Treći križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije održan je u subotu 24. ožujka.

Bila je to prigoda za obilazak mjesta stradanja i spomen na žrtve poginule u ratovima 20. stoljeća. Na postajama su se molile molitve križnog puta autora fra Vice Blekića, napisane za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

Križni put započeo je u Čakovcu kod spomen-zida poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu iz Međimurja gdje je izmoljena uvodna i molitva prve postaje koje su predmolili fra Anđelko Rakhel i umirovljeni svećenik vlč. Josip Horvat ml., te Josip Kolarić i Ružica Špoljar. Kod sljedećih postaja molitve su predmolili i drugi hodočasnici, među kojima su bili i oni najmlađi, kao i osobe starije životne dobi.

Druga postaja bila je u čakovečkom Starom gradu Zrinskih, gdje se molilo ispred ulaza u ćelije nekadašnjeg zatvora u kojem su nakon Drugog svjetskog rata mučeni, “nestali“ i stradali brojni žitelji Međimurja. Treća postaja bila je kod spomen-križa na grobištu Ksajpa u Šenkovcu, a četvrta i peta na grobištu Sep u Gornjem Hrašćanu u župi Macinec. Prvo se molilo kod grobnice pokopanih žrtava ekshumiranih 2009. godine i pokopanih 23. kolovoza 2010. godine na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih ideologija XX. stoljeća, a potom kod spomen križa postavljenog 2001. godine. Šesta i sedma postaje bile su na području grada Varaždina: kod spomen-križa u Dravskoj šumi, najvećeg grobišta u Varaždinskoj biskupiji, a potom i kod spomen-ploče postavljene u sjećanje na žrtve i mučenike odvedene iz logora smještenog u poratnim danima na igralištu Tivara, današnjem stadionu Varteksa.

Na grobištu Leskovec hodočasnicima su se pridružili i članovi Udruge Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica, a zatim se molilo kod spomen-križa žrtvama komunističkog terora naselja Čukovec. U spomen na 130 poubijanih zarobljenih hrvatskih vojnika, likvidiranih u razdoblju od 24. do 27. svibnja 1945. godine, kao i likvidirane s križnog puta kasnije od mještana i pokopane na groblju u Cvetkovcu, moljena je deseta postaja, a potom su se hodočasnici autobusom ponovno uputili u Međimurje. Jedanaesta postaja molila se u Kotoribi, kod spomen-križa na grobištu Leš, a tu se molitvi pridružilo pedesetak vjernika župe Kotoriba. Na putu prema gornjem Međimurju hodočasnici su se pomolili i za žrtve “Bugojanske grupe“ kod spomen-ploče likvidiranom Đuri Horvatu, strijeljanom u Sarajevu 17. ožujka 1973. godine. Dvanaesta postaja bila je u Držimurcu, a molitvi se pridružilo dvadesetak žitelja naselja kojima su u poratno doba nositelji komunističke vlasti odveli i poubijali najmilije. Predzadnja postaja bila je Vratišinec, a molilo se kod spomenika komunističkim žrtvama i hrvatskim braniteljima, a na grobištu Repova šuma u Štrigovi hodočasnici su se spomenuli žrtava masovnih likvidacija koje su Udba i poratna vlast vršile na području župe, a u kojima je pogubljeno i u jami pokraj groblja pokopano tridesetak žitelja gornjeg Međimurja. Tu je završnu molitvu predvodio preč. mr. Damir Bobovec, izaslanik varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka. Molitvi su se pridružili i župljani, potomci i rodbina ubijenih i mons. Leonard Logožar, štrigovski župnik i dekan. Kod spomenika je položen vijenac i zapaljene svijeće, a povodom 65. obljetnice stradanja molitvi su se pridružili i članovi Matice hrvatske i Družbe Braća hrvatskog zmaja.

Misu za stradale potom je u župnoj crkvi u Štrigovi predvodio preč. Damir Bobovec, koji je istaknuo da su hodočasnici posvjedočili svoju vjeru spajajući pobožnost križnog puta s pohodom stratištima i grobištima braće i sestara kojima je život nasilno prekinula ljudska mržnja. Poručio je kako je povijesna drama stradanja nevinih za vjernike ipak dobila smisao time što ju je prihvatio i kroz nju prošao sam Bog, Isus Krist. Upozorio je kako se vjernik kao aktivni sudionik povijesti ne smije miriti sa zlom i grijehom. Upravo zato što je vjernik, pozvan je zalagati se na svaki način da bezakonja, laži, nepravde i patnje bude što manje. Jedan od načina na koji to može i treba činiti jest uporno i trajno zalaganje za sve one kojima se na bilo koji način činila ili im se čini nepravda, raskrinkavanjem laži i promicanjem istine. Nepravdu nazivati nepravdom, a zločin zločinom ne znači ništa drugo do li promicati istinu, istaknuo je preč. Bobovec, dodavši da obnavljati spomen na one koji nisu imali pravo na spomen i dati grob onima koji nisu imali pravo na grob za vjernika nije pitanje politike i politiziranja, već kršćanskoga morala i dužnosti.

Svi progonjeni i nevino ubijeni nisu tek materija za povjesničare, oni neizbježno postavljaju pitanja i našoj suvremenosti. Teško je vjerovati da danas netko dobronamjeran, istinoljubiv i barem prosječno obaviješten o povijesnim zbivanjima, nakon otkrića tolikih nepobitnih tragova nečovještva i zemnih ostataka žrtava, samo za jednu jedinu stranu u svim ratnim sukobima na ovim prostorima može još uvijek smatrati i tvrditi da nije okaljala ruke djelima koja nisu dopuštena ni po Božjem ni po ljudskom zakonu. A ipak smo svakodnevno svjedoci takvih tvrdokornih stavova. Dok se i sama čast i čistoća Domovinskog rata brani na taj način da se čak i s najviših mjesta poziva na iskreno priznanje i procesuiranje nedopuštenih djela počinjenih na njegovim marginama, ne vidimo jednaku dobru volju i hrabrost da se taj isti kriterij primijeni i na nedjela počinjena u Drugom svjetskom ratu i nakon njega od strane koju se neskriveno simpatizira. One pak koji su aktivno sudjelovali u tim događanjima okrvavivši ruke, a još ni danas ne pokazuju ni trunke kajanja, možemo samo najiskrenije žaliti moleći se za njih da odustanu od svoje okorjelosti u grijehu i nekajanju prije nego stanu pred sudište Božje kad već nisu stali pred ljudsko. Opterećenost ideološkim predrasudama, na žalost, zaista može zatamniti ili čak sasvim zatomiti u čovjeku i istinoljubivost i pravdoljubivost, upozorio je predvoditelj slavlja, kazavši da koliko god u spomenutoj društvenoj klimi nametanja dvostrukih mjerila bilo otežano življenje kršćanskih principa opraštanja i pomirenja, mi od njih niti imamo pravo niti želimo odustati. Naše bavljenje ovom tematikom, naše nastojanje i zalaganje za pravo na istinu, grob i pijetet nikada ne smije biti trovanje sebe ili drugih osjećajima mržnje ili željom za osvetom. Naši su motivi ljubav prema svakome čovjeku, napose onom obespravljenom i progonjenom, te spoznaja i promocija povijesne istine kao temelja zdravog i skladnoga razvoja društva, neopterećenog zavjerama šutnje, nepriznatim i neokajanim zlodjelima. Svjesni uzvišenosti tih motiva i ideala, a u isto vrijeme i svojih ljudskih slabosti, te ograničenosti svojih moći i svoga djelovanja, ispovijedamo svoje pouzdanje u pomoć Boga Svemogućega, pred kojim nam se svima pojaviti kao Sucem povijesti i ljudskih srdaca, zaključio je u propovijedi.

Uz pratnju na orguljama Mateja Ščavničara pjevao je župni zbor, a na kraju mise sudionicima Trećeg križnog puta zahvalio je i domaći župnik mons. Leonard Logožar. Treći križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije organizirali su Društvo za obilježavanje grobišta žrtava komunizma Čakovec i Društvo za obilježavanje grobišta Varaždin. Kako bi se upoznalo sa što većim brojem grobišta, trasa križnog puta svake godine ide drugim smjerom.

Franjo Talan