O temi “Zašto promjene u Hrvatskoj nisu moguće bez društvenog angažmana vjernika?“ održana je u nedjelju 30. siječnja u Katoličkom domu u Čakovcu tribina na kojoj su govorili zauzeti vjernici laici koji su već niz godina djelatni u više crkvenih i civilnih udruga te usmjereni na promicanje općeg dobra društva: prof. Ladislav Ilčić, predsjednik udruge Glas roditelja za djecu, te između ostalog, član vijećâ za obitelj i laike pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, i dr. Željka Markić, potpredsjednica GROZD-a i predsjednica udruge Obiteljsko obogaćivanje koja se bavi promicanjem bračnih i obiteljskih vrijednosti.

Prof. Ilčić uvodno je govorio o angažmanu GROZD-a u borbi za prava roditelja na odlučivanje o odgoju djece i uvođenje zdravstvenog odgoja u škole čiji je program 2006. g. Ministarstvo ocijenilo najkvalitetnijim, ali program nije uveden jer je pod pritiskom manjinskih udruga odlučeno da se u škole ne uvede nijedan program pa tako ni GROZD-ov iako ga je podržalo 89 posto roditelja. Na temelju tih aktivnosti GROZD-a, koje su otvorile brojna društveno važna pitanja, analizirao je stanje općeljudskih i kršćanskih vrijednosti u hrvatskom društvu. Iskustvo GROZD-a pokazalo je kako se u hrvatskom društvu samo nekima dopušta kritički govor o vrijednosnim izborima u životu, dok se toj udruzi željelo uskratiti to pravo, a i danas se ono sve više osporava. Dok se drugi bore da u društvu promoviraju svoje sustave vrijednosti, kršćanskim se udrugama to sve više onemogućuje, što je u suprotnosti s pluralnim demokratskim društvom, istaknuo je dodavši da to stanje toleriraju državne institucije unatoč tome što bi one trebale podržavati i štititi vrijednosni sustav većine građana. Istraživanja pokazuju kako su brak i obitelj suvremene, odnosno svevremene vrijednosti, budući da 90 posto građana smatra da brak nije zastario, a 99 posto da je obitelj važna.

Kako se vrijednosni sustav u društvu štiti i zagovara putem zakonskih propisa i odredbi koje zastupaju i donose političke stranke, u nastavku je primijetio da izborni zakon u Hrvatskoj potiče stranačku podobnost, jer se glasuje samo za stranku, a ne i za pojedinačne ljude, kako je to moguće u nekim zemljama Europske unije. Stoga izabrani više ne zastupaju građane i njihove vrijednosne sustave, nego svoju stranku i njezin interes. Naglasio je kako je to stanje s kojim se ne trebaju pomiriti hrvatski građani, niti trebaju gubiti nadu da se to može promijeniti jer svaka daljnja pasivnost onih koji bi htjeli da bude drugačije održava stanje takvim kakvo jest.

 Dr. Markić okupljenima je posvijestila da je za dobrobit svakog pojedinca i zajednice važno dvoje: osobni rast pojedinca i stalni rad na zajedništvu. To je bitno od bračne i obiteljske zajednice, pa sve do života društva i države jer je pojedinac pozvan preuzeti i živjeti i društvenu odgovornost. Kazala je kako situacija u Hrvatskoj nije beznadna ni nerješiva, ali bi se u znatnom dijelu izbjegla da se veći broj građana s kršćanskim načelima angažirao i sudjelovao u društveno-političkom životu.

Upitala se kako to da su mnoge kršćanske vrijednosti poput ljubavi, braka, obitelji, solidarnosti i vjernosti, koje su bliske velikoj većini građana Hrvatske, toliko malo zastupljene u javnom životu. Da bi se to promijenilo kršćani su pozvani činiti najbolje i najviše što mogu na svim razinama, od osobne i obiteljske do društvene i političke. Pritom je temelj osobna razina, odnosno stalni rad na osobnom rastu, a za kršćane to je molitveni i sakramentalni život te produbljivanje znanja o crkvenom nauku. Osobna razina ujedno se odnosi na  upoznavanje sa znanjem, kritičko promišljanje i stalno usavršavanje u profesionalnom rastu. Obiteljska razina obuhvaća zauzetost unutar obitelji, a društvena podrazumijeva angažman u društvu, poput udruga, župne zajednice, raznih odbora i vijeća, u kojima se mogu promicati one vrijednosti koje su kršćanima važne. Za političku razinu ustvrdila je kako je nekako zapostavljena, premda su kršćani pozvani dati doprinos i na toj razini.

Crkva potiče da se uključuje u društveno-politički život, no vjernici to čine nekako nerado budući da se na toj razini čovjekovi izbori i odluke nalaze pred mnogo napasti ukoliko se želi živjeti i svjedočiti kršćanske vrednote. Naglasila je kako je kršćanima svakako lakše politički se angažirati u krugu ljudi koji dijele zajedničke kršćanske vrednote i ciljeve, dok su vjernici pozvani svoje povjerenje dati stranci koja ne zagovara vrijednosti suprotne nauku Crkve. Pritom je upozorila kako nedostatak angažmana kršćanski orijentiranih pojedinaca rezultira time da javni i politički prostor zauzima mnogo ljudi kojima takve vrijednosti nisu bliske, te kojima prvotni cilj nije dobrobit zajednice, nego osobna korist. Taj nedostatak ujedno rezultira time da sve manje ljudi izlazi na izbore, jer na izborima nemaju opciju blisku svojim stajalištima koju bi podržali. Zaključila je kako je pred katolicima izazov i potreba da od šutljive i pasivne većine postanu organiziranom većinom koja će djelovati i pridonijeti dobrobiti svog naroda i države.

U nastavku tribine, koju je vodila Štefanija Damiš, se u raspravi čulo da bi o toj temi trebalo govoriti u svim župama kako bi se vjernici upoznali s potrebom društvenog angažmana da bi se ostvarile promjene koje su neophodne za dobrobit društva u Hrvatskoj.

Jasminka Bakoš-Kocijan