Tisuće vjernika na proslavi Porcijunkulova u Čakovcu
ČAKOVEC, 2. 8. 2015.
U nastavku donosimo cjelovitu homiliju biskupa Josipa Mrzljaka:
Draga braćo i sestre!
Nedjelja je – Dan Gospodnji, najstariji i najvažniji kršćanski blagdan. To je dan kada se mi kršćani okupljamo da bismo čuli Božju riječ i da bismo slavili Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Prvi kršćani i nisu imali drugih blagdana osim nedjelje. Svake nedjelje želimo obnoviti i učvrstiti svoju vjeru baš kao i učenici koji su u onu prvu nedjelju nakon Velikoga petka i subote, kada je Isusovo tijelo počivalo u grobu, dotrčali na prazan grob i vidjeli i povjerovali.
Povjerovali su da je Isus živ. I to je svjedočanstvo vjere preko mnogo generacija poznatih i nepoznatih ljudi došlo i do nas. I mi smo povjerovali na nečije svjedočanstvo. Možda su to bili naši roditelji, bake, djedovi ili neki ugledni ljudi prožeti vjerom. Bilo je potrebno svjedočanstvo jer vjera se temelji na svjedocima koji su svojim životom pokazali i dokazali da im treba vjerovati.
To su bili u prvom redu dvanaestorica apostola kao prvi i najvažniji svjedoci, a zatim mučenici iz prvih stoljeća kršćanstva. Njih je nasljedovalo veliko mnoštvo vjernika poznatih i nepoznatih, a neke od njih, koji su herojski živjeli svoju vjeru, Crkva stavlja na oltare kao blaženike i svece da nam budu nadahnuće za naš zemaljski život i zagovornici na nebu.
Imamo ih, Bogu hvala, sve više i u našem hrvatskom narodu kao: sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Bogdan Mandić i blaženi Alojzije Stepinac, za kojeg se nadamo da će uskoro biti kanoniziran.
Jedan je od svjedoka vjere, koji je povjerovao i koji je živio Evanđelje, i sv. Frano Asiški i zato danas u ovom gradu Čakovcu iz kojeg su u mučeničku smrt za vjeru i domovinu otišli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, u župi koju vode braća sv. Franje, slavimo Porcijunkulu.
Porcijunkula je mala crkva – crkvica u Asizu posvećena Blaženoj Djevici Mariji – Gospi od Anđela koja je posebno bila draga sv. Franji i uz koju je vezan cijeli njegov život. Nju je popravljao svojim rukama, u njoj je doživljavao duboku poruku Radosne vijesti – Evanđelja. U njoj je posebno doživio i prepoznao poziv: "Franjo, obnovi moju Crkvu!" Shvatio je da, obnavljajući ovu crkvicu od kamena, treba obnoviti živu Crkvu, a to znači nas ljude, ali počevši od samoga sebe.
Svaki od nas ima sigurno neku crkvu koja mu je posebno draga, u kojoj je nešto posebno doživio, neki posebni milosni trenutak vjere. Možda je to crkva našega krštenja ili primanja kojeg drugog sakramenta ili crkva koja nas očarava svojom ljepotom, svojom umjetnošću, koja nam pomaže doći do najveće ljepote i dobrote – "Do lica milosrdnog Oca nebeskog koje se odražava u osobi Isusa Krista" kako nas u buli najave izvanrednog Jubileja milosrđa poučava papa Franjo.
Sigurno ste već upoznati o Jubilejskoj godini koja će započeti na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ove godine, a završiti na svetkovinu Krista Kralja 20. studenog 2016. Papa Franjo, gotovo poput sv. Franje, želi da u toj godini još više upoznamo Boga u Isusu Kristu, da nam vjera ne bude samo tradicija ili neka ideologija, nego susret sa živim Bogom koji se utjelovio u Isusu Kristu.
U buli najave Papa kaže: "Pogleda upravljena prema Isusu i njegovu milosrdnu licu, možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva. Isus je primio od Oca poslanje da objavi otajstvo Božje ljubavi u njegovoj punini: Bog je ljubav (1 Iv 4,8.16), kaže enanđelist Ivan po prvi i jedini put u cijelom Svetom Pismu. Ta je ljubav bila vidljiva i opipljiva u cijelome Isusovu životu. Njegova je osoba sama ljubav, ljubav koja se besplatno daruje. Odnosi koje uspostavlja s osobama koje mu prilaze pokazuju nešto potpuno jedinstveno i neponovljivo. Sva znamenja koja čini, prije svega prema grješnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, u znaku su milosrđa. Sve u njemu govori o milosrđu. Ništa u njemu nije lišeno suosjećanja."
Naglašava se Božja ljubav i Božje milosrđe kao glavna karakteristika Boga koji želi biti s čovjekom. Tu je na poseban način Marijin primjer o kojoj Papa u spomenutoj buli kaže: "Moje se misli sada okreću Majci milosrđa. Neka nas ona svojim umilnim pogledom prati u ovoj svetoj godini kako bismo svi uzmogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti. Nitko nije prodro u dubinu otajstva Boga koji je postao čovjekom tako kao Marija. Sav je njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenog milosrđa, Majka raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi."
Taj Marijin primjer dobro je prepoznao sv. Franjo za kojega sv. Bonaventura zapisuje: "Dok je sluga Božji (Franjo) boravio kod crkve Djevičanske Bogorodice i kod nje, koja je začela Riječ Božju puna milosti i istine, neprestanim uzdisajima, po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine."
Franjo je po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine. I sada bi svatko od nas, braćo i sestre, trebao ući u neku svoju Porcijunkulu, neku svoju crkvicu ili u dubinu svoga srca i razuma i pitati se začinje li se i u mojem životu i rađa duh evanđeoske istine?!
U mojem vlastitom životu, u životu moje obitelji, u životu društva u kojem živimo?!
Mi se u našoj domovini Hrvatskoj ponosimo skoro 14-stoljetnom prisutnošću katoličke vjere u našem narodu, no valja se upitati koliko je to samo tradicija, a koliko se duh evanđeoske istine začinje i rađa u ovo naše vrijeme?! A to je ona ista istina koju je Isus donio, koju je Franjo propovijedao, koju su toliki kroz skoro dvadeset stoljeća povijesti Crkve svjedočili.
To je istina koja se ne mijenja i ne prilagođuje duhu nekoga vremena, kao što nam to neki tobože napredni ljudi ili sustavi predlažu. To je istina o ljudskom životu kao daru Božjem kojemu je On jedini gospodar, to je istina o obitelji kao zajednici muškarca i žene iz čije ljubavi se rađaju novi ljudi, a kojima Bog stvara neumrlu dušu. To je istina koja potječe još od Mojsija, a koju je Isus Krist potvrdio riječima i životom o Deset zapovijedi kao deset nosivih stupova koji uređuju odnose čovjeka prema Bogu i naše međusobne odnose. Ako se bilo koji od tih deset stupova makne ili sruši nastaje nered u društvu, nered u svijetu. Nismo li i danas u ovo naše vrijeme svjedoci takvog nereda?!
I zato papa Franjo u enciklici Hvaljen budi poziva sve ljude da razmisle kako uređuju i kako žive u ovom našem domu – na kugli zemaljskoj. To je zajednički dom svih stvorenja, koji su svi u planu Božje ljubavi. Papa poziva na čuvanje okoliša, duhovnog i materijalnog, poziva na obraćenje koje treba dovesti do temeljite promjene ponašanja i stila života. O tome ovisi naša budućnost, a još više onih koji dolaze poslije nas.
I stoga je Porcijunkula poziv čovjeku našega vremena, suvremenom čovjeku, da uđe u svoju vlastitu Porcijunkulu, pred milosrdnog Boga da bi se u njemu, kao i u sv. Franji, mogao začeti i rađati duh evanđeoske istine.
Natpis "Porcijunkula" na drvenoj tabli ispred franjevačke i župne crkve sv. Nikole biskupa u Čakovcu tisućama hodočasnika iz Međimurja i okolice, pokazivao je smjer kojim se trebaju uputiti kako bi u prigodi blagdana Gospe od Anđela zatražili Porcijunkulski oprost. Porcijunkulovo je već desetljećima najveće i vjernicima iz međimurskih župa najdraže proštenje, a posljednjih godina u toj se prigodi održava i najveća turistička manifestacija u Međimurju, uz velik broj sadržaja u organizaciji Grada Čakovca.
Središnja proslava Porcijunkulova bilo je euharistijsko slavlje koje je na sam blagdan Gospe od Anđela u nedjelju 2. kolovoza predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s franjevcima i svećenicima župa Međimurja. Misnom slavlju nazočilo je više tisuća hodočasnika koji su ispunili prostor oko oltara na otvorenom u dvorištu Franjevačkog samostana, te samu crkvu i dvoranu Katoličkog doma.
Sve hodočasnike, koji su se okupili nakon svečane procesije ulicama grada, u kojoj je nošena nova zavjetna slika Majke Božje od Anđela, pozdravio je gvardijan i župnik fra Željko Železnjak. Okupljene je podsjetio što znači riječ Porcijunkula, ta kolijevka franjevačkog reda u kojoj je sveti Franjo doživio svoje obraćenje, započeo novi život i osnovao franjevački red, čija su braća došla i u Čakovec 1659. godine na poziv hrvatskog bana i gospodara Čakovca Nikole Zrinskog. Naglasio je kako je vjernicima najpoznatiji upravo Porcijunkulski oprost kojeg je sveti Franjo isprosio za sve vjerne ljude upravo toga dana u toj maloj crkvici u Asizu. Zahvalio je udruzi građana Zrinska garda Čakovec što je u prigodi 15. obljetnice svoga djelovanja darovala Franjevačkom samostanu novu zavjetnu sliku Gospe Anđeoske, rad akademskog slikara Josipa Jerkovića. Sliku je potom na početku slavlja blagoslovio varaždinski biskup.
Misi su nazočili doministar kulture Alen Kajmović, međimurski župan Matija Posavec, čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač, čelništva Zrinske garde Čakovec, Matice hrvatske Čakovec, Družbe Braća hrvatskog zmaja, te predstavnici hrvatske policije, vatrogasnih društava, međimurskih i gostujućih KUD-ova, članovi udruga, pokreta i zajednica koje djeluju u župi te mnogobrojni vjernici iz Međimurja i okolice.
Biskup Mrzljak u homiliji je istaknuo kako je sveti Franjo jedan od svetaca koji su vjernicima nadahnuće za zemaljski život. Među njima su i hrvatski sveci i blaženici, kao što je i Alojzije Stepinac, za kojeg se nadamo da će uskoro biti proglašen svetim. Sveti Franjo jedan je od svjedoka vjere, koji je povjerovao i živio Evanđelje. Stoga u ovom gradu Čakovcu iz kojeg su u mučeničku smrt za vjeru i domovinu otišli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, u župi koju vode braća sv. Franje, slavimo Porcijunkulu, rekao je biskup. Napomenuo je kako je sveti Franjo, čuvši Božji poziv da obnovi Crkvu, shvatio da to znači obnoviti ljude, ali počevši od samoga sebe. Stoga je Franjo, po zaslugama Majke Milosrđa, začeo i rodio duh evanđeoske istine, naglasio je biskup te poručio da svatko od njih treba ući u neku svoju Porcijunkulu, u dubinu svoga srca i razuma i pitati se začinje li se i u njegovom životu i rađa duh evanđeoske istine. U mojem vlastitom životu, u životu moje obitelji, u životu društva u kojem živimo? Mi se ponosimo prisutnošću katoličke vjere u našem narodu, no valja se upitati koliko je to samo tradicija, a koliko se duh evanđeoske istine začinje i rađa u ovo naše vrijeme? A to je ona ista istina koju je Isus donio, koju je Franjo propovijedao, koju su toliki kroz skoro dvadeset stoljeća povijesti Crkve svjedočili, kazao je biskup Mrzljak, dodavši da je to istina o ljudskom životu kao daru Božjem kojemu je On jedini gospodar, to je istina o obitelji kao zajednici muškarca i žene iz čije ljubavi se rađaju novi ljudi, a kojima Bog stvara neumrlu dušu. To je istina koja potječe još od Mojsija, a koju je Isus Krist potvrdio riječima i životom o Deset zapovijedi kao deset nosivih stupova koji uređuju odnose čovjeka prema Bogu i naše međusobne odnose. Ako se bilo koji od tih deset stupova makne ili sruši nastaje nered u društvu, nered u svijetu. Nismo li i danas u ovo naše vrijeme svjedoci takvog nereda?, upitao se biskup. I stoga je Porcijunkula poziv čovjeku našega vremena, suvremenom čovjeku, da uđe u svoju vlastitu Porcijunkulu, pred milosrdnog Boga da bi se u njemu, kao i u sv. Franji, mogao začeti i rađati duh evanđeoske istine, poručio je biskup u homiliji.
U prinosu darova sudjelovali su Zrinska garda Čakovec koja je prinijela darovnicu nove slike, policajci, vatrogasci, članovi KUD-ova iz Međimurja, pomurski Hrvati iz Lendave, zatim članovi župnih pokreta i zajednica, članovi FSR-a i Frame koji su prinijeli simbol Godine posvećenog života, te mališani dječjeg vrtića Bambi koji su prinijeli golubice od papira koje su bile simboli mira, radosti, ljubavi i nade. Vrtićka djeca izgovorila su zazive koje je okupljeno mnoštvo nagradilo pljeskom: "Želim da na cijelom svijetu bude mir i da u svakome srcu bude mir. Neka svi ljudi našega grada i cijeloga svijeta budu radosni i bezazleni kao mi djeca. Ja i sva djeca želimo da bude više ljubavi u obiteljima, društvu, cijelome svijetu i svakome srcu. Jučer i danas su već iza nas. Sutra iščekujemo s nadom. Zato golubica nosi želju i nadu u bolje sutra."
Misno slavlje zaključeno je zahvalnim himnom Tebe Boga hvalimo i pozdravom domovini Hrvatskoj himnom Lijepa naša u prigodi predstojećeg praznika domovinske zahvalnosti.
Duhovni sadržaji proslave blagdana Majke Božje od Anđela počeli su svečanim otvorenjem Porcijunkulovog na Franjevačkom trgu u četvrtak 30. srpnja i trodnevnicom koju je vodio fra Zoran Bibić, gvardijan u Našicama. Priređeni su marijansko bdjenje, koncert u čast Gospi od Anđela, misa za bolesnike i drugi sadržaji, a osobito velik broj vjernika tijekom svih dana pristupao je sakramentu ispovijedi kako bi zadobio uvjete za Porcijunkulski oprost.
Središnja proslava Porcijunkulova bilo je euharistijsko slavlje koje je na sam blagdan Gospe od Anđela u nedjelju 2. kolovoza predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s franjevcima i svećenicima župa Međimurja. Misnom slavlju nazočilo je više tisuća hodočasnika koji su ispunili prostor oko oltara na otvorenom u dvorištu Franjevačkog samostana, te samu crkvu i dvoranu Katoličkog doma.
Sve hodočasnike, koji su se okupili nakon svečane procesije ulicama grada, u kojoj je nošena nova zavjetna slika Majke Božje od Anđela, pozdravio je gvardijan i župnik fra Željko Železnjak. Okupljene je podsjetio što znači riječ Porcijunkula, ta kolijevka franjevačkog reda u kojoj je sveti Franjo doživio svoje obraćenje, započeo novi život i osnovao franjevački red, čija su braća došla i u Čakovec 1659. godine na poziv hrvatskog bana i gospodara Čakovca Nikole Zrinskog. Naglasio je kako je vjernicima najpoznatiji upravo Porcijunkulski oprost kojeg je sveti Franjo isprosio za sve vjerne ljude upravo toga dana u toj maloj crkvici u Asizu. Zahvalio je udruzi građana Zrinska garda Čakovec što je u prigodi 15. obljetnice svoga djelovanja darovala Franjevačkom samostanu novu zavjetnu sliku Gospe Anđeoske, rad akademskog slikara Josipa Jerkovića. Sliku je potom na početku slavlja blagoslovio varaždinski biskup.
Misi su nazočili doministar kulture Alen Kajmović, međimurski župan Matija Posavec, čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač, čelništva Zrinske garde Čakovec, Matice hrvatske Čakovec, Družbe Braća hrvatskog zmaja, te predstavnici hrvatske policije, vatrogasnih društava, međimurskih i gostujućih KUD-ova, članovi udruga, pokreta i zajednica koje djeluju u župi te mnogobrojni vjernici iz Međimurja i okolice.
Biskup Mrzljak u homiliji je istaknuo kako je sveti Franjo jedan od svetaca koji su vjernicima nadahnuće za zemaljski život. Među njima su i hrvatski sveci i blaženici, kao što je i Alojzije Stepinac, za kojeg se nadamo da će uskoro biti proglašen svetim. Sveti Franjo jedan je od svjedoka vjere, koji je povjerovao i živio Evanđelje. Stoga u ovom gradu Čakovcu iz kojeg su u mučeničku smrt za vjeru i domovinu otišli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, u župi koju vode braća sv. Franje, slavimo Porcijunkulu, rekao je biskup. Napomenuo je kako je sveti Franjo, čuvši Božji poziv da obnovi Crkvu, shvatio da to znači obnoviti ljude, ali počevši od samoga sebe. Stoga je Franjo, po zaslugama Majke Milosrđa, začeo i rodio duh evanđeoske istine, naglasio je biskup te poručio da svatko od njih treba ući u neku svoju Porcijunkulu, u dubinu svoga srca i razuma i pitati se začinje li se i u njegovom životu i rađa duh evanđeoske istine. U mojem vlastitom životu, u životu moje obitelji, u životu društva u kojem živimo? Mi se ponosimo prisutnošću katoličke vjere u našem narodu, no valja se upitati koliko je to samo tradicija, a koliko se duh evanđeoske istine začinje i rađa u ovo naše vrijeme? A to je ona ista istina koju je Isus donio, koju je Franjo propovijedao, koju su toliki kroz skoro dvadeset stoljeća povijesti Crkve svjedočili, kazao je biskup Mrzljak, dodavši da je to istina o ljudskom životu kao daru Božjem kojemu je On jedini gospodar, to je istina o obitelji kao zajednici muškarca i žene iz čije ljubavi se rađaju novi ljudi, a kojima Bog stvara neumrlu dušu. To je istina koja potječe još od Mojsija, a koju je Isus Krist potvrdio riječima i životom o Deset zapovijedi kao deset nosivih stupova koji uređuju odnose čovjeka prema Bogu i naše međusobne odnose. Ako se bilo koji od tih deset stupova makne ili sruši nastaje nered u društvu, nered u svijetu. Nismo li i danas u ovo naše vrijeme svjedoci takvog nereda?, upitao se biskup. I stoga je Porcijunkula poziv čovjeku našega vremena, suvremenom čovjeku, da uđe u svoju vlastitu Porcijunkulu, pred milosrdnog Boga da bi se u njemu, kao i u sv. Franji, mogao začeti i rađati duh evanđeoske istine, poručio je biskup u homiliji.
U prinosu darova sudjelovali su Zrinska garda Čakovec koja je prinijela darovnicu nove slike, policajci, vatrogasci, članovi KUD-ova iz Međimurja, pomurski Hrvati iz Lendave, zatim članovi župnih pokreta i zajednica, članovi FSR-a i Frame koji su prinijeli simbol Godine posvećenog života, te mališani dječjeg vrtića Bambi koji su prinijeli golubice od papira koje su bile simboli mira, radosti, ljubavi i nade. Vrtićka djeca izgovorila su zazive koje je okupljeno mnoštvo nagradilo pljeskom: "Želim da na cijelom svijetu bude mir i da u svakome srcu bude mir. Neka svi ljudi našega grada i cijeloga svijeta budu radosni i bezazleni kao mi djeca. Ja i sva djeca želimo da bude više ljubavi u obiteljima, društvu, cijelome svijetu i svakome srcu. Jučer i danas su već iza nas. Sutra iščekujemo s nadom. Zato golubica nosi želju i nadu u bolje sutra."
Misno slavlje zaključeno je zahvalnim himnom Tebe Boga hvalimo i pozdravom domovini Hrvatskoj himnom Lijepa naša u prigodi predstojećeg praznika domovinske zahvalnosti.
Duhovni sadržaji proslave blagdana Majke Božje od Anđela počeli su svečanim otvorenjem Porcijunkulovog na Franjevačkom trgu u četvrtak 30. srpnja i trodnevnicom koju je vodio fra Zoran Bibić, gvardijan u Našicama. Priređeni su marijansko bdjenje, koncert u čast Gospi od Anđela, misa za bolesnike i drugi sadržaji, a osobito velik broj vjernika tijekom svih dana pristupao je sakramentu ispovijedi kako bi zadobio uvjete za Porcijunkulski oprost.
Jasminka Bakoš-Kocijan
U nastavku donosimo cjelovitu homiliju biskupa Josipa Mrzljaka:
Draga braćo i sestre!
Nedjelja je – Dan Gospodnji, najstariji i najvažniji kršćanski blagdan. To je dan kada se mi kršćani okupljamo da bismo čuli Božju riječ i da bismo slavili Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Prvi kršćani i nisu imali drugih blagdana osim nedjelje. Svake nedjelje želimo obnoviti i učvrstiti svoju vjeru baš kao i učenici koji su u onu prvu nedjelju nakon Velikoga petka i subote, kada je Isusovo tijelo počivalo u grobu, dotrčali na prazan grob i vidjeli i povjerovali.
Povjerovali su da je Isus živ. I to je svjedočanstvo vjere preko mnogo generacija poznatih i nepoznatih ljudi došlo i do nas. I mi smo povjerovali na nečije svjedočanstvo. Možda su to bili naši roditelji, bake, djedovi ili neki ugledni ljudi prožeti vjerom. Bilo je potrebno svjedočanstvo jer vjera se temelji na svjedocima koji su svojim životom pokazali i dokazali da im treba vjerovati.
To su bili u prvom redu dvanaestorica apostola kao prvi i najvažniji svjedoci, a zatim mučenici iz prvih stoljeća kršćanstva. Njih je nasljedovalo veliko mnoštvo vjernika poznatih i nepoznatih, a neke od njih, koji su herojski živjeli svoju vjeru, Crkva stavlja na oltare kao blaženike i svece da nam budu nadahnuće za naš zemaljski život i zagovornici na nebu.
Imamo ih, Bogu hvala, sve više i u našem hrvatskom narodu kao: sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Bogdan Mandić i blaženi Alojzije Stepinac, za kojeg se nadamo da će uskoro biti kanoniziran.
Jedan je od svjedoka vjere, koji je povjerovao i koji je živio Evanđelje, i sv. Frano Asiški i zato danas u ovom gradu Čakovcu iz kojeg su u mučeničku smrt za vjeru i domovinu otišli Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, u župi koju vode braća sv. Franje, slavimo Porcijunkulu.
Porcijunkula je mala crkva – crkvica u Asizu posvećena Blaženoj Djevici Mariji – Gospi od Anđela koja je posebno bila draga sv. Franji i uz koju je vezan cijeli njegov život. Nju je popravljao svojim rukama, u njoj je doživljavao duboku poruku Radosne vijesti – Evanđelja. U njoj je posebno doživio i prepoznao poziv: "Franjo, obnovi moju Crkvu!" Shvatio je da, obnavljajući ovu crkvicu od kamena, treba obnoviti živu Crkvu, a to znači nas ljude, ali počevši od samoga sebe.
Svaki od nas ima sigurno neku crkvu koja mu je posebno draga, u kojoj je nešto posebno doživio, neki posebni milosni trenutak vjere. Možda je to crkva našega krštenja ili primanja kojeg drugog sakramenta ili crkva koja nas očarava svojom ljepotom, svojom umjetnošću, koja nam pomaže doći do najveće ljepote i dobrote – "Do lica milosrdnog Oca nebeskog koje se odražava u osobi Isusa Krista" kako nas u buli najave izvanrednog Jubileja milosrđa poučava papa Franjo.
Sigurno ste već upoznati o Jubilejskoj godini koja će započeti na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ove godine, a završiti na svetkovinu Krista Kralja 20. studenog 2016. Papa Franjo, gotovo poput sv. Franje, želi da u toj godini još više upoznamo Boga u Isusu Kristu, da nam vjera ne bude samo tradicija ili neka ideologija, nego susret sa živim Bogom koji se utjelovio u Isusu Kristu.
U buli najave Papa kaže: "Pogleda upravljena prema Isusu i njegovu milosrdnu licu, možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva. Isus je primio od Oca poslanje da objavi otajstvo Božje ljubavi u njegovoj punini: Bog je ljubav (1 Iv 4,8.16), kaže enanđelist Ivan po prvi i jedini put u cijelom Svetom Pismu. Ta je ljubav bila vidljiva i opipljiva u cijelome Isusovu životu. Njegova je osoba sama ljubav, ljubav koja se besplatno daruje. Odnosi koje uspostavlja s osobama koje mu prilaze pokazuju nešto potpuno jedinstveno i neponovljivo. Sva znamenja koja čini, prije svega prema grješnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, u znaku su milosrđa. Sve u njemu govori o milosrđu. Ništa u njemu nije lišeno suosjećanja."
Naglašava se Božja ljubav i Božje milosrđe kao glavna karakteristika Boga koji želi biti s čovjekom. Tu je na poseban način Marijin primjer o kojoj Papa u spomenutoj buli kaže: "Moje se misli sada okreću Majci milosrđa. Neka nas ona svojim umilnim pogledom prati u ovoj svetoj godini kako bismo svi uzmogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti. Nitko nije prodro u dubinu otajstva Boga koji je postao čovjekom tako kao Marija. Sav je njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenog milosrđa, Majka raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi."
Taj Marijin primjer dobro je prepoznao sv. Franjo za kojega sv. Bonaventura zapisuje: "Dok je sluga Božji (Franjo) boravio kod crkve Djevičanske Bogorodice i kod nje, koja je začela Riječ Božju puna milosti i istine, neprestanim uzdisajima, po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine."
Franjo je po zaslugama Majke Milosrđa začeo i rodio duh evanđeoske istine. I sada bi svatko od nas, braćo i sestre, trebao ući u neku svoju Porcijunkulu, neku svoju crkvicu ili u dubinu svoga srca i razuma i pitati se začinje li se i u mojem životu i rađa duh evanđeoske istine?!
U mojem vlastitom životu, u životu moje obitelji, u životu društva u kojem živimo?!
Mi se u našoj domovini Hrvatskoj ponosimo skoro 14-stoljetnom prisutnošću katoličke vjere u našem narodu, no valja se upitati koliko je to samo tradicija, a koliko se duh evanđeoske istine začinje i rađa u ovo naše vrijeme?! A to je ona ista istina koju je Isus donio, koju je Franjo propovijedao, koju su toliki kroz skoro dvadeset stoljeća povijesti Crkve svjedočili.
To je istina koja se ne mijenja i ne prilagođuje duhu nekoga vremena, kao što nam to neki tobože napredni ljudi ili sustavi predlažu. To je istina o ljudskom životu kao daru Božjem kojemu je On jedini gospodar, to je istina o obitelji kao zajednici muškarca i žene iz čije ljubavi se rađaju novi ljudi, a kojima Bog stvara neumrlu dušu. To je istina koja potječe još od Mojsija, a koju je Isus Krist potvrdio riječima i životom o Deset zapovijedi kao deset nosivih stupova koji uređuju odnose čovjeka prema Bogu i naše međusobne odnose. Ako se bilo koji od tih deset stupova makne ili sruši nastaje nered u društvu, nered u svijetu. Nismo li i danas u ovo naše vrijeme svjedoci takvog nereda?!
I zato papa Franjo u enciklici Hvaljen budi poziva sve ljude da razmisle kako uređuju i kako žive u ovom našem domu – na kugli zemaljskoj. To je zajednički dom svih stvorenja, koji su svi u planu Božje ljubavi. Papa poziva na čuvanje okoliša, duhovnog i materijalnog, poziva na obraćenje koje treba dovesti do temeljite promjene ponašanja i stila života. O tome ovisi naša budućnost, a još više onih koji dolaze poslije nas.
I stoga je Porcijunkula poziv čovjeku našega vremena, suvremenom čovjeku, da uđe u svoju vlastitu Porcijunkulu, pred milosrdnog Boga da bi se u njemu, kao i u sv. Franji, mogao začeti i rađati duh evanđeoske istine.