U organizaciji Franjevačkog samostana i župe svetog Nikole biskupa u Čakovcu je u nedjelju 19. veljače održana tribina o temi "Korizma vrijeme milosti" na kojoj je predavač bio fra Zoran Bibić, odgajatelj franjevačkih novaka na Trsatu.

Pozdravljajući okupljene u Katoličkom domu gvardijan i župnik fra Stanko Belobrajdić rekao je kako se tribinom uoči ovogodišnje korizme željela posvijestiti vrijednost ovog intenzivnog vremena priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs kada su kršćani uz molitvu, djela milosrđa i post pozvani više promišljati o otajstvima svoje vjere kako bi je mogli što vjerodostojnije svjedočiti i živjeti.

Uvodno napomenuvši kako korizma kao snažno liturgijsko vrijeme započinje na Pepelnicu kada se u obredima vjernici pozivaju na obraćenje i vjernost evanđelju te podsjećaju da su prah u koji će se pretvoriti nakon smrti, predavač je istaknuo kako se na taj način čovjeka želi podsjetiti na njegovu ovozemaljsku prolaznost. Temeljeći svoje izlaganje na himnu iz Poslanice apostola Pavla Filipljanima (2,5-11) rekao je kako bi kršćani trebali biti tako raspoloženi kao Krist, na njegov način gledati na svijet, te imati iste osjećaje, misli i mišljenje poput Isusa koji poziva na obraćenje. Ono podrazumijeva promjenu mentaliteta, što je kod svih teže postići nego učiniti djela milosrđa i žrtve. Promatrajući Krista na putu svoga poniženja i uzvišenja, Njega koji je po naravi bio Bog, sin Božji koji se nije držao božanskih povlastica nego je samog sebe «oplijenio», naglasio je kako se nije lišio Božje naravi nego slave.

Govoreći o pojmu kenoza, odnosno odreknuća samoga sebe, rekao je kako je trajno čudo u Kristu spriječilo slavu Božju u njemu jer se uzevši lik sluge na svom putu poistovjetio sa svakim čovjekom da bi na kraju ponizio samoga sebe i potpuno predan i poslušan umro na križu namijenjenom zločincima. U drugom dijelu himna apostol Pavao obrazlaže da ga je Bog zato preuzvisio, uskrsnuo te mu darovao ime nad svakim imenom, Kirios – neizrecivo Božje ime pred kojim se klanja svaki čovjek. Od onda se čin klanjanja i čašćenja osim Bogu izriče i sinu Isusu Kristu jer on jest pravi Gospodin zbog kojeg su ginuli prvi kršćani. Govoreći o svetim ljudima, koji su na taj način doživjeli i prihvatili Isusovu ljubav, spomenuo je primjer svetog Franje Asiškog koji se, odrekavši svega, želio u svojoj ljubavi sjediniti s ljubavlju Kristovom. Sveti Franjo je, obuhvaćen Božjom ljubavi koja traži čovjeka da ga obogati, u pismima svoju braću pozivao i poticao na to uzvraćanje ljubavi, a prepoznavši u tome Franjinu veličinu slijedila ga je i sveta Klara. O toj neizrecivoj Božjoj ljubavi prema čovjeku u novije vrijeme svjedočio je i sluga Božji fra Aleksa Benigar govoreći o mudrosti križa. Svijet i Crkva imaju potrebu za pravim Kristovim učenicima koji ljube, a najveća škola ljubavi za kršćane je Isusov križ.

Na kraju izlaganja fra Bibić pozvao je okupljene da u nadolazećoj korizmi u razmatranjima križnoga puta ne pridaju važnost tek muci i boli koju je Krist pretrpio radi čovjeka, nego da još više upoznaju Kristovu ljubav iz koje je to činio i ostvare poziv da na tu neizmjernu ljubav odgovore svojom ljubavlju.

Jasminka Bakoš-Kocijan