MARIBOR, 19. 10. 2014.

Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak na Misijsku nedjelju 19. listopada pohodio je Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Mariboru u susjednoj Sloveniji te tom prigodom predvodio svetu misu u crkvi sv. Alojzija Gonzage za sve žrtve komunističkog režima, a nakon mise na novom mariborskom groblju Dobrava, u blizini Tezanskoga Gozda, najvećeg grobišta pripadnika hrvatskog naroda izvan Hrvatske, sudjelovao u prigodnom programu i predvodio molitvu u spomen na žrtve komunističkog sustava iz svibnja 1945. godinei druge nevine žrtve totalitarnih režima.

Vlč. Ivan Dodlek, domaćin i voditelj misije, u ime svih vjernika pozdravio je, na početku biskupa Mrzljaka, mons. Janeza Lesniku, kancelara Mariborske nadbiskupije i izaslanika celjskog biskupa i administratora Mariborske nadbiskupije, fra Marka Prpu, delegata Hrvatske inozemne pastve u Sloveniji i voditelja HKM u Ljubljani, p. Ivana Hočevara, isusovca, don Ivana Matijevića voditelja HKM u Novom Mestu, vlč. Marka Zadravca, dosadašnjeg voditelja misije te hodočasnike koji su došli bilo kao pojedinci, bilo kao članovi hrvatskih katoličkih misija u Sloveniji, kao i društava i udruga iz Slovenije i Hrvatske.

Biskup Mrzljak je u uvodu napomenuo da se njihov susret sastoji od dva dijela: prvi dio održava se u crkvi gdje se okupljaju oko živog Isusa Krista kada slave njegovu muku, smrt i uskrsnuće – život, a drugi dio je skup na groblju kada se na poseban način želi moliti za sve žrtve koje su stradale prije 69 godina.

U homiliji je biskup Mrzljak rekao kako su farizeji vidjeli da je Isus nevin pa su ga pokušali uhvatiti u grijehu, u nekoj pogrješci kako bi ga onda mogli osuditi, te mu stoga postavljaju pitanje koje je provokacija. Isus im je rekao: podajte caru carevo, a Bogu Božje. Pitanje je što je to Božje, a što je carevo?! Kao da im želi reći da je i čovjek nečija slika. Želi im reći da čovjek pripada Bogu, da čovjek ne pripada nekom drugom čovjeku, zato mi neprestano govorimo kako je ljudski život nešto sveto, da je to Božje vlasništvo. Vidite kako se povijest ponavlja, kaže pismo: održali su vijeće da Isusa uhvate i osude ga. Zar nas to ne vraća u one trenutke na kojih se danas posebno sjećamo, kada su isto tako vijećali kako da ubijaju, kako da maknu one ljude za koje su znali da su nevini, ali su im smetali. Smetali su ideologiji koja je dolazila na vlast, zato ih je trebalo osuditi i maknuti. To se neprestano ponavlja, neprestano ljudi zaboravljaju da je život Božje vlasništvo. Ne možemo zaboraviti svoje bližnje, svoje roditelje, svoje prijatelje koji su nevini izgubili život unatoč tome što nam mnogi govore zaboravite to, idemo dalje, to je povijest, istaknuo je biskup Mrzljak.

Što više odmičemo od vremena komunizma vidimo kako je taj sustav bio protučovječan, bio je protiv čovjeka, a to je sigurno protiv Boga i nije čudno da se taj sustav toliko borio protiv Boga, želio ga je isključiti. Nije li to upravo isto onako kao što su farizeji željeli ukloniti Isusa iz njihova društva, pitao se biskup Mrzljak. To je pitanje koje se neprestano ponavlja. Uvijek je čovjek želio maknuti Boga iz svojeg života na ovaj ili onaj način, glasno ili potiho. Neka nam u ušima odzvanja rečenica ljubi Boga i bližnjega svoga, poručio je biskup Mrzljak.

Liturgijsko pjevanje na misi animirao je sastav bogoslova iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Nakon svete mise svi okupljeni uputili su se na mariborsko groblje Dobrava gdje je u Memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u znak spomena za sve nevine žrtve totalitarnih režima. Prigodnom programu i molitvi prisustvovali su varaždinski biskup, imam Zinaid ef. Mahmutagić, sveštenik Savo Kosojević, mariborski gradonačelnik dr. Andrej Fištravec, predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Sloveniji, predstavnici raznih udruga iz Hrvatske i Slovenije, te članovi i dužnosnici braniteljskih udruga. U molitvi i prigodnom programu sudjelovalo je tristotinjak ljudi.

Nazočnima su se obratili i vlč. Marko Zadravec, dosadašnji voditelj HKM u Mariboru, gradonačelnik Maribora dr. Andrej Fištravec, Krešimir Mehečić, izaslanik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sloveniji, mons. Janez Lesnika, kancelar Mariborske nadbiskupije te fra Marko Prpa u ime Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.

Vlč. Marko Zadravec u svom obraćanju rekao je da je ovo posebno mjesto pijeteta koje je mrtvima na spomen, a živima u opomenu.

Dr. Fištravec, mariborski gradonačelnik, kazao je kako se povijest naše kulture, povijest naše civilizacije, temelji na kršćanstvu. Temeljna poruka kršćanstva je – čovječe nauči se oprostiti, a to je jako teško, prije svega tada kada bol nije samo nešto što živi u glavi već je nešto što se dogodilo, što je uzdrmalo srce, a slomljeno srce teško prašta. Želim da svi znamo opraštati jedni drugima jer će tada suživot biti bolji.

Fra Marko Prpa rekao je kako stojimo na mjestu užasa. Suza guši riječ. Žrtve u molitvi prepuštamo Božjoj ljubavi, a one koji su zamislili, naredili i počinili taj zločin, također u molitvi, prepuštamo Božjoj pravdi i njegovom milosrđu. Ovakva mjesta, ustvrdio je p. Marko Ivan Rupnik, toliko opterećuju „da narod ne može disati“. Zato ovakva mjesta, snagom Kristove žrtve i kršćanske poruke, postaju mjesta molitve. Molitve za iskru prosvjetljenja, za trenutak suosjećanja, za zrnce pokajanja, za dašak slobode kako bismo kao djeca nebeskoga Oca zaživjeli kršćansku istinu – osobnu, nacionalnu i povijesnu, istaknuo je fra Prpa.

Ovdje i na 600 različitih mjesta u Sloveniji dogodio se dvostruki zločin. Najprije su mnoge nedužne žrtve doveli ovdje te ih na okrutan način ubili. Drugi zločin je to što su htjeli sakriti njihove grobove da ih nikada više ne nađemo. Treći zločin bi se dogodio ako bismo mi danas zaboravili sve te žrtve, rekao je mons. Lesnika u svom obraćanju.

U prigodnom nagovoru biskup Mrzljak kazao je kako su se ove godine u Vukovaru spomenuli događaja iz 1945. godine i javnosti uputili jedan apel. Često puta čujemo ili čitamo da događaje iz prošlosti treba ostaviti povjesničarima, a da mi koji živimo u sadašnjosti svoj pogled isključivo trebamo okrenuti prema budućnosti. No, ako je pogled prema sutra zamućen nedovoljno jasnom slikom onoga što je bilo jučer i naša će budućnost biti maglovita i prepuna mogućnosti da nam se i u budućem vremenu prošlost, koliko god ona tragična bila, ponovi. Stoga: 1. Dostojanstveno sjećanje shvaćamo i živimo kao preduvjet odavanja poštovanja svim nevinim žrtvama, jer je to naš civilizacijski i kršćanski čin, čin duboke ljudske povezanosti i ljubavi s onima koji su nevini trpjeli. Svaka žrtva mora se evidentirati, mora se obilježiti mjesto njezinoga stradanja, podatci o žrtvama moraju se pošteno, objektivno, znanstveno i stručno obraditi, a vrijeme i mjesto stradanja dostojanstveno komemorirati. U „Rezoluciji Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu“, od 2. travnja 2009., između ostalog se ističe: „... sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu“..., jer „ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja“.

2. Sjećanjem čuvamo istinu o teškim trenutcima iz moderne hrvatske povijesti, priječimo da se na istinu o žrtvama i počiniteljima zločina spusti magla nijekanja, umanjivanja, prešućivanja i programiranja istine o totalitarističkom karakteru represivnog jugokomunističkog režima, koji je u skladu sa svojom naravi planirao, organizirao i proizveo brojne zločine i ostavio krvave tragove u hrvatskom nacionalnom biću sve do današnjih dana.

3. Ne samo primjerenim čuvanjem spomena na žrtve, nego i otkrivanjem pune istine o zločinima počinjenim 1945. i kasnije, postat će nam do kraja razvidna dimenzija zločina, kako u njihovom brojčanom vidu, tako još i više u kontekstu jugokomunističke ideologije i njezine zločinačke prakse, kojom se nastojalo doslovno, s „lica zemlje“, ukloniti sve političke, klasne, društvene, ekonomske i druge, stvarne i potencijalne, neprijatelje novom režimu. Time pridonosimo snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima, kao što to od nas traži i Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina iz siječnja 2006. godine. Osuđujemo totalitarni režim koji je vršio pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, organizirao koncentracijske logore... To je naš zadatak, i zato se sjećamo, ne da mrzimo ili se svetimo, nego da hrvatska prošlost bude sveobuhvatno istražena i pravedno vrednovana. Ono što nastane na krvi i zločinima, živi u laži, a održava se silom i terorom, na kraju se raspadne. Ono što je, pak, utemeljeno na istini i pravednosti, ljubavi i sebedarju, humanosti i trpljenju, trajnoga je karaktera. Biskup je istaknuo kako pozivamo državne, društvene, znanstvene i kulturne institucije da ustraju u ispunjavanju međunarodnih obveza glede čuvanja sjećanja na brojne žrtve komunističkog terora kao i dostojnom obilježavanju njihova stradanja. U tom smislu upozoravamo i podsjećamo na potrebu da se označe, istraže i dostojanstveno komemoriraju mjesta stradanja Hrvata i drugih koji su se našli na udaru komunističkog represivnog sustava. Krajnje je vrijeme da mjesta na kojima su vršena ubijanja i gdje se nalaze posmrtni ostatci nevino ubijenih, postanu mjesta sjećanja, mjesta našeg simboličkog, ali i stvarnog pijeteta prema prošlosti, kako bi nam put u budućnost bio poravnat i siguran. To je naša civilizacijska i kršćanska obveza prema onima kojih više nema, ali i prema onima koji će doći iza nas.

Nakon toga uslijedila je molitva za pokojne žrtve koju su predvodili biskup Mrzljak i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Nakon molitve svi prisutni zapalili su svijeće i položili vijence u spomen na sve žrtve poraća.

Valja i ovom prilikom napomenuti da je komemoracija održana u blizini posebnog groba u kojem počivaju hrvatski vojnici i civili koje je u okolici Maribora sustigao vihor jugokomunističke mržnje te ih pokosio u proljeće njihova života po završetku II. svjetskog rata, u svibnju i lipnju 1945. godine. U blizini Maribora po šumama, prema svjedočanstvima očevidaca, pobijeno je na tisuće i tisuće ljudi, uglavnom Hrvata, te su im tijela bez ikakvoga poštovanja bačena u jame bez ikakve oznake s nakanom da im se zatre svaki spomen. Žrtve su poubijane bez suda, bez dokazane krivnje, a kažnjeni su najtežom kaznom – smrću. Prema nekim procjenama u okolici Maribora leže posmrtni ostaci više od 15.000 ljudi.

Marko Štefanec