U Čakovcu proslavljena 80. obljetnica euharistijskog kongresa
ČAKOVEC, 27. 9. 2015.
U povodu 80. obljetnice velikog euharistijskog kongresa za Međimurje, kojeg je 1935. godine predvodio tadašnji zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac, u Čakovcu je u nedjelju 27. rujna održana prigodna svečanost.
Misno slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Ivanom Godinom, franjevcima na čelu s gvardijanom i župnikom fra Željkom Železnjakom, dekanom Donjomeđimurskog dekanata preč. Antunom Hoblajem i međimurskim župnicima. Uoči mise na pročelju Franjevačkog samostana na Franjevačkom trgu, mjestu euharistijskog kongresa, otkrivena je u prigodi obljetnice spomen-ploča s reljefom bl. Alojzija Stepinca. Uz mnogobrojne vjernike, svečanosti su nazočili zastupnici u Hrvatskom saboru Sunčana Glavak i Dragutin Glavina, međimurski župan Matija Posavec, zamjenik ministra kulture Alen Kajmović, načelnik Policijske uprave međimurske Krunoslav Gosarić, te predstavnici Matice hrvatske Ogranak Čakovec, Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" Zmajski stol Čakovec i Zrinske garde Čakovec. Spomen-ploča dar je upravo Zrinske garde Čakovec u prigodi 15. obljetnice njezina osnutka i djelovanja koje je proteklih godina obilježeno primjerenom suradnjom s Franjevačkim samostanom i Katoličkom crkvom. Reljef bl. Alojzija Stepinca rad je akademskog kipara Mihaela Štebiha iz Čakovca.
Gvardijan Železnjak uvodno je podsjetio kako su u prvoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj proslavljena tri nacionalna euharistijska kongresa i više od pedeset mjesnih kongresa. Iako političke i opće društvene okolnosti nisu bile naklonjene takvom okupljanju te se na njih gledalo s nepovjerenjem jer se promicala i jačala pripadnost Katoličkoj crkvi izražavajući i hrvatsku kulturu, posebno su plodonosne bile tridesete godine u čemu je uz zauzetost cijeloga hrvatskog klera velik doprinos dao mladi zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac koji je pripremio sedamnaest euharistijskih kongresa. Jedan od njih dogodio se od 23. do 25. kolovoza 1935. u Čakovcu i na njemu se okupilo šezdesetak tisuća vjernika. Na tom se kongresu dogodilo okupljanje na nacionalnoj razini sa Stepincem koji je želio kroz euharistiju i dodatne duhovne sadržaje vjerski poučiti narod kao lijek protiv vjerničke osrednjosti i malodušnosti. Kako su u Čakovcu mlade „Skojevce“ zadužili da tijekom euharistijskog slavlja izazovu metež i sruše oltar, što im nije uspjelo, Stepinac je na kraju slavlja svjestan takvih pritisaka prvi put izgovorio svoje poznate riječi "Naša je savjest čista". Među ostalim, gvardijan je posebno naglasio kako je nadbiskup bl. Alojzije Stepinac kao rijetko tko branio čast, samostalnost i hrvatski identitet Međimurja. Osim što je selničkog župnika imenovao za apostolskog administratora Međimurja, kada je započela mađarizacija Međimurja Svetu Stolicu je zamolio da dio Zagrebačke nadbiskupije koji je okupiran ne bude odcijepljen i ne pripadne Mađarskoj. Hrvatske svećenike u Međimurju upozorio je u pismu da se strogo drže crkvenog djelokruga kako ne bi dali povoda mađarskim civilnim vlastima da ih silom istjeraju iz Međimurja, zalagao se da hrvatska djeca u Međimurju koriste hrvatske molitvenike i katekizme, a kler je pohvalio što nije pobjegao nego junački pati sa svojim narodom. Već je samim time bl. Alojzije Stepinac zavrijedio spomenik na ovom području, a zahvaljujući Zrinskoj gardi Čakovec na ovaj će se skroman način spomen pločom odužiti našem blaženiku, naglasio je gvardijan.
Predsjednik Zrinske garde Alojzije Sobočanec, dipl. oec., rekao je kako se u znak sjećanja i zahvalnosti onima koji su organizirali ovaj kongres, a posebno njegovom predvoditelju blaženom Alojziju Stepincu, čijim je velikim zalaganjem Međimurje očuvano kao dio Hrvatske, postavlja spomen ploča kao podsjetnik na jedan značajan događaj za povijest ovog dijela Hrvatske. Naši su preci iz svih dijelova Međimurja prije 80 godina posvjedočili ciljeve i današnjeg zalaganja Zrinske garde i svih ljudi dobre volje, a to su trajne vrijednosti Bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja, a na misnom slavlju za te vrijednosti molimo radosni što Stepinčevom geslu "U tebe se, Gospodine, uzdam" možemo dodati i geslo Zrinske garde koje je sam Stepinac posvjedočio svojim životom i žrtvom, koje vrijedi uvijek i za svakoga u svim životnim (ne)prilikama, "Navik on živi ki zgine pošteno!", istaknuo je Sobočanec. Predsjednik Zrinske garde Alojzije Sobočanec i varaždinski biskup zatim su zajedno otkrili spomen ploču s reljefom bl. Alojzija Stepinca, koju je biskup i blagoslovio.
U propovijedi je biskup Mrzljak rekao kako prisjećajući se događaja koji se u Čakovcu zbio prije 80 godina nismo na satu povijesti, kao što niti euharistija i Božja riječ nisu povijest nego su nešto što se događa u sadašnjosti i to je ono na što smo pozvani, što je poruka nama danas koja nam govori kakvi trebamo biti jedni prema drugima i onda ako nas u tome nešto sputava. Božja nam se riječ upravlja s pozivom da je živimo u sadašnjosti usmjereni na budućnost. I predvoditelj euharistijskog kongresa u Čakovcu bl. Alojzije Stepinac upravo je u euharistijskom okupljanju pozivao na slušanje i življenje Božje riječi. Interesantno je što kako vrijeme od prestanka njegova života više odmiče, da nam je on zapravo sve bliže, umjesto da padne u zaborav on je sve življi, razgovaramo o njemu i njegovim porukama, molimo se da bude uzdignut kao svetac sveopće Crkve. Pojavljuju se neke sumnje i pitanja za koja se čudimo da uopće nastaju. Ona su zapravo tu jer iza njega stoji jedna cijela hrvatska povijest, povijest hrvatskoga naroda u tim najtežim vremenima. Tu su povijest desetljećima falsificirali oni kojima nije stalo do Hrvatske i našeg naroda i dakako da je njima sada teško otvoriti se prema istini. Predbacuje mu se da je kontroverzna osoba koja nije učinila sve što je mogla. Pogledajmo iz ovog našeg vremena, rekao je biskup Mrzljak, što se nekada može, a što se ne može učiniti. Živimo u vremenu kada tisuće i tisuće ljudi bježi iz svoje domovine, u potrazi za sigurnijim i mirnijim mjestom za život pri čemu doživljavaju razne nezgode i stradavanja, a mi se pitamo zašto netko ne učini nešto da to zlo prestane. Naš papa Franjo svjestan tih stradanja neprestano ih se spominje i poziva da se to zaustavi, da se tim ljudima pomogne, neprestano to ponavlja i opominje u svojim govorima, pa i sada na putovanju u američkom Kongresu ili u Ujedinjenim narodima. Što on može više učiniti jer kada bi on mogao sigurno bi to zaustavio, a on nas poziva da tim ljudima pomognemo, ako je potrebno primimo ih, dajmo im odjeću, hranu, nemojmo dopustiti da se smrzavaju. I sada opet netko može pitati što mi još možemo učiniti te je na nama da slušajući Isusove riječi „što učinite jednome od moje najmanje braće meni ste učinili“, činimo ono što mi ovdje i sada možemo napraviti. Bl. Alojzije Stepinac to je činio u svom vremenu, u svojim mogućnostima i okolnostima, dizao je svoj glas, govorio je o jednakosti svih ljudi, kako je svaki čovjek Božje stvorenje i svi imaju jednaka prava na život na ovoj zemlji. Što mukotrpnije on ide prema svetosti, to će se više rasvjetljavati njegov život i zalaganje za svakog čovjeka te će nam biti svjetlo prema našoj budućnosti. Stoga će i ova spomen-ploča s njegovim likom podsjećati ne samo na jedan događaj nego i na njegov život i sve čime je pridonio u svome vremenu u življenju Božje riječi. Gledajući iz današnje perspektive, možemo zaključiti kako je blaženi Alojzije učinio sve što je mogao te je na kraju pravedan trpio nepravdu. Činio je to strpljivo u Lepoglavi i u Krašiću, a bilo mu je lakše jer je svaki dan mogao slaviti euharistiju i hraniti se Kruhom života koji je u njemu podržavao život čovjeka vjere koji nosi svoj križ. Kao zaštitnik hrvatskoga naroda on nam kao svjetli lik pomaže u sadašnjem vremenu velikih promjena na karti svijeta u kojem se često postavlja i pitanje nije li ovo sada neka islamizacija Europe. Činjenica jest da će sada biti više onih koji su druge vjeroispovijesti, ali je to prilika da se pitamo gdje smo mi, gdje je naša Biblija, naša molitva, pa bi nam ti ljudi koji dolaze mogli biti poticaj da otkrijemo vrijednosti svoje kršćanske vjere koja nam ponekad ostaje više kao tradicija, a ne kao život. Zato neka nam ova obljetnica, koje se prisjećamo, oživi tu vjeru u prisutnost Isusa Krista, Njegove riječi koje nisu samo povijest ili sadašnjost nego ona sigurnost koja nas vodi prema budućnosti, zaključio je varaždinski biskup.
Na kraju slavlja gvardijan Železnjak i biskup Mrzljak zahvalili su Zrinskoj gardi Čakovec, kao čuvarici i promicateljici hrvatske povijesti i kulture, na ostvarenju inicijative da uz svoj jubilej podizanjem spomen-ploče s likom bl. Alojzija Stepinca u gradu čije ime nose u svom nazivu postave obilježje jednom vremenu i čovjeku koji može biti uzor svima da mu još više zahvaljuju za primljene milosti ili mu se utječu u svojim potrebama.
Misno slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Ivanom Godinom, franjevcima na čelu s gvardijanom i župnikom fra Željkom Železnjakom, dekanom Donjomeđimurskog dekanata preč. Antunom Hoblajem i međimurskim župnicima. Uoči mise na pročelju Franjevačkog samostana na Franjevačkom trgu, mjestu euharistijskog kongresa, otkrivena je u prigodi obljetnice spomen-ploča s reljefom bl. Alojzija Stepinca. Uz mnogobrojne vjernike, svečanosti su nazočili zastupnici u Hrvatskom saboru Sunčana Glavak i Dragutin Glavina, međimurski župan Matija Posavec, zamjenik ministra kulture Alen Kajmović, načelnik Policijske uprave međimurske Krunoslav Gosarić, te predstavnici Matice hrvatske Ogranak Čakovec, Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" Zmajski stol Čakovec i Zrinske garde Čakovec. Spomen-ploča dar je upravo Zrinske garde Čakovec u prigodi 15. obljetnice njezina osnutka i djelovanja koje je proteklih godina obilježeno primjerenom suradnjom s Franjevačkim samostanom i Katoličkom crkvom. Reljef bl. Alojzija Stepinca rad je akademskog kipara Mihaela Štebiha iz Čakovca.
Gvardijan Železnjak uvodno je podsjetio kako su u prvoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj proslavljena tri nacionalna euharistijska kongresa i više od pedeset mjesnih kongresa. Iako političke i opće društvene okolnosti nisu bile naklonjene takvom okupljanju te se na njih gledalo s nepovjerenjem jer se promicala i jačala pripadnost Katoličkoj crkvi izražavajući i hrvatsku kulturu, posebno su plodonosne bile tridesete godine u čemu je uz zauzetost cijeloga hrvatskog klera velik doprinos dao mladi zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac koji je pripremio sedamnaest euharistijskih kongresa. Jedan od njih dogodio se od 23. do 25. kolovoza 1935. u Čakovcu i na njemu se okupilo šezdesetak tisuća vjernika. Na tom se kongresu dogodilo okupljanje na nacionalnoj razini sa Stepincem koji je želio kroz euharistiju i dodatne duhovne sadržaje vjerski poučiti narod kao lijek protiv vjerničke osrednjosti i malodušnosti. Kako su u Čakovcu mlade „Skojevce“ zadužili da tijekom euharistijskog slavlja izazovu metež i sruše oltar, što im nije uspjelo, Stepinac je na kraju slavlja svjestan takvih pritisaka prvi put izgovorio svoje poznate riječi "Naša je savjest čista". Među ostalim, gvardijan je posebno naglasio kako je nadbiskup bl. Alojzije Stepinac kao rijetko tko branio čast, samostalnost i hrvatski identitet Međimurja. Osim što je selničkog župnika imenovao za apostolskog administratora Međimurja, kada je započela mađarizacija Međimurja Svetu Stolicu je zamolio da dio Zagrebačke nadbiskupije koji je okupiran ne bude odcijepljen i ne pripadne Mađarskoj. Hrvatske svećenike u Međimurju upozorio je u pismu da se strogo drže crkvenog djelokruga kako ne bi dali povoda mađarskim civilnim vlastima da ih silom istjeraju iz Međimurja, zalagao se da hrvatska djeca u Međimurju koriste hrvatske molitvenike i katekizme, a kler je pohvalio što nije pobjegao nego junački pati sa svojim narodom. Već je samim time bl. Alojzije Stepinac zavrijedio spomenik na ovom području, a zahvaljujući Zrinskoj gardi Čakovec na ovaj će se skroman način spomen pločom odužiti našem blaženiku, naglasio je gvardijan.
Predsjednik Zrinske garde Alojzije Sobočanec, dipl. oec., rekao je kako se u znak sjećanja i zahvalnosti onima koji su organizirali ovaj kongres, a posebno njegovom predvoditelju blaženom Alojziju Stepincu, čijim je velikim zalaganjem Međimurje očuvano kao dio Hrvatske, postavlja spomen ploča kao podsjetnik na jedan značajan događaj za povijest ovog dijela Hrvatske. Naši su preci iz svih dijelova Međimurja prije 80 godina posvjedočili ciljeve i današnjeg zalaganja Zrinske garde i svih ljudi dobre volje, a to su trajne vrijednosti Bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja, a na misnom slavlju za te vrijednosti molimo radosni što Stepinčevom geslu "U tebe se, Gospodine, uzdam" možemo dodati i geslo Zrinske garde koje je sam Stepinac posvjedočio svojim životom i žrtvom, koje vrijedi uvijek i za svakoga u svim životnim (ne)prilikama, "Navik on živi ki zgine pošteno!", istaknuo je Sobočanec. Predsjednik Zrinske garde Alojzije Sobočanec i varaždinski biskup zatim su zajedno otkrili spomen ploču s reljefom bl. Alojzija Stepinca, koju je biskup i blagoslovio.
U propovijedi je biskup Mrzljak rekao kako prisjećajući se događaja koji se u Čakovcu zbio prije 80 godina nismo na satu povijesti, kao što niti euharistija i Božja riječ nisu povijest nego su nešto što se događa u sadašnjosti i to je ono na što smo pozvani, što je poruka nama danas koja nam govori kakvi trebamo biti jedni prema drugima i onda ako nas u tome nešto sputava. Božja nam se riječ upravlja s pozivom da je živimo u sadašnjosti usmjereni na budućnost. I predvoditelj euharistijskog kongresa u Čakovcu bl. Alojzije Stepinac upravo je u euharistijskom okupljanju pozivao na slušanje i življenje Božje riječi. Interesantno je što kako vrijeme od prestanka njegova života više odmiče, da nam je on zapravo sve bliže, umjesto da padne u zaborav on je sve življi, razgovaramo o njemu i njegovim porukama, molimo se da bude uzdignut kao svetac sveopće Crkve. Pojavljuju se neke sumnje i pitanja za koja se čudimo da uopće nastaju. Ona su zapravo tu jer iza njega stoji jedna cijela hrvatska povijest, povijest hrvatskoga naroda u tim najtežim vremenima. Tu su povijest desetljećima falsificirali oni kojima nije stalo do Hrvatske i našeg naroda i dakako da je njima sada teško otvoriti se prema istini. Predbacuje mu se da je kontroverzna osoba koja nije učinila sve što je mogla. Pogledajmo iz ovog našeg vremena, rekao je biskup Mrzljak, što se nekada može, a što se ne može učiniti. Živimo u vremenu kada tisuće i tisuće ljudi bježi iz svoje domovine, u potrazi za sigurnijim i mirnijim mjestom za život pri čemu doživljavaju razne nezgode i stradavanja, a mi se pitamo zašto netko ne učini nešto da to zlo prestane. Naš papa Franjo svjestan tih stradanja neprestano ih se spominje i poziva da se to zaustavi, da se tim ljudima pomogne, neprestano to ponavlja i opominje u svojim govorima, pa i sada na putovanju u američkom Kongresu ili u Ujedinjenim narodima. Što on može više učiniti jer kada bi on mogao sigurno bi to zaustavio, a on nas poziva da tim ljudima pomognemo, ako je potrebno primimo ih, dajmo im odjeću, hranu, nemojmo dopustiti da se smrzavaju. I sada opet netko može pitati što mi još možemo učiniti te je na nama da slušajući Isusove riječi „što učinite jednome od moje najmanje braće meni ste učinili“, činimo ono što mi ovdje i sada možemo napraviti. Bl. Alojzije Stepinac to je činio u svom vremenu, u svojim mogućnostima i okolnostima, dizao je svoj glas, govorio je o jednakosti svih ljudi, kako je svaki čovjek Božje stvorenje i svi imaju jednaka prava na život na ovoj zemlji. Što mukotrpnije on ide prema svetosti, to će se više rasvjetljavati njegov život i zalaganje za svakog čovjeka te će nam biti svjetlo prema našoj budućnosti. Stoga će i ova spomen-ploča s njegovim likom podsjećati ne samo na jedan događaj nego i na njegov život i sve čime je pridonio u svome vremenu u življenju Božje riječi. Gledajući iz današnje perspektive, možemo zaključiti kako je blaženi Alojzije učinio sve što je mogao te je na kraju pravedan trpio nepravdu. Činio je to strpljivo u Lepoglavi i u Krašiću, a bilo mu je lakše jer je svaki dan mogao slaviti euharistiju i hraniti se Kruhom života koji je u njemu podržavao život čovjeka vjere koji nosi svoj križ. Kao zaštitnik hrvatskoga naroda on nam kao svjetli lik pomaže u sadašnjem vremenu velikih promjena na karti svijeta u kojem se često postavlja i pitanje nije li ovo sada neka islamizacija Europe. Činjenica jest da će sada biti više onih koji su druge vjeroispovijesti, ali je to prilika da se pitamo gdje smo mi, gdje je naša Biblija, naša molitva, pa bi nam ti ljudi koji dolaze mogli biti poticaj da otkrijemo vrijednosti svoje kršćanske vjere koja nam ponekad ostaje više kao tradicija, a ne kao život. Zato neka nam ova obljetnica, koje se prisjećamo, oživi tu vjeru u prisutnost Isusa Krista, Njegove riječi koje nisu samo povijest ili sadašnjost nego ona sigurnost koja nas vodi prema budućnosti, zaključio je varaždinski biskup.
Na kraju slavlja gvardijan Železnjak i biskup Mrzljak zahvalili su Zrinskoj gardi Čakovec, kao čuvarici i promicateljici hrvatske povijesti i kulture, na ostvarenju inicijative da uz svoj jubilej podizanjem spomen-ploče s likom bl. Alojzija Stepinca u gradu čije ime nose u svom nazivu postave obilježje jednom vremenu i čovjeku koji može biti uzor svima da mu još više zahvaljuju za primljene milosti ili mu se utječu u svojim potrebama.
