Bosansko-hrvatska provincija Školskih sestara franjevaka od nedjelje 3. listopada bogatija je za dvije mlade sestre.

Tijekom euharistijskog slavlja u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Čakovcu novakinje Andrijana Dankić i Nikolina Mišković položile su svoje prve redovničke zavjete. Za njih dvije to je bio sigurno posebno velik i radostan događaj, no poseban je bio i za sam Čakovec jer u 45-godišnjoj povijesti prisutnosti sestara u čakovečkoj župi i franjevačkom samostanu, ali i 220-godišnjoj povijesti čitave župe sv. Nikole i 350-godišnjoj povijesti čakovečkog franjevačkog samostana, još nikada nije zabilježen događaj polaganja prvih zavjeta neke redovničke zajednice. Prvi zavjeti sestara nikada nisu bili u Čakovcu iz razloga što se ta slavlja tradicionalno održavaju u kućama provincije. Također, ni kronike čakovečkog Franjevačkog samostana ne bilježe slavlja prvih zavjeta franjevaca u Čakovcu. Tek, prije nekoliko godina u Čakovcu je proslavljena misa s polaganjem doživotnih zavjeta uršulinke s. Suzane Crnčec iz Čakovca.

Euharistijsko slavlje, dan uoči blagdana sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja Franjevačkog reda, kao i duhovne vježbe koje su mu prethodile, predslavio je fra Stipo Alandžak, OFM, član provincije Bosne Srebrene, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Stankom Belobrajdićem i župnicima novozavjetovanih sestara. Uz veći broj vjernika, u slavlju su sudjelovali roditelji i rodbina sestara, kao i velik broj njihovih susestara.

Riječi dobrodošlice svim nazočnim vjernicima i sestrama uputio je gvardijan Belobrajdić posebno pozdravljajući s. Ambroziju Bernatović koja je s još dvije sestre prije točno 45 godina činila prvu sestarsku zajednicu u čakovečkom samostanu.

Fra Stipo je u propovijedi, osvrćući se na misno evanđeosko čitanje, istaknuo važnost prave vjere naglasivši kako se upravo iz vjere nove sestre opredjeljuju za Isusa Krista. Pozvao je sve nazočne da im njihov primjer bude poticaj u zauzetijem življenju svog obiteljskog ili redovničkog poziva, a mlade da imaju hrabrosti odazvati se Bogu kad čuju njegov poziv.

Izgovarajući obrazac zavjetovanja sestre su očitovale svoje predanje Bogu u franjevačkoj obitelji i na godinu dana obećale vjernost Kristu, Crkvi i Družbi. Njihove zavjete primila je s. Ivanka Mihaljević, provincijalna predstojnica, koja je na kraju misnog slavlja u ime cijele Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina Školskih sestara franjevki uputila prigodnu čestitku i zahvalu, te pozvala novozavjetovane sestre na život istinskog predanja Kristu prema uzoru sv. Franje. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je radosno druženje uz objed i pjesmu.

Sestra Andrijana Dankić rodom je iz Dervente u Bosanskoj Posavini iz koje je 1992. godine kao dvogodišnja djevojčica s roditeljima odselila zbog ratnih neprilika. U međimurskoj Donjoj Dubravi završila je osnovnu školu nakon koje odlazi u samostan Školskih sestara franjevki u Livnu gdje završava gimnaziju. Andrijana je bila izmoljeno dijete jer njezini roditelji dugo godina nisu mogli imati djecu, a u samostan ju je uputila s. Leonarda Novak, koja je jedina Međimurka u Bosansko-hrvatskoj provinciji koja broji 250 sestara.

Sestra Nikolina Mišković rodom je iz travničkog kraja, iz župe Nova Bila, gdje je završila osnovnu školu, a potom u Livnu srednjoškolsko obrazovanje.

Kongregaciju školskih sestara franjevki Krista Kralja (ŠSFKK) utemeljila je s. Margarita Pucher 13. rujna 1869. u Mariboru kamo su sestre došle na poziv biskupa Antona Martina Slomšeka. Družba svoj početak ima u Grazu, budući da je skupina učiteljica, franjevačkih trećoredica koje su se bavile odgojem siromašne ženske mladeži 1843. dobila odobrenje za samostanski život. Početkom Drugog svjetskog rata sestre su morale napustiti matičnu kuću u Mariboru te je vrhovno sjedište Kongregacije premješteno u Rim, gdje je i danas. Sestre danas djeluju u devet provincija i Rimskoj regiji. Na poziv franjevaca Bosne Srebrene školske sestre dolaze iz Maribora u Bosnu 1929. godine. Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina Školskih sestara franjevki osnovana je 1942. godine. Uz vođenje kućanstva po samostanima i župama, njegu bolesnika, rad u zdravstvenim ustanovama i angažman na karitativnom području, danas se sestre sve više angažiraju u župnoj katehezi, u odgoju u vrtićima i učeničkim domovima, te u obrazovnom radu u školama. Sestre se također posvećuju glazbi i posebno vođenju župnih zborova. Šezdesetih godina sestre odlaze u inozemstvo, u Njemačku i Austriju. Tijekom 1992./1993. oko 100 sestara moralo je otići iz 21 podružnice. Vraćajući se u Bosnu, sestre otvaraju nove centre djelovanja. U Čakovcu sestre žive u dijelu Franjevačkog samostana, jedna je sakristanka u župnoj crkvi, a dvije su katehistice.