Treća obljetnica biskupskog posvećenja mons. Bože Radoša
VARAŽDIN, 25. 11. 2022.
Varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u četvrtak, 24. studenog, večernju svetu misu u varaždinskoj katedrali o 3. obljetnici svoga biskupskog ređenja i preuzimanja službe varaždinskog biskupa. Uz biskupa Radoša suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak te desetak svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova, gradskih župa i redovničkih zajednica. Obljetnica je, uz nedavno proslavljen spomendan sv. Cecilije, bila prilika i za okupljanje crkvenih glazbenika i pjevača koja animiraju liturgijsko pjevanje u varaždinskoj katedrali da im se izrazi zahvalnost na njihovoj službi, kako je u uvodu u misno slavlje spomenuo biskup Radoš.
U svojoj je homiliji biskup promišljao nad ulogom ministerijalnog svećeništva polazeći od knjige Sluge evanđelja, prezbiteri suradnici radosti koju je napisao Erio Castellucci, nadbiskup Modene. „Ovaj naslov podsjetio me na moje biskupsko geslo, Služiti radosno Gospodinu te sam se njome poslužio promišljajući nad identitetom svećenika, biskupa. Castellucci se pita kako osvježiti identitet službe svećenika, biskupa te zaključuje kako je to uvijek put prema izvornoj slici, a za njega je to slika Dobroga Pastira. Potaknulo me to da pročitam 10. poglavlje Ivanova evanđelja i zaustavio sam se na Isusovim riječima: „Ja sam vrata ovcama.“ O tim vratima govori i biskup Castellucci u svojoj knjizi pojašnjavajući kako, ulazeći kroz ta Vrata, ulazimo u svijet Božji, zaštićeni prostor Crkve, a izlazeći kroz ta vrata imamo poslanje za svijet“, kazao je biskup Radoš nastavljajući jednim primjerom iz knjige. Castellucci prepričava kako je na susjednoj župi za vrijeme njegove župničke službe bio stariji svećenik koji ja na vratima župnog ureda imao veliki natpis Budi strpljiv. Bio je to poziv za one koji čekaju da budu strpljivi. No isti natpis nalazio se i s unutarnje strane vrata, pozivajući one iznutra da budu strpljivi prema onima koji ulaze.
„Isus je bio ta vrata strpljivosti“, rekao je biskup i protumačio kako je Isus bio strpljiv prema mnoštvu koje ga je htjelo iskoristiti za svoje potrebe, čuda, ozdravljenja, ali su često ostajali samo na toj razini ne dohvaćajući njegov identitet, njegov svijet. Bio je strpljiv i sa svojim učenicima jer su i oni, na svoj način, željeli usmjeriti Isusovo poslanje. Bio je strpljiv, nije ih prisiljavao, ljubavlju ih je odgajao.
„Čini mi se da tu oznaku strpljivosti treba gajiti svaki biskup, svaki svećenik, svaki dan rasti u strpljivosti prema drugima. Biskup treba imati strpljivosti za svećenike, za vjernike, za ostale ljude, ali ujedno danas pozivam i molim i da vi imate strpljenja s biskupom, da molite da biskup bude strpljiv i da Gospodin svakoga od nas, u službi koja mu je dana, oboruža strpljenjem“, kazao je biskup.
Isus za sebe kaže: „Ja sam vrata“, ta vrata su uvijek otvorena i to je druga oznaka koju trebaju nasljedovati svećenici i biskupi, da uvijek u zajedništvu s Isusom držimo vrata otvorena.
„U ovome čitam i poslanje Crkve danas, biskupa, svećenika i vjernika, da ljudi prepoznaju u nama da prolazimo kroz ta Vrata s radošću i izlazimo sa snagom i željom da nosimo ljudima ono što smo primili u slavlju euharistije“, poručio je biskup te dodao kako su strpljivost i postojanost oznake dobrih sijača koji se pouzdaju u dobro sjeme te strpljivo, pouzdano i radosno čekaju plod i onda kad se pojavi nevrijeme. Teško je procjenjivati uspješnost nečije službe jer znamo da sve što je dobro dolazi od Gospodina, a toliko je naših ljudskih slabosti. Tolike plodove našeg sijanja nikada nećemo vidjeti te bismo teško u rezultatima pronalazili radost. Naprotiv, potrebno je pronalaziti radost u sijanju, pozivanju, tumačenju, radost je u prenošenju Gospodinove riječi drugima, a najveća je radost kada možemo sijati s Gospodinom i njemu prepustiti sudove.
Na kraju homilije biskup Radoš je zamolio okupljene svećenike i vjernike da mole za njega kako bi ova logika službe biskupa bila njegov habitus, njegov način življenja i djelovanja.
Na kraju mise, umirovljeni biskup Josip Mrzljak čestitao je biskupu Radošu obljetnicu pojasnivši da obilježavanje obljetnica svoj smisao ima u prepoznavanju djelovanja Boga u našem životu te Mu na tome zahvaliti. Podsjetio je biskup Mrzljak i na nimalo lake 3 godine službe biskupa Radoša koja je započela epidemijom, a nastavila se teškim vremenima krize. U svemu tome biskup mora hrabro nositi teškoće svjestan da ne može puno bez Božje milosti. Zbog toga trebamo moliti za njega, rekao je biskup Mrzljak te obećao svoju molitvenu podršku i pratnju u službi varaždinskog biskupa.
Varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u četvrtak, 24. studenog, večernju svetu misu u varaždinskoj katedrali o 3. obljetnici svoga biskupskog ređenja i preuzimanja službe varaždinskog biskupa. Uz biskupa Radoša suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak te desetak svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova, gradskih župa i redovničkih zajednica. Obljetnica je, uz nedavno proslavljen spomendan sv. Cecilije, bila prilika i za okupljanje crkvenih glazbenika i pjevača koja animiraju liturgijsko pjevanje u varaždinskoj katedrali da im se izrazi zahvalnost na njihovoj službi, kako je u uvodu u misno slavlje spomenuo biskup Radoš.
U svojoj je homiliji biskup promišljao nad ulogom ministerijalnog svećeništva polazeći od knjige Sluge evanđelja, prezbiteri suradnici radosti koju je napisao Erio Castellucci, nadbiskup Modene. „Ovaj naslov podsjetio me na moje biskupsko geslo, Služiti radosno Gospodinu te sam se njome poslužio promišljajući nad identitetom svećenika, biskupa. Castellucci se pita kako osvježiti identitet službe svećenika, biskupa te zaključuje kako je to uvijek put prema izvornoj slici, a za njega je to slika Dobroga Pastira. Potaknulo me to da pročitam 10. poglavlje Ivanova evanđelja i zaustavio sam se na Isusovim riječima: „Ja sam vrata ovcama.“ O tim vratima govori i biskup Castellucci u svojoj knjizi pojašnjavajući kako, ulazeći kroz ta Vrata, ulazimo u svijet Božji, zaštićeni prostor Crkve, a izlazeći kroz ta vrata imamo poslanje za svijet“, kazao je biskup Radoš nastavljajući jednim primjerom iz knjige. Castellucci prepričava kako je na susjednoj župi za vrijeme njegove župničke službe bio stariji svećenik koji ja na vratima župnog ureda imao veliki natpis Budi strpljiv. Bio je to poziv za one koji čekaju da budu strpljivi. No isti natpis nalazio se i s unutarnje strane vrata, pozivajući one iznutra da budu strpljivi prema onima koji ulaze.
„Isus je bio ta vrata strpljivosti“, rekao je biskup i protumačio kako je Isus bio strpljiv prema mnoštvu koje ga je htjelo iskoristiti za svoje potrebe, čuda, ozdravljenja, ali su često ostajali samo na toj razini ne dohvaćajući njegov identitet, njegov svijet. Bio je strpljiv i sa svojim učenicima jer su i oni, na svoj način, željeli usmjeriti Isusovo poslanje. Bio je strpljiv, nije ih prisiljavao, ljubavlju ih je odgajao.
„Čini mi se da tu oznaku strpljivosti treba gajiti svaki biskup, svaki svećenik, svaki dan rasti u strpljivosti prema drugima. Biskup treba imati strpljivosti za svećenike, za vjernike, za ostale ljude, ali ujedno danas pozivam i molim i da vi imate strpljenja s biskupom, da molite da biskup bude strpljiv i da Gospodin svakoga od nas, u službi koja mu je dana, oboruža strpljenjem“, kazao je biskup.
Isus za sebe kaže: „Ja sam vrata“, ta vrata su uvijek otvorena i to je druga oznaka koju trebaju nasljedovati svećenici i biskupi, da uvijek u zajedništvu s Isusom držimo vrata otvorena.
„U ovome čitam i poslanje Crkve danas, biskupa, svećenika i vjernika, da ljudi prepoznaju u nama da prolazimo kroz ta Vrata s radošću i izlazimo sa snagom i željom da nosimo ljudima ono što smo primili u slavlju euharistije“, poručio je biskup te dodao kako su strpljivost i postojanost oznake dobrih sijača koji se pouzdaju u dobro sjeme te strpljivo, pouzdano i radosno čekaju plod i onda kad se pojavi nevrijeme. Teško je procjenjivati uspješnost nečije službe jer znamo da sve što je dobro dolazi od Gospodina, a toliko je naših ljudskih slabosti. Tolike plodove našeg sijanja nikada nećemo vidjeti te bismo teško u rezultatima pronalazili radost. Naprotiv, potrebno je pronalaziti radost u sijanju, pozivanju, tumačenju, radost je u prenošenju Gospodinove riječi drugima, a najveća je radost kada možemo sijati s Gospodinom i njemu prepustiti sudove.
Na kraju homilije biskup Radoš je zamolio okupljene svećenike i vjernike da mole za njega kako bi ova logika službe biskupa bila njegov habitus, njegov način življenja i djelovanja.
Na kraju mise, umirovljeni biskup Josip Mrzljak čestitao je biskupu Radošu obljetnicu pojasnivši da obilježavanje obljetnica svoj smisao ima u prepoznavanju djelovanja Boga u našem životu te Mu na tome zahvaliti. Podsjetio je biskup Mrzljak i na nimalo lake 3 godine službe biskupa Radoša koja je započela epidemijom, a nastavila se teškim vremenima krize. U svemu tome biskup mora hrabro nositi teškoće svjestan da ne može puno bez Božje milosti. Zbog toga trebamo moliti za njega, rekao je biskup Mrzljak te obećao svoju molitvenu podršku i pratnju u službi varaždinskog biskupa.
Anita Treščec