjeljivost prokreacije od spolnog bračnog čina supružnika.

U trećem poglavlju konfrontira se sadržaj Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji u Republici Hrvatskoj s etičkim načelima i kriterijima sadržanim u Učiteljstvu Crkve. Obrađuju se neke posebne teme, poput pitanja statusa i dostojanstva ljudskog embrija, zamrzavanja embrija, genetičke preimplantacijske dijagnostike te heterologne oplodnje. Na temelju odredbi hrvatskog zakona iz 2012. radnja dokazuje da se radi o nepravednom zakonu jer se krši temeljno pravo na život od začeća do prirodne smrti, jer se niječu prava obitelji te prava djeteta da bude začeto i rođeno u obitelji te jer se omogućava potpuna dominacija tehnike i liječnika nad ljudskim životom.

U zaključku se navodi kako je od strane vjernika katolika potrebno suprotstaviti se ovom zakonu posebno iz razloga što zakoni utječu na moralnu svijest građana te postoji opasnost da se u njihovu svijest usadi mišljenje da je sve ono što zakon dopušta i moralno dozvoljeno. Posebno se naglašava važnost odgoja budućih naraštaja u skladu s vrijednostima evanđelja i moralnog nauka Crkve kako bi oni sami, osvjedočeni o vrijednosti i dostojanstvu svakog začetog ljudskog života, bili promicatelji „evanđelja i kulture života“.

Prije same obrane magistarske radnje, vlč. Đurin je pred komisijom i pred nekolicinom hrvatskih rimskih studenata održao 20-minutno izlaganje – lectio coram na temu: „Vrijednost spolne različitosti“ u kojem je istaknuo biološke, filozofsko-antropološke te teološke temelje na kojima počiva spolna različitost. Naglasio je kako je u današnjem društvu važno isticati vrijednost spolne različitosti koja je temelj osobnog identiteta svakog ljudskog bića, posebno iz razloga što je ona danas napadnuta od strane novih biotehnologija (poput same umjetne oplodnje) te od strane rodne ideologije koja spolnu različitost tretira ne kao zadanu stvarnost koju zadobivamo svojim rođenjem i koju smo kasnije samo pozvani nadograđivati i izgrađivati nego kao stvar vlastitog proizvoljnog izbora.

Vlč. Marko Đurin diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 2009. godine. Iste godine je zaređen za svećenika Varaždinske biskupije. Nakon što je četiri godine vršio službu biskupskog tajnika, u jesen 2012. biskup Mrzljak ga šalje na postdiplomski studij na Papinski institut Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji u Rimu. Od studenoga 2013. vrši službu vicerektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.