“Obitelj u službi života“ naziv je prve ovogodišnje mjesečne tribine održane u koprivničkoj župi sv. Antuna Padovanskog u nedjelju 5. veljače.

Gost predavač bio je predstojnik biskupijskog Obiteljskog centra i Ureda za obitelj preč. mr. Josip Koprek.

Crkva je te nedjelje, po sedamnaesti put zaredom, obilježavala Dan života. Također predstoji Dan bolesnika prigodom blagdana Gospe Lurdske, a nalazimo se i pred promjenom Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.

“Kada započinje ljudski osobni život? Što je bilo sa mnom dan prije rođenja? Zar tada nisam postojao? I tako pitanje možemo pomicati dan po dan sve do dana začeća. Olako se zaboravlja i previđa činjenica da je svatko od nas bio sićušni stvor. Oplođena jajna stanica, zigota, embrij, fetus. Malo po malo ta početna zigota poprima vanjski ljudski izgled i oblik čovjeka. To je samo očitovanje nutarnje, skrivene, ali prisutne biti ljudskog genoma. Odraslom čovjeku nitko ne može zanijekati da je pravo ljudsko biće, da je čovjek pojedinac i osoba. Idući stopama smjerom njegova razvoja, korak po korak, dolazimo do njegova stvarnog početka, do začeća. Novi ljudski život od začeća ima vlastiti ritam i dinamiku različit od majčina. Upravlja se samostalno, neovisno o majčinu organizmu od kojeg dobiva hranu i pogodnu sredinu za rast i razvoj.  U začeću novi je pojedinac čovjek određen konačno i nepovratno. To je neopozivo stvoren genetski zapis, osobni genom novog čovjeka pojedinca, sva svojstva i obilježja nove osobe. Tu je određena i boja kože, i boja očiju, i kakva će kosa biti, i sve drugo“, objasnio je preč. Koprek.

Osnovni čovjekov stav pred životom trebao bi biti i zadivljenost i poštovanje i zahvalnost pred darom i misterijem kojega nadilazi u svojoj cjelokupnosti. No, na žalost, danas je život za neke postao predmetom kojeg se može naručiti po želji bez vlastitog osobnog zauzimanja. Pa se govori o mogućnosti narudžbe života ili djeteta medicinski potpomognutom oplodnjom, ili posredstvom posudbene surogat majke. Ako se pak novi život ne svidi naručiocu može ga bez zakonskih neprilika ukloniti, zamrznuti, uništiti, odbaciti. Život na taj način prestaje biti vrijednost u sebi i po sebi, a život je najveća vrijednost koja postoji u ovome svijetu. Nema toga što može zamijeniti vrijednost života, jer život je u temelju svega. Ako nema života ništa nema smisla, ni u čemu se ne može uživati, ništa posjedovati, ništa stvarati. Život je stvarnost koja u svom početku nije u ljudskoj moći, čovjek nije gospodar života, te se ne smije nikad ni u kojem slučaju stavljati u tu poziciju. Život je jedan nezasluženi dar. Pravo na život temeljno je čovjekovo pravo, ali i temeljni preduvjet svih ostalih prava koji iz njega proizlaze.

Naglasio je kako kvalitetnu budućnost imaju obitelji koje su otvorene prema životu, u kojima su roditelji spremni primiti novi život kao dar. “Obitelji u kojima se žive vrednote Evanđelja ljubav, dobrota, pravednost, solidarnost, opraštanje, u kojoj se poštuje svaka osoba u svom dostojanstvu, počevši od malog djeteta pa do najstarijih članova, takva obitelj ima budućnost, samo takva obitelj može biti sretna i činiti svijet oko sebe boljim i pozitivniim.“

U obiteljima supružnici trebaju svoju ljubav, nježnost i pripadnost jedno drugome pokazivati pred svojom djecom, jer ih na taj način uče što to znači voljeti. U obiteljima se trebaju poštivati stariji, djedovi i bake, a ne ih se slati u domove kako bi se imala veća komocija, poručio je.

Također, potaknuo je vjernike da se upoznaju s naukom Katoličke Crkve o tematici ljudskog života koji je izložen u dva važna dokumenta: Naputak Zbora za nauk vjere Donum Vitae (Dar života) koji govori o poštivanju ljudskog života u nastajanju i o dostojanstvu rađanja te Evangelium Vitae (Evanđelje života) - enciklici blaženog pape Ivana Pavla II o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života. U ovim dokumentima očituje se hrabra gotovo jedina obrana onih najslabijih, najnemoćnijih, najnedužnijih, a to su još nerođena djeca, teško bolesni, nemoćni i umirući.

Iva Kuzmić