KOPRIVNICA, 13. 6. 2014. 

Župa sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici proslavila je blagdan svog nebeskog zaštitnika u petak 13. lipnja.

Bližu pripravu za svoj župni blagdan započela je još u ponedjeljak 9. lipnja kada su već tradicionalno uoči tog blagdana, pozvani bračni parovi iz župe da na svečani način, uz obnovu bračnih zavjeta, proslave svoje jubileje – od pet pa do šezdeset godina obljetnice braka. Bolesnici i stariji članovi župe, koji inače nisu u mogućnosti sudjelovati na euharistijskim slavljima u crkvi, nego ih prate uglavnom preko televizije ili radijskih prijamnika, pozvani su u srijedu 11. lipnja. Za njih je župa organizirala pomoć i prijevoz kako bi im, barem jednom u godini, omogućila sudjelovanje na svečanom euharistijskom slavlju. U četvrtak 12. lipnja, na poseban način okupile su se sve zajednice koje djeluju pri župi.

Samu pripravu od ponedjeljka do četvrtka, kao i središnje euharistijsko slavlje na Antunovo, vodio je fra Smiljan Berišić, član Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda koji je apostolski misionar za Hrvate u Australiji. Uz fra Smiljana, na središnjem euharistijskom slavlju, suslavili su i domaći župnik fra Marijan Opitz te svećenici iz Koprivničkog dekanata.

U homiliji je fra Smiljan rekao kako mu se čini da ljudi današnjega vremena kao da više ne žele slušati Evanđelje te da živimo u vremenu kao da Krist više nije potreban. „Mi smo postali toliko veliki, moćni i pametni da nam Krist jednostavno ne treba. A opet, ima li istinskoga života, ostvarenja čovjeka bez Isusa Krista?“, upitao je fra Smiljan.

Upravo dvojica velikana naše vjere, sv. Franjo i sv. Antun Padovanski, pokazuju nam način na koji možemo nasljedovati Krista u svoj svojoj različitosti: kao djeca i mladi, muževi i žene, kao djedovi i bake, kao redovnici i kao svećenici. „Slijediti Evanđelje našega Spasitelja Isusa Krista jest jedini put spasenja, i to, kao što je rečeno u drugom čitanju, istinujući u ljubavi“, naglasio je fra Smiljan. Istinujući u ljubavi znači prihvatiti istinu – prije svega, o sebi, da unatoč našoj pameti, sposobnostima i bogatstvu, nismo savršeni. Jedan je savršen od ljudskoga roda, a to je Bog i čovjek, naš Spasitelj Isus Krist. A sv. Franjo i sv. Antun pokazuju nam kako Ga trebamo slijediti. Jedan, boraveći među gubavcima, tj. onima koji su odbačeni od društva, a drugi boreći se za istinu svjetlom razuma i evanđelja. No, to svjetlo evanđelja kao da se nije dovoljno ukorijenilo u srcima ljudi, jer svi znaju ono što je Isus u Evanđelju govorio, svi znaju Božje zapovijedi, ali u redovitom praktičnom životu ljudi, kao da toga nema. I premda su nam crkve pune, ono što se u njima čuje, kao da ispari i nestane u zraku. „To ne bi smjelo biti tako. Riječ Božju čovjek mora usaditi u svoje srce i nju donositi drugima. To je istinska mudrost. I sv. Franjo i sv. Antun postali su sveci, jer su to prihvatili kao mudrost svoga života – živjeti Evanđelje ne pitajući za cijenu“, rekao je fra Smiljan.

Obojica ovih svetaca istrošili su se za ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Stoga, ne trebamo se žaliti ako smo se istrošili i svoje snage uložili za dobro svoje braće i sestara, jer upravo je to ono čemu nas Isus Krist uči.

Na kraju je fra Smiljan još poručio da se istinska vjera uvijek prepoznaje u istinskim odnosima, kako prema Bogu tako i prema bratu čovjeku. Najveća pošast modernog vremena je zatvorenost. Uza suvremena sredstva komunikacije, ljudi su danas nesposobni za normalnu komunikaciju, za jedan običan razgovor. Moderni čovjek želi sebi stvoriti zlatnu krletku, kućicu u cvijeću i onda misli da je to sreća. No, zaboravlja da je ptica u zlatnoj krletci i dalje neslobodna za let, a da bi mogla poletjeti, potrebno je krletku otvoriti. „Pa otvorite tu krletku svoga srca, da je ispuni riječ Božja, Evanđelje, da je ispuni duh sv. Antuna koji je duh istinske mudrosti i predanja Bogu i bratu čovjeku. Biti čovjek vjere, biti kao Isus Krist naš Spasitelj, biti kao sv. Franjo i sv. Antun, znači nužno biti čovjek za drugoga. Razmislimo – koliko sam ja čovjek za drugoga?“, zaključio je fra Smiljan.

Iva Kuzmić