Više od 60.000 vjernika pohodilo je na Svetu nedjelju 5. rujna jedinstveno hrvatsko euharistijsko svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu kako bi sudjelovalo na ovogodišnjem hodočašću župa Zagrebačke crkvene pokrajine kojem je vrhunac bilo svečano euharistijsko veleslavlje koje je kod zavjetne kapele predvodio zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa svim biskupima mjesnih Crkava u metropoliji, vojnim biskupom Jurjem Jezerincem te još 50 svećenika.

To je slavlje na razini Zagrebačke metropolije bilo jedan od središnjih jubilejskih sadržaja proslave 600. obljetnice posebnoga štovanja Presvete Krvi, obljetnice koja će jubilarne 2011. godine biti proslavljena na razini čitave Crkve u domovini.

Nepregledno mnoštvo hodočasnika sudjelovalo je i pratilo svečanu procesiju od župne crkve Presvetog Trojstva do crkve na otvorenom kod zavjetne kapele. Brojne crkvene, župne i euharistijske zastave i obilježja u rukama vjernika i predstavnika mnogih župa, molitvenih zajednica, te crkvenih i civilnih udruga vodile su svečanu procesiju u kojoj je pokaznica s relikvijom euharistijskog slavlja iz 1411. godine prenesena do zavjetne kapele gdje je sabrano mnoštvo pozdravio čuvar svetišta i župnik preč. Josip Đurkan. Osobito je pozdravio predvoditelja slavlja, te suslavitelje domaćeg biskupa varaždinskog Josipa Mrzljaka, križevačkog vladiku Nikolu Kekića, sisačkog biskupa Vladu Košića, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, pomoćne zagrebačke biskupe Valentina Pozaića, Ivana Šaška i Miju Gorskog te druge svećenike, kao i sve nazočne đakone, redovnike, redovnice, bogoslove i druge hodočasnike, među kojima i predstavnike Hrvatskog sabora i drugih svjetovnih vlasti. U ime pokrovitelja proslave Hrvatskoga sabora, koji se još 1739. godine zavjetovao podići u Ludbregu kapelu u čast Predragocjene Krvi, tog "najvećeg blaga hrvatskoga kraljevstva", obratio se izaslanik predsjednika i potpredsjednik Sabora Ivan Jarnjak. Podsjetivši na zavjet Hrvatskoga sabora iz 1739. godine, okružnicu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz 1939. godine da se zavjet izgradnjom kapele napokon i ispuni, te ispunjenje zavjeta njezinom izgradnjom 1994. godine, kazao je kako je kroz sve te godine uloga Katoličke Crkve u očuvanju nacionalnog identiteta bila nemjerljiva, posebno u onim razdobljima kada Hrvatski sabor nije imao dovoljno snage, volje ni mogućnosti boriti se za nacionalne interese.

Na početku mise nazočnima je pozdrav uputio domaći biskup Mrzljak koji je zaželio hodočasnicima blagoslovljen boravak u svetištu Krvi Kristove. Naglasio je kako proslava Svete nedjelje u Ludbregu iz godine u godinu okuplja sve veći broj hodočasnika ne samo iz domovine, nego i iz susjednih zemalja, a posebno iz Slovenije i Mađarske. To je znak da euharistija stvara jedan novi narod, narod koji ne poznaje ovozemaljske granice, kao ni svrstavanje u pojedine grupe ljudi koje se međusobno sukobljavaju i prepiru, nego koje se prepoznaju po kruhu i vinu po kojima se Bog uprisutnjuje na zemlji i daje se čovjeku za hranu. Prepoznaju se po zakonu ljubavi koja ruši sve granice među ljudima – euharistija stvara novi svijet. Zato ona ima ne samo stoljetnu prošlost, nego i današnju suvremenost i još sigurniju budućnost za čovjeka i čovječanstvo. Danas smo ovdje okupljeni jer vjerujemo u otajstvo Božje ljubavi, poručio je biskup Mrzljak.

Podsjetivši u uvodu propovijedi da postoji bezgraničnost koja nadilazi čovjeka, kardinal Bozanić kazao je kako tamo gdje život progovara svojim zadnjim razlogom, koji mi vjernici prepoznajemo u Bogu, ostvaruje se radostan susret s otajstvom i otkriva prava mudrost koja vodi vjernički život. "Samo prosvijetljen mudrošću od Boga, onom istom po kojoj je stvoren svijet i čovjek, čovjek može živjeti ispravno", istaknuo je kardinal dodavši da je Bog poslao na svijet svoju utjelovljenu vječnu mudrost, Isusa Krista koji je iznio uvjete ljudima da ga nasljeduju, a to su korjenita odluka, nenavezanost i trajnost u dosljednosti života. "Korjenitost privrženosti Kristu podrazumijeva prihvaćanje Krista do te mjere da ništa nema veću vrijednost. On je vrhovno životno dobro, dragocjeni biser po kojemu se mjeri vrijednost svakoga drugog dobra", rekao je istaknuvši da Isus nije došao da bi umnožio ljudske križeve, nego da bi im dao smisao, te pritom podsjetio da će onaj koji traži Isusa bez križa, naći križeve bez Isusa, to jest naći će križ bez snage da ga nosi. "Križ nošen u vjeri i ljubavi jamči da smo na pravome putu, obnavlja izvornu ljepotu čovjeka. Isus traži sve, jer želi dati sve. I dao je sve. To nam svjedoči i Ludbreg u svojoj šest stoljeća dugoj povijesti posebnoga štovanja Kristove krvi. Isus nam je u Euharistiji na čudesan način ostavio sebe, svoju žrtvu na križu i uskrsnuće, svoju prolivenu krv za naš vječni život i za radost zemaljskoga života", naglasio je kardinal dodavši da Isus poziva svoje vjernike da budu dovoljno privrženi Bogu i spremni nositi križ, to jest sebe prinositi kao žrtvu. "To nije prekidanje veza s drugim ljudima, emotivno siromaštvo ili općeniti odmak od samih sebe", ustvrdio je.

Kazavši kako Isus traži usvajanje krajnjih posljedica prihvaćanja Radosne vijesti i križa kojega ona sadrži, istaknuo je kako je samo u odmaku, u nenavezanosti na materijalna dobra, moguće biti Kristovim učenikom, a to podrazumijeva posvemašnje predanje Kristu. Pritom je primijetio kako nikada nije bilo lako slijediti Isusa jer je to značilo svoj život povjeriti osobi koja nije bila prihvaćena, dovesti u opasnost svoj ugled, imovinu, pa i goli život. "Slijediti Isusa značilo je prihvatiti novi način života koji nije sukladan životu većine, mirno zatvorene u svoje sitne interese", kazao je kardinal Bozanić dodavši da je Isus pozivao učenike da žive kao Božja djeca, kao braća i sestre, što traži obraćenje, svetost života, ljubav prema siromašnima i prema onima koji ne mogu uzvratiti nekom zemaljskom vrijednošću. "Bio je uporan u poticanju da se ne živi misleći samo na novac. Želio je da ljudi osjete što znači radost služenja i darivanja sebe drugima. Odreći se svega nije poglavito u odmaku od prolaznih dobara, nego i u spremnosti na oslobođenje od vlastitih uvjerenja i stavova, da bi se živjelo kao što je Isus živio", istaknuo je, te se u nastavku osvrnuo na neke društvene promjene, poput dokinuća ropstva, koje su označile europsku i svjetsku uljudbu. "Kršćanstvo je bilo i ostaje kvasac tih promjena. Naime, kršćanstvo u sebi nosi snagu promjene društvenih odnosa, ne kao plod ljudske politike i političkih dogovaranja, nego kao nutarnju snagu koja mijenja ljudsko srce, a ta snaga pokrenuta je Euharistijom Crkve", rekao je kardinal poručivši kako ne ide zajedno slaviti Euharistiju i zanemariti drugoga, biti nepravedan, previdjeti brata i sestru kojima je Bog podario isto dostojanstvo. "Snaga kršćanstva zapravo se nalazi u životu za druge, u euharistijskoj snazi vječnosti", istaknuo je.

Kazavši kako su se okupili na "Svetu nedjelju", prisjetio se da je kršćanima tijekom povijesti bezbroj puta bilo zabranjeno slavljenje Euharistije i onemogućavano poštivanje dana Gospodnjega, usko povezanog s otajstvom Euharistije. "Onaj tko živi za drugoga, a ne za sebe, postaje euharistijskim čovjekom koji mijenja svijet. Kršćanin i kršćanka u svijetu su znak pretvorbe koja se događa na našim oltarima, u našim zajednicama. Ova ludbreška Euharistija poziv je svima nama na dosljednost kršćanskoga života u svakidašnjici, na poštivanje nedjelje kao dana Gospodnjega", poručio je kardinal Bozanić istaknuvši kako Euharistija očituje istinu našega kršćanstva koje ima svoje sasvim konkretne posljedice. "Izabrati danas kršćanstvo može biti itekako zahtjevno, poput bolnoga reza prema okolini koja je pristala biti nositeljicom sasvim drukčijega načina života. Umatajući svoju ideologiju u lijepe riječi i danas postoje ljudi koji život smatraju vremenom koje treba sebično potrošiti, iskorištavajući druge ljude", rekao je te dodao da mudrost otajstva Isusa Krista, objavljena u prolivenoj Krvi za nas, poziva na euharistijsko očitovanje nesebičnosti. "Euharistija nas pita o svagdašnjim izborima, od onih najsloženijih do svakidašnjih i najjednostavnijih navika", primijetio je kazavši da ona daje odgovor pred onima koji se slažu ili čak traže da se utrne tuđi život, da se učini pobačaj, te pred onima koji neće davati važnost nedjelji, štoviše, rugat će joj se u ime napretka i suvremenosti. Pritom je zaključio kako nema ničega suvremenijega od Boga koji je postao dio našega vremena, da bismo mi živjeli vječnost, Božju suvremenost.

"Pred nama samima, kada će se naći osobni probitak koji je nepošten, Euharistija govori jezikom koji odbacuje sebičnost. Pred svakim tko će htjeti posegnuti za životima mladih i djece, nudeći im odgoj koji proturječi istini Euharistije, ona poučava poniznosti i jasnoći u našoj odgovornosti. Pred onima koji će Crkvu gurati na margine društva, Euharistija će progovoriti zajedništvom ljudi koji su našli istinu svoga života, i koji javno svjedoče da bez Euharistije, bez dana Gospodnjega ne mogu osmisliti svoj život", poručio je kardinal.

Zaključno, podsjetio je kako je upravo u Ludbregu Euharistija progovorila svojom snagom na čudesan način te je "ostavljen ne samo tvarni znak koji je čuvan stoljećima, nego znak žive vjere koja živi u ljudima, u našoj krvi i u našemu tijelu. Preobraženi smo Kristovom krvlju, da živimo kao nova stvorenja. Ostavljen nam je znak koji ne dopušta ravnodušnost".

Kazao je kako je u Ludbregu ispunjen jedan zavjet, ne kao početak, nego kao prepoznavanje euharistijske istine, i to zaključak Hrvatskoga sabora u Varaždinu iz 1739. godine. Primijetivši kako čovjek zastane kada susretne zbilju koja nadilazi njegov život i tek tada shvaća ljudsku konačnost i besmisao udaljavanja čovjeka od Boga, upozorio je kako i narod može odlutati od te temeljne istine, ali može i sebe vidjeti na dlanu Božje ruke, u radostima i kušnjama. Hrvatski su ljudi tada znali da im je potrebna Božja blizina i zazivali su milosrđe i blagost te očitovali spremnost na "djela pobožnosti". Ipak, na osobit način privlači izrijek u kojemu se Ludbreg, zbog onoga na što upućuje čudesan događaj, naziva "mjestom najvećega blaga cijele kraljevine". Razlog tomu izrijeku jest Euharistija, upućenost na Kristovu prisutnost, kazao je kardinal dodavši da se možemo pitati što je to u današnjoj Hrvatskoj, i to na pojedinačnoj, društvenoj i političkoj razini najveće blago. "Radosni smo što se u naše vrijeme ispunio davni zavjet i što smo smjeli biti naraštaj koji je izgradio zavjetnu kapelu, uređujući i dalje ovaj prostor zajedništva. Ovo je mjesto kršćanskog zajedništva, ali i ispita savjesti ne samo pojedinca, nego i cijeloga naroda. Vjerujem da ovdje s pravom pitamo koliko današnji Hrvatski sabor u donošenju zakona, u zaštiti dobra, u promicanju istine, odražava iste vrijednosti od kojih je naš narod živio i preživio najveća iskušenja? Ovdje nam se spontano nameće pitanje: Što je danas najveće hrvatsko blago?", upitao je kardinal Bozanić te zaželio da im Presveta Bogorodica Marija, najvjernija odvjetnica Hrvatske, sveti Josip, nebeski zaštitnik naše Domovine, sveti Marko Križevčanin, blaženi Alojzije Stepinac i svi sveci i blaženici hrvatskoga naroda pomažu da odgovor daju dosljednošću kršćanskoga življenja.

Liturgijsko pjevanje tijekom misnog slavlja, koje je zaključeno zahvalnim himnom Tebe Boga hvalimo i hrvatskom himnom Lijepa naša, uzveličao je mješoviti pjevački zbor župe Ludbreg pod ravnanjem Antuna Kranjčeca, a nakon mise te tijekom čitavoga dana kao i prethodnih dana priređen je niz pobožnosti, bogoslužja i drugih svečanosti u kojima su sudjelovali brojni vjernici koji su ove godine u dosad najvećem broju pohodili to euharistijsko svetište koje će središnju proslavu 600. obljetnice imati 4. rujna 2011. godine.

Jasminka Bakoš-Kocijan