VARAŽDIN, 11. 2. 2015.

Svećenik Varaždinske biskupije vlč. Karlo Šimek, koji je studirao u Rimu na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu kliničku psihologiju i psihologiju zajednice, obranio je 29. siječnja magistarski rad na istom sveučilištu pod naslovom "Promocija zdravlja u svećeničkom životu".

Rad je slijedio preventivni i promotivni pristup problematici zdravlja. Naglasak nije bio na problemima kojih svakako ima, nego na tome kako promicati zdravlje od ulaska u bogosloviju i dalje u svećeničkom životu. Iako Crkva posvećuje mnogo pažnje i brige formiranju kandidata za svećeništvo, nastojeći ih što bolje pripremiti za buduće poslanje, kasnije problematike u svećeničkom životu (kao npr. alkoholizam, ovisnosti, seksualne devijacije, kompulzivna seksualnost, depresija i strah) ukazuju na to da se do sada premalo brige posvećivalo formaciji ljudske dimenzije koja je ujedno i temelj čitave formacije.

Prvotni cilj formacije u bogosloviji trebao bi biti rad na što zrelijoj i uravnoteženijoj ličnosti koja bi integrirala svoju fizičku, kognitivnu, emotivnu, socijalnu, moralnu i duhovnu dimenziju. Možemo reći da takva ličnost posjeduje dvije temeljne karakteristike, fleksibilnost i funkcionalnost, a to znači da je prilagodljiva u različitim situacijama i da odgovara na prikladan način na okolnosti u kojima se nalazi. Procesi i metodologije za postizanje ljudskog sazrijevanja su: pratnja zvanja, duhovno razlikovanje, osobni formativni kolokvij, duhovno vodstvo, duhovna grupa, a po potrebi psihološko savjetovanje i grupa za rast i razvoj.

Glavni zaštitni faktori koji pridonose boljem zdravlju u svećeničkom životu i smanjuju stres su aktivan duhovni život, socijalno-emotivna podrška i briga za tjelesnu dimenziju (prehrana, san, počinak). Neki rizični faktori koji povećavaju mogućnost pojave problema i poteškoća su mlađa dob, nedostatna motivacija, nisko samopoštovanje, osobni sukobi i stil vođenja zajednice. Vlč. Šimek također je opisao principe, način i mjesto tretmana za svećenike koji imaju probleme. Idealno mjesto za tretman bi bilo svetište ili redovnička zajednica, a uz psihički tretman nužan je i rad na svećeničkom identitetu i poslanju.

Istraživanje provedeno među svećenicima u Varaždinskoj biskupiji (N=38) pomoću upitnika PBW (Psychological Well-being Scales) pokazalo je da psihološko zdravlje svećenika ne odstupa značajno od opće populacije. Upitnik QDV (Questionnaire Diocese Varaždin) potvrdio je da svećenici smatraju kako je za njihovo zdravlje bitan duhovan život (osobna molitva, susret s duhovnikom, ispovijed, duhovne vježbe i obnove), socijalno-emotivna podrška (osobna prijateljstva, podrška župljana, suradnja s drugim svećenicima) i briga oko tjelesne dimenzije (prehrana, san, odmor, tjelesna aktivnost).

Tročlana komisija pohvalila je sadržaj, strukturu i obimnu bibliografiju rada. Najnovija zbivanja pokazuju da neki svećenici imaju probleme odmah nakon ređenja i aktivnog ulaska u pastoral. Stoga se rasprava povela o tome što bi se moglo učiniti u formaciji po tom pitanju i je li sadašnji model prikladan za formaciju budućih svećenika ili pogoduje samo najviše razvoju intelektualne dimenzije.