U Donjoj Voći obilježena 260. obljetnica posvete župne crkve
DONJA VOĆA, 3. 7. 2016.
Župa sv. Martina biskupa u Donjoj Voći obilježila je 260. obljetnicu posvete župne crkve uoči samog datuma posvete, u nedjelju 3. srpnja, svečanim liturgijskim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.
Misi je prethodila procesija od župnog dvora do župne crkve sv. Martina u kojoj su sudjelovali vjernici voćanske župe, predstavnici voćanskih udruga, ravnateljica škole prof. Rahela Blažević, načelnik Općine Krunoslav Jurgec, župni zbor “Ljubav i mir“ i svećenici Gornjovaraždinskog dekanata te svećenici rodom iz župe Donja Voća.
Župnik vlč. Josip Drvoderić u pozdravnom je govoru naglasio da se župljani u 2016. godini spominju nekoliko obljetnica – 280 godina otkako je župnik Martin Poljak nabavio kip Majke Božje iz Mariazella (1736.), 260 godina od posvete župne crkve (1756.) i 90 godina od posvete sadašnjeg glavnog oltara koji je posvetio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer (1926.).
U propovijedi je mons. Mrzljak progovorio o temi Kristova mira koji je jedinstven i bitno različit od mira koji obećava i daje ovaj svijet. Crkva već 2000 godina propovijeda taj Kristov mir i donosi ga u svaku kršćansku kuću. Biskup Mrzljak je gore spomenutim obljetnicama nadodao veliku i značajnu obljetnicu 1700 godina od rođenja sv. Martina koji je 316. godine rođen u mađarskom gradu Szombathelyu.
U molitvi vjernika sudjelovali su ministrant Davor Patrčević, predstavnica KUD-a Voća prof. Hana Bulić, predstavnica Pastoralnog vijeća Vera Martan i predsjednik DVD-a Voća Boris Patrčević.
Na misi je praizvedena “Voćanska misa“, koju je napisao domaći sin, dr. Josip Gregur – salezijanac, profesor liturgike na sveučilištu u Augsburgu. Župni zbor “Ljubav i mir“ predvođen orguljašicom prof. Sandrom Šincek otpjevao je i nekoliko skladbi koje je uglazbio drugi domaći sin voćanske župe, maestro Miroslav Martinjak, profesor na zagrebačkom KBF-u, a za koje je stihove napisao vlč. Josip Drvoderić, domaći župnik. To su skladbe: Kristu, Božjem Jaganjcu, Pjesma u čast sv. Martina te skladba napisana u Godini Božjeg milosrđa – Poput Oca Milosrdni.
Nekoliko dana prije same obljetnice posvete župne crkve domaći je voćanski kipar Slavko Bunić obnovio kameni oltar izrađen 1925/26. godine po kiparu Milošu Hohnjecu iz Celja. Zalaganjem bogoslova Mire Denca nabavljeno je “vječno svijetlo“ – kandilo koje će biti postavljeno u svetište župne crkve, a koje je pozlaćeno i posrebreno.
U posljednjem tjednu uoči proslave postavljeni su metalni reljefi postaja križnog puta koje je u drvetu izrezbario kipar Ivan Forjan iz Bilja, a prema drvenim pozitivima izliveni su reljefi u ljevaonici Bujan u Mađarevu. Sam će Križni put u narednim tjednima biti blagoslovljen u nazočnosti dobročinitelja koji su financirali pojedine postaje.
Istoga je dana u poslijepodnevnim satima odigrana nogometna utakmica između NK Vindije iz Voće i svećenika koja je završila rezultatom 5:5.
Nakon svečanog misnog slavlja svi su se okupljeni vjernici zadržali na zajedničkom druženju – agapeu ispred crkve, a potom su uzvanici bili pozvani u župnu vjeronaučnu dvoranu na domjenak. Župnik je uz obilježavanje ove obljetnice izdao i prigodni letak s osnovnim podacima o župnoj crkvi sv. Martina koji je župljanima bio podijeljen nakon sv. mise, a u pripremi je i bogata monografija župne crkve sv. Martina koja će svjetlo dana ugledati do godišnje proslave sv. Martina.
Godine Gospodnje 1756., dana 4. srpnja, crkvu sv. Martina biskupa u Donjoj Voći, urešenu zidnim freskama Ivana Krstitelja Rangera i pavlinske slikarske škole, opremljenu novim oltarima, posvetio je biskup Stjepan Puc, o čemu je sačuvan kronografski zapis na ploči uzidanoj na istočnom zidu kapele Muke Gospodnje na latinskom jeziku:
MNOGOPOŠTOVANI GOSPODIN STJEPAN PUC BISKUP BEOGRADSKI, KANONIK I VELIKI PREPOŠT ZAGREBAČKI ITD. U SVEČANOJ MISI POSVETIO JE OVU CRKVU DANA, 4. SRPNJA (1756.)
Župa sv. Martina biskupa u Donjoj Voći obilježila je 260. obljetnicu posvete župne crkve uoči samog datuma posvete, u nedjelju 3. srpnja, svečanim liturgijskim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.
Misi je prethodila procesija od župnog dvora do župne crkve sv. Martina u kojoj su sudjelovali vjernici voćanske župe, predstavnici voćanskih udruga, ravnateljica škole prof. Rahela Blažević, načelnik Općine Krunoslav Jurgec, župni zbor “Ljubav i mir“ i svećenici Gornjovaraždinskog dekanata te svećenici rodom iz župe Donja Voća.
Župnik vlč. Josip Drvoderić u pozdravnom je govoru naglasio da se župljani u 2016. godini spominju nekoliko obljetnica – 280 godina otkako je župnik Martin Poljak nabavio kip Majke Božje iz Mariazella (1736.), 260 godina od posvete župne crkve (1756.) i 90 godina od posvete sadašnjeg glavnog oltara koji je posvetio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer (1926.).
U propovijedi je mons. Mrzljak progovorio o temi Kristova mira koji je jedinstven i bitno različit od mira koji obećava i daje ovaj svijet. Crkva već 2000 godina propovijeda taj Kristov mir i donosi ga u svaku kršćansku kuću. Biskup Mrzljak je gore spomenutim obljetnicama nadodao veliku i značajnu obljetnicu 1700 godina od rođenja sv. Martina koji je 316. godine rođen u mađarskom gradu Szombathelyu.
U molitvi vjernika sudjelovali su ministrant Davor Patrčević, predstavnica KUD-a Voća prof. Hana Bulić, predstavnica Pastoralnog vijeća Vera Martan i predsjednik DVD-a Voća Boris Patrčević.
Na misi je praizvedena “Voćanska misa“, koju je napisao domaći sin, dr. Josip Gregur – salezijanac, profesor liturgike na sveučilištu u Augsburgu. Župni zbor “Ljubav i mir“ predvođen orguljašicom prof. Sandrom Šincek otpjevao je i nekoliko skladbi koje je uglazbio drugi domaći sin voćanske župe, maestro Miroslav Martinjak, profesor na zagrebačkom KBF-u, a za koje je stihove napisao vlč. Josip Drvoderić, domaći župnik. To su skladbe: Kristu, Božjem Jaganjcu, Pjesma u čast sv. Martina te skladba napisana u Godini Božjeg milosrđa – Poput Oca Milosrdni.Nekoliko dana prije same obljetnice posvete župne crkve domaći je voćanski kipar Slavko Bunić obnovio kameni oltar izrađen 1925/26. godine po kiparu Milošu Hohnjecu iz Celja. Zalaganjem bogoslova Mire Denca nabavljeno je “vječno svijetlo“ – kandilo koje će biti postavljeno u svetište župne crkve, a koje je pozlaćeno i posrebreno.
U posljednjem tjednu uoči proslave postavljeni su metalni reljefi postaja križnog puta koje je u drvetu izrezbario kipar Ivan Forjan iz Bilja, a prema drvenim pozitivima izliveni su reljefi u ljevaonici Bujan u Mađarevu. Sam će Križni put u narednim tjednima biti blagoslovljen u nazočnosti dobročinitelja koji su financirali pojedine postaje.
Istoga je dana u poslijepodnevnim satima odigrana nogometna utakmica između NK Vindije iz Voće i svećenika koja je završila rezultatom 5:5.
Nakon svečanog misnog slavlja svi su se okupljeni vjernici zadržali na zajedničkom druženju – agapeu ispred crkve, a potom su uzvanici bili pozvani u župnu vjeronaučnu dvoranu na domjenak. Župnik je uz obilježavanje ove obljetnice izdao i prigodni letak s osnovnim podacima o župnoj crkvi sv. Martina koji je župljanima bio podijeljen nakon sv. mise, a u pripremi je i bogata monografija župne crkve sv. Martina koja će svjetlo dana ugledati do godišnje proslave sv. Martina.
Godine Gospodnje 1756., dana 4. srpnja, crkvu sv. Martina biskupa u Donjoj Voći, urešenu zidnim freskama Ivana Krstitelja Rangera i pavlinske slikarske škole, opremljenu novim oltarima, posvetio je biskup Stjepan Puc, o čemu je sačuvan kronografski zapis na ploči uzidanoj na istočnom zidu kapele Muke Gospodnje na latinskom jeziku:
MNOGOPOŠTOVANI GOSPODIN STJEPAN PUC BISKUP BEOGRADSKI, KANONIK I VELIKI PREPOŠT ZAGREBAČKI ITD. U SVEČANOJ MISI POSVETIO JE OVU CRKVU DANA, 4. SRPNJA (1756.)
