VARAŽDIN, 30. 5. 2024.

---

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove u četvrtak, 30. svibnja, varaždinski biskup Bože Radoš predsjedao je euharistijskim slavljem u varaždinskoj katedrali, nakon kojeg je uslijedila tijelovska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom središnjim ulicama Grada.

---

„Danas slavimo veliku gozbu, a kad idemo na slavlje, gozbu, lijepo se umijemo i odijevamo u svečano ruho. Na to ste nas danas podsjetili vi dragi prvopričesnici, koji ste nedavno to ruho iznutra obukli na svojoj Prvoj pričesti. Svečano bijelo ruho odjenuli smo na krštenju, a tim ruhom nas Gospodin odijeva dajući nam samoga sebe. I Gospodin svakog od nas želi umiti i odjenuti bjelinom koju smo imali na krštenju. Potrebno mu je dopustiti da skine s nas staro ruho koje ne pripada svadbi i da nas obuče svojom ljubavlju u novo, čisto ruho i da nas pripremi za slavlje“, rekao je biskup Radoš uvodeći u misno slavlje.

Na početku homilije obratio se djeci s pitanjem osjećaju li se lijepo u crkvi, na što su djeca potvrdno odgovorila. Rekao je kako je posebno lijepo kad je crkva ispunjena braćom i sestrama koji žele slaviti misu. „Cijeli naš narod, cijeli naš grad, ima blagovalište, svadbu koju želimo svi zajedno slaviti - svetkovinu Tijela i Krvi Isusove“, rekao je biskup.

Propovjednik se osvrnuo na kruh i vino koji se prikazuju na misi. „Prinosimo Bogu kruh koji je plod zemlje i rada ruku čovječjih. Plod je Božje dobrote i mi taj isti plod Bogu ponovno vraćamo. Prinosimo i vino…“, istaknuo je biskup te rekao kako u kruhu i vinu postoji pet pretvorbi, preobrazbi, transformacija koje je nastavio tumačiti.

Prva je ona u zemlji, donekle vidljiva, kada sjeme donosi plod koji nam je dan, a to su žito i grožđe. Druga preobrazba se događa kad sameljemo žito i dobijemo brašno za kruh. Grožđe se također preobražava kada se gazi, melje, cijedi. „U tome vidimo čovjekovu žrtvu. On melje i samoga sebe, ulaže svoj trud“, kazao je. Nastavio je nadalje govoriti o idućoj, trećoj preobrazbi te istaknuo duhovnu žrtvu. „Čovjek ugrađuje sebe u kruh. Čovjek melje sebe, svoje vrijeme, svoje tijelo, kako bi raslo zajedništvo s obitelji, ljudima. U kruhu na stolu osjetimo miris, odnosno ljubav onoga koji je pripravio taj kruh. Nitko ne stavlja kruh na stol onima koje mrzi, nego na stol stavlja plod svoje ljubavi, samoga sebe. Jednako tako i vino“, poručio je mons. Radoš.

„Četvrta preobrazba je ona o kojoj smo danas slušali. Dok Isus slavi Pashu iz daljine odjekuje Mojsijeva riječ koju je izrekao ispod Sinaja. Krv ima posebno mjesto na Posljednjoj večeri. Isus na pashalnoj večeri uzima kruh i izriče blagoslov. Daje učenicima taj kruh i dodaje: 'Ovo je moje tijelo'. Jedno smo tijelo i jedna krv Kristova. A dok Isus uzima čašu, uzima sve naše muke, svu našu ljubav. Dok uzima naš kruh, uzima sve pretvorbe koje su se dogodile u kruhu. Isus uzima sve nesavršenosti i sve će to usavršiti u svom tijelu i u svojoj krvi. Dat će tom kruhu novu preobrazbu i postat će savršen kruh nebeski“, kazao je te dodao: „Tolika tajna se događa u maloj gesti koju očima vidimo, a vjerom osjećamo. Zato se i okupljamo svake nedjelje. Da nema stvarne Isusove prisutnosti sigurno se ne bismo ovdje sastajali i slavili euharistiju.“

Posljednja, peta preobrazba, događa se prilikom blagovanja pričesti. U trenutku kada izgovorimo „Amen“, postajemo dio Isusovog Tijela, pojasnio je biskup te se upitao: „No, živimo li kao jedno, kao braća i sestre, nakon što iziđemo iz ove dvorane?“

„Danas tu petu preobrazbu želimo posvjedočiti i živjeti, a to ćemo izraziti kroz procesiju koja je slika našega življenja euharistije u svakodnevici. Dok nas prati u životnoj procesiji, Isus nam daje svjetlo vječnosti, jer nas upućuje da ovaj hod zajedništva vodi prema jednom drugom stolu, gdje ćemo ponovno piti čašu zajedništva s Bogom, gdje ćemo slaviti jednu novu svadbu u zajedništvu s našim Ocem i našom braćom i sestrama“, zaključio je biskup Radoš.

Misu su koncelebrirali svećenici središnjih biskupijskih ustanova te svećenici Grada Varaždina, a nakon mise uslijedila je procesija ulicama Grada: od katedrale do franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja te do kapele Trajnog euharistijskog klanjanja (TEK), a završila je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa. Posebnost procesije je sudjelovanje prvopričesnika iz gradskih župa te učenika Katoličke osnovne škole Svete Uršule u Varaždinu.

---