Dr. sc. fra Dario Tokić, viši asistent pri Katedri Svetog pisma Novoga zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, posjetiteljima ovomjesečne tribine 11. prosinca u župi sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici protumačio je božićnu priču prema Matejevom Evanđelju.

Na inovativan, zanimljiv, pristupačan, svima razumljiv i vrlo duhovit način produbio je značenje i smisao Božića u našim životima. Započeo je tumačenjem triju faza Josipovog i Marijinog vjenčanja (dogovor, zaruke, vjenčanje), a govorio je i o izvanrednosti Isusovog začeća i Josipovoj ljubavi prema Mariji. “Brakovi su u ono doba bili prevažna stvar te su se dogovarali još od djetinjstva supružnika. Ti planovi nisu obvezivali, ali su dali jedno usmjerenje. Zaruke su već bile nešto ozbiljno. Kad su se zaruke sklapale, to je bila jedna vrsta ugovora koji je sa sobom donosio i neka prava. Tako su, po sklopljenim zarukama, budući mladenci smjeli zajedno živjeti. Svadbe su trajale sedam dana“, rekao je fra Dario. Nadalje pojašnjava kako se Marija i Josip nalaze u fazi zaruka, a one se daju razvrgnuti. Preljub se kažnjavao smrću – zastrašujućom kaznom da se ne bi tkogod usudio, jer je to bila povreda časti za cijelu obitelj. Za Josipa se kaže da je bio pravedan, što će reći da je bio čovjek koji je doista bio po Božjemu srcu. Pravednost je ekvivalent onome što bi mi danas nazvali svetost. Pravedan nije onaj koji se držao propisa nego onaj koji je želio živjeti po Božjem. Zato je Mariju otpustio potajice, htijući spasiti njen život, ali i iz velike ljubavi prema njoj, Josip je bio spreman na sebe preuzeti svu sramotu. No, otvoren Bogu, susreo se s nečim što ga je iznenadilo, što nikada prije nije bilo poznato.

Govoreći o Josipovom snu, fra Dario je podsjetio da san ima i preneseno značenje. “Kad čovjek o nečemu sanja, ima neku želju, nešto bi htio, nečemu se nada. U Filipljanima piše da Bog u nama izvodi i htjeti i djelovati. Dakle, i te želje koje se u nama bude, za koje znamo da su dobre i plemenite, možemo biti sigurni da nam ih je Bog stavio. Svi mi osjećamo želju za jednim boljim i kvalitetnijim životom i međuljudskim odnosima i voljeli bismo da se tako dogodi, ali vidimo kako je svijet pokvaren, pa se čovjek zapita 'kamo ide ovaj svijet?'. Upravo zbog takvih udaraca koje doživi, čovjek, na neki način, odustane od svojih snova govoreći 'pa tako svi rade.' Tada se uklopi u jednu masu u životu koja nema ni radosti ni zadovoljstva. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo od ovoga svijeta da je čovjek koji je htio poletjeti, odustao od svojih snova. Ili da je, čovjek koji je sanjao da će svaka kuća imati struju, prihvatio govor okoline da je to nemoguće i odustao od svog sna. “Zato, ustrajnost da čovjek na neki način djeluje u svojim najdubljim čežnjama, da vjeruje onome što osjeća u sebi da je doista dobro i ispravno i da ne odustaje od toga, da se trudi, da nastoji oko toga, to je ono što nam jamči da ovaj svijet može biti bolji. Ne možemo odmah promijeniti financijske tokove, gospodarstvo i politiku, ali sasvim sigurno možemo promijeniti raspoloženje u svojoj vlastitoj obitelji, u svom vlastitom društvu u kojem se krećemo, među svojim prijateljima. Zato, svoje snove treba njegovati i slušati“, poručio je fra Dario. 

Podsjetio je i kako se Bog Josipu objavio u situaciji koja nije bila ni malo ugodna, u kojoj se on osjetio povrijeđenim, iznevjerenim, u kojoj su njegovi osjećaji morali biti vrlo neugodni. No, upravo kroz te osjećaje i u takvoj situaciji, Bog mu je objavio svoju prisutnost. To znači da ne moramo čekati samo vrijeme kad smo puni entuzijazma i dobre volje da kažemo kako ima Boga, već da Bog ima neku poruku za nas i preko onih događaja koje nam nije drago trpjeti, i preko onih situacija u kojima se ne nalazimo svojom voljom te koju sami za sebe ne bi nikada odabrali. Tu se očituje jedna velika nada, jer velika je muka misliti da zlo, koje čovjek podnosi, nema smisla. “Velika je muka misliti da si osamljen u onoj boli koju moraš trpjeti, a Otac ti kaže: 'Ne, ja imam plan s tobom čak i u tome i ja ću biti s tobom i ti ćeš mi pomoći. Vidiš, ja trebam tvoju pomoć.' To je, kako kažemo, ona suotkupiteljska patnja Marije i svakog vjernika. Bog naše spasenje ne izvodi samo tako da silinom svoje desnice razdijeli more na dva dijela da se može proći po suhome, nego također i po našemu trpljenju. A to je velika nada, da naše trpljenje ne mora biti uzaludno, ako je u Božjemu planu i ako pustimo da nas Bog vodi“, naglasio je o. Tokić.

Nadalje, objasnio je simboliku Betlehema te trojice mudraca: “Betlehem znači 'kuća kruha', a to je posebno zanimljivo nama kršćanima što se Mesija rodio u kući kruha, jer znamo kakvu nam je Isus prisutnost ostavio na posljednjoj večeri sa svojim učenicima.“

“Mudraci nisu članovi izraelskoga naroda, oni nisu čitali Bibliju, ne poznaju Sveto pismo, ne poznaju objavu koju je Bog dao po prorocima u Svetom pismu. Pa se postavlja pitanje 'kako to da su oni ipak došli do Boga? Tako, jer su čestito i marljivo radili svoj posao. Da su oni bili aljkavi, da nisu bili stručni u svome zanimanju, nikad ne bi otkrili tu zvijezdu koja se pojavila, ne bi je znali identificirati, a da su bili lijeni, ne bi nikada krenuli na tako daleki put. To je jedna hrabrost, jedna odvažnost da se u vlastitom pozivu, u vlastitom zanimanju bude dosljedan do kraja, da se slijedi onu istinu koja se spoznaje. Kad čovjek doista živi za istinu i traži iskrena srca, takav čovjek može pronaći Boga. No opet, potrebni su i ljudi, Crkva, potreban je taj izabrani narod koji zna artikulirati te čežnje koje čovjek osjeća u svome srcu. Nevjerojatno je kako svakodnevna kolotečina može ugušiti poticaje Duha Svetoga koje doživljavamo u svome životu. Pomalo svi mi vjernici postajemo neosjetljivi na svetinje s kojima se bavimo i s kojima se družimo. To je opasnost koja nas osljepljuje. Ne vidimo ljepotu i bogatstvo koje nam je povjereno. I onda se pitamo gdje je Bog, a ne shvaćamo da Ga u svojoj zaposlenosti jednostavno zanemarimo“, istaknuo je fra Dario.

Na kraju je protumačio i ulomak za kojeg kaže da se smatra najdosadnijim ulomkom u Sv. pismu, a to je onaj u kojem su nabrojani svi Isusovi preci.

“Isusovo rodoslovlje sastoji se od tri puta po četrnaest pokoljenja koja prethode Isusu. Kad se pogledaju prva imena (Abraham, Izak, Jakov, Juda...) vidi se da su u tim imenima sadržani praoci izabranog naroda. To je vrijeme u kojemu, od jednog čovjeka koji u ljudskim očima nije mogao imati potomstvo, Bog proizvodi jedan veliki narod koji ima svoje vlastito kraljevstvo. Ovdje možemo vidjeti što je Bog kadar učiniti čovjeku, ako Mu povjeruje kao što je Abraham povjerovao. U ovom rodoslovlju zapravo je cijela povijest spasenja. Tu se nalazi i pet žena koje su bile strankinje. To pokazuje kako, u liniji spasenja koje dolazi od Isusa, imaju udjela, ne samo čisti izabrani izraelski narod, nego i druge nacije, a prema tome, Krist pripada i njima. Isus je željno očekivani mesija.“

Na kraju je fra Dario poručio da božićna priča, zapravo božićno otajstvo, na neki način anticipira i Kristovu muku preko natpisa INRI (Isus Nazarećanin Kralj židovski), koji će biti na njegovu križu. No, ta priča ima sretan kraj kakav je i prilikom Isusova uskrsnuća, gdje Zlo neće pobijediti Božjeg poslanika. “Bog je sve najavio, sve je ispunio, dakle sve je u sigurnim rukama“, zaključio je o. Tokić.

Dr. sc. Dario Tokić bit će gost emisije Vjera i nada koja će se emitirati na VTV-u na Božić.

Iva Kuzmić