LUDBREG, 3. 9. 2022.

---

Mnoštvo hodočasnika i ove se godine na Svetu subotu, 3. rujna, okupilo na vanjskom prostoru Zavjetne kapele u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Euharistijsko slavlje predslavio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, u zajedništvu sa stotinjak svećenika Zagrebačke metropolije, ali i šire, koji su pratili svoje vjernike i župljane na hodočašću Presvetoj Krvi u Ludbregu.

Prije samog misnog slavlja sve okupljene je pozdravio i dobrodošlicu poželio gradonačelnik grada Ludbrega Dubravko Bilić, podsjetivši kako je jako malo mjesta koja su postala posebna i jedinstvena, a u koja smjeraju nebrojene mase ljudi.

„Ludbreg je jedno od takvih mjesta: koje je obilježeno Božjim djelovanjem – čudom –  koje se dogodilo upravo ovdje u našoj neposrednoj blizini. Čudom koje pokazuje da dobrota postoji, da nada postoji, ali ono što je najvažnije, da u ovom svijetu prepunom nepravdi, ratova, epidemija i pandemija, raznih boleština i drugih nedaća, postoje mjesta koja su čvrst oslonac svima u nevolji.“

Mons. Bože Radoš je pak, uvodeći u misno slavlje, rekao kako procesija hodočasnika koja kroz ove dane prolazi i zastaje na ovom svetom mjestu, pokazuje i ispovijeda da smo hodočasnici na putu.

„Ovdje odlažemo svoje terete koje ne možemo nositi. Tražimo snagu za život da možemo ići dalje… Želimo pred Gospodina odložiti svoje terete, prinijeti svoje zahvale, zamoliti za snagu da možemo ići dalje“, poručio je na početku, dodavši kako želimo da kroz nas teče Kristova Krv, premda svjesni da naše udove našega života, ponašanja, življenja, misli ne prožima uvijek Kristova Krv.

„Zato ga molimo: sve što nije pročišćeno Tvojom Krvlju. Sve što nema život u nama, Gospodine ti sada pročisti, da možemo biti jedno s Tobom i međusobno.“

Nastavljajući se na ovu misao, biskup Radoš započeo je svoju homiliju izrazivši vjeru da svatko od hodočasnika ima razlog, svoju nakanu koju nosu duboko u srcu, zbog čega je došao na ovo sveto mjesto i nada se svojoj kući poći ohrabren od Gospodina.

„Želimo doći na ovaj izvor života kako bi se napili tamo gdje nam Bog daje piće koje vodi u život, od kojega više ne žeđamo. Želimo na ovome svetome mjestu dotaknuti Kristovu Krv i želimo, svatko osobno, da Kristova Krv poteče kroz naš život. To je Krv života. Da dotakne, dodirne sve naše udove, da oživi bolesno u nama, ono što ne može živjeti ni dati plodove u našem životu. Taj Krvotok teče s ovoga mjesta“, poručio je biskup Radoš.

Dio tog Krvotoka je i Božja riječ odnosno evanđelje, a naviješteni izvještaj vodio je, kako je rekao mons. Radoš, u završni čin drame na Golgoti. Ondje gdje Isus predade Duh, a potom mu biva proboden bok iz kojeg poteku krv i voda. Upravo nam Duh, voda i krv žele dati svjedočanstvo o Bogu živome, Bogu života, koji neizmjerno ljubi.

Zadnji Isusov izdisaj prvi je udisaj onih pod križem – Crkve. Crkva živi od tog Isusovog izdisaja. Pod križem, Crkva započinje svoje disanje. Voda – to je izvor koji pere grijehe svijeta. „Pere one koji nisu dobri, koji imaju okrvavljene ruke, pere ubojice, one koji su ubili u sebi život, da im dadne novi život“, rekao je biskup Radoš. Treći svjedok je Krv, za koju je rekao kako je sveta, da ima moć, može zaštititi, može ponovno porušiti zid između Boga i čovjeka. Po svojoj Krvi Bog nam nanovo daje novo sinovstvo koje je neprolazno, koje čovjek ne može dati niti ga čovjek može zaslužiti.

„Ovdje smo u Svetištu Krvi Kristove. Po toj Krvi smo svi mi postali djeca Božja. Ona teče kroz nas. Što želimo danas ovdje? Napiti se Njegove Krvi. Strašno to zvuči, ali želimo okusiti ljepotu, tajnu i životnost ove Krvi. Želimo da nas Gospodin napoji i da nas opoji svojom Krvlju“ naglasio je propovjednik pozivajući se na riječi sv. Augustina: Trebamo se napiti Kristove Krvi da bi zaboravili na ono što je samo naličje ljubavi i da bi Boga mogli potpuno ljubiti te da možemo iskusiti ljubav.

Svoju homiliju biskup Radoš zaključio je molitvom da se, gledajući Gospodinov križ spomenemo svojih grijeha, ali da tu ne ostanemo, nego da „gledamo, promatramo, meditiramo što je Bog učinio nama. Učinio nas je svojom djecom snagom svoga Duha, vode i krvi koja teče iz Njegova života.“

Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale uime Svetišta i Župe uputio je župnik domaćin, vlč. Kristijan Stojko, najprije svim okupljenim hodočasnicima. Potom, predslavitelju misnog slavlja mons. Radošu te prisutnim umirovljenim biskupima mons. Josipu Mrzljaku i Jurju Jezerincu. Zatim tajniku Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslavu Novaku, a posebnu zahvalu uputio je mons. Josipu Đurkanu dugogodišnjemu upravitelju svetišta i ludbreškom župniku „koji je kroz 37 godina ugradio svoje svećeništvo, svoju snagu i svoje zdravlje u izgradnju ovoga svetišta. Veliko hvala Vama na Vašoj ljubavi i brizi, ali također na svemu što ste i nama mlađima pokazali kako se svećenički daruje i služi za svoju zajednicu", rekao je župnik Stojko. Također zahvalio je i svim ostalim svećenicima, ispovjednicima i koncelebrantima što  potiču svoje župljane da dolaze u ovo hrvatsko euharistijsko svetište.

 
 

---