VARAŽDIN, 30. 4. 2020.

---

Uršulinsku sveticu Mariju od Utjelovljenja Crkva slavi 30. travnja, a dobra poznavateljica lika i djela ove svetice iz 17. stoljeća je časna sestra uršulinka Klaudija Đuran. On je, naimie, autorica hrvatskog prijevoda duhovnog dnevnika sv. Marije od Utjelovljenja koji nosi naslov „Svjedočanstvo“.

Sveta Marija od Utjelovljenja prva je žena koja je vodila duhovnu ekspediciju u tek otkrivenu zemlju Hurona, Irokeza, Montanjara, Algonkina, današnju Kanadu što nam je bio povod da sa s. Klaudijom o ovoj svetici razgovaramo uz misijsku nedjelju u listopadu 2019.

Na upit o tome što ju je najviše oduševilo kod sv. Marije od Utjelovljenja, s. Klaudija bez oklijevanja progovara: „Njezina abrahamovska vjera. Znamo kako je Gospodin stavio Abrahama na kušnju da mu žrtvuje sina. I Abraham sluša. I Marija je poslušala. I kao što je od Abrahama potekao velik narod, tako je i od žrtve Marijina srca niknula Crkva u tom dijelu Kanade. Mala francuska kolonija u njoj je imala majku, vjernicu, prijateljicu, a imali su je i Indijanci. Kad čitamo kako su i mali i veliki upijali svaku riječ Evanđelja, kako su se obraćali Isusu, kako su postajali sve pitomiji i otvarali se novim spoznajama, učili, prihvaćali blagodati Kristove blagovijesti, vidimo koliko je njezina žrtva pomogla u svemu tome. Moramo se odmah sjetiti jednog i Jedinog Oca koji je doista žrtvovao svoga Sina da nas pobožanstveni. Abrahamov i Marijin sin su živjeli, a Božji Sin je umro za nas da bismo i mi uživali u slavi Njegova Uskrsnuća.“

Poruka života sv. Marije od Utjelovljenja svakako se može iščitati i za ovo naše današnje vrijeme, a kako nam govori s. Klaudija ona glasi: istinski život samo je život u Bogu i po Bogu.

„Danas imamo sve, a mislim da je upravo ova generacija najnesretnija. Djeca čak ubijaju djecu, ali i roditelje, a roditelji djecu. Sada su dani molitve za život, jer smo kao nacija ugroženi i brojem i moralno. Neki dan mi se pojadala jedna gospođa: sve je dala djeci, a oni je više gotovo ne poznaju. I zaključila je: ‘Djeca su mi bila Bog, danas vidim da je Bog samo jedan, i kad sam Njega našla, imam sve. Sada Njemu predajem svoju djecu  da ih On vodi i odgaja.’ Danas djecu prisiljavaju gledati moralno nedopustive filmove, razvratne, razbojničke, kako nagomilati dobra na tuđi račun. I mali ljudi, a još više oni koji imaju bilo kakvu vlast, pod svaku cijenu nastoje sačuvati tu vlast, a s njom ugled i često nepravedno stečeni imetak. A kada dođe smrt? Što će sa sobom ponijeti? S čime će se pojaviti pred svojim dobrim Ocem nebeskim? Zato bi nam sveta Marija od Utjelovljenja, uršulinka i misionarka, zajedno sa sv. Terezijom Velikom rekla: Samo je Bog dosta.”

I tako su se od sv. Marije od Utjelovljenja uršulinske misije razrasle u veliko stablo. Danas žive u otprilike 45 ogranaka, na svim kontinentima, u više od 70 zemalja svijeta. I hrvatske sestre dale su svoj velik doprinos dugogodišnjim misijskim djelovanjem u vidu obrazovanja, odgoja, ali najviše evangelizacije. Ona je srce svega djelovanja.

Prva uršulinka misionarka, Marija Guyart rođena je na samom svršetku 16. stoljeća, odnosno 28. listopada 1599. u mjestu Tours. Bila je vedro i pobožno dijete i umiljata djevojka. Rado je sudjelovala u procesijama i na liturgijskim slavljima i molila u skrovitim mjestima crkve. Željela je postati redovnica, no majka misli da je previše vesela, „sami smijeh i pjesma“,  i da to nije prikladno za redovnicu. Marija se pokorava roditeljskoj odluci kad su je sa 17 godina dali za ženu Klaudiju Martinu, svilarskom majstoru. Dobila je sina Klaudija, ali već s 19 godina ostaje udovica jer joj muž umire nakon propasti svilane. Unatoč grubim okolnostima doživljava velike mistične objave, a u njoj sve više raste prinudno potisnuta želja za redovničkim životom.

Kad je mali Klaudije imao nepunih 12 godina, glavarica uršulinki, i ne sluteći njezinu želju, nudi joj da stupi k njima, iako je bila udovica, a nije imala ni miraza, niti joj je dijete bilo opskrbljeno. Njezina sestra se nudi preuzeti brigu za dječaka i tako se Marija 25. siječnja 1631. našla u samostanu. Tri godine kasnije, ova mističarka doživljava poziv utemeljiti Crkvu u Kanadi. Vidi zemlju pustu i surovu, a sv. Josip joj objašnjava da je to Kanada, za koju nije nikada čula, i da tamo ima osnovati kuću za Isusa i Mariju. Nakon potrebnih savjetovanja i dopuštenja biskupa, od 4. svibnja do 1. kolovoza 1639. poduzima mučno putovanje, uz morsku bolest, kako bi s još dvije uršulinke i tri bolničke sestre stigla u svoju ‘obećanu zemlju’ u Québec. Ondje ostaje sve do 1672. kada 30. travnja i umire. Blaženom je proglašena 1980. , a kanonizirao ju je papa Franjo 3. travnja 2014.
 

---