STARIGRAD, 5. 9. 2014. 

Župa bl. Majke Terezije u Starigradu kraj Koprivnice, jedina župa u Hrvatskoj posvećena toj blaženici, proslavila je u petak 5. rujna blagdan svoje zaštitnice.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Marijan Opitz, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Nenadom Piskačem, koprivničkim dekanom mons. Leonardom Markačem te svećenicima Koprivničkog dekanata i duhovnikom albanske zajednice u Hrvatskoj don Albertom Mikajem.

U svojoj propovijedi fra Marijan je naglasio kako je važno Božju riječ čuti, ali ne samo ušima, nego otvoriti svoje srce da u njega ta Božja riječ prodre i da od srca kamenog napravi srce od mesa koje će početi djelovati u ovome svijetu po Božju. Da je to moguće pokazala nam je svojim životom bl. Majka Terezija, rođena prije sto četiri godine, a ne u srednjem vijeku da bismo mogli reći kako je njoj bilo lako.

 „Ona slijedi Boga i spremna je učiniti sve da ispuni ono što Bog od nje traži. Ona ne kaže Bogu da je ispunila svoj plan i da njegov ne prihvaća. Ne, ona vrši Božji plan. I dok god mi ne prihvatimo Božji plan, dotle ćemo biti nesretni, nezadovoljni, jadni. A upravo vršeći Božju volju, a to molimo u Očenašu – budi volja Tvoja, prihvaćamo ono što Bog od nas traži. Potrebno je svaki dan se vježbati i činiti djela po kojima će i drugi vidjeti da smo shvatili što Bog od nas očekuje i traži“ istaknuo je fra Marijan.

Isus kaže: „Tko sluša moju riječ i čuva je taj me ljubi i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ To su sveci uspjeli vježbom, trudom, naporom, puno puta uz velike protivnosti ostalih, ali znali su kome su povjerovali, za kim su pošli i zato im nije bilo teško prebroditi razne krize, ali i ostati vjerni Isusu. Zato čuti, pamtiti, razmišljati, u život sprovesti - to je zadatak ne samo Majke Terezije nego svakog kršćanina. I nitko od toga nije izuzet.

Bl. Majka Terezija nije imala fondove niti je tražila ministarstvo financija novac za sirotinju da im pomogne. Ona nema materijalnu sigurnost. Ne želi je. Ali ima Isusa. I svjesna je da treba nahraniti gladne i obući gole prema Isusovim riječima. Ne zna kako. Počela je ne znajući kako će sve ići, ali pouzdajući se potpuno u Božju volju. I zato će ona uspjeti. I zato Crkva relativno brzo priznaje i odobrava njezinu zajednicu i na jednom počinje bujati ta zajednica koja ima oko pet tisuća sestara i nijedna od njih se nije posvetila nekakvom poslu koji bi bio unosan u smislu novaca, nego upravo teškim bolesnicima i uvijek tamo gdje je najveća nevolja.

Fra Marijan podsjetio je i kako moć Majke Terezije nije niti u oružju niti u bankovnim računima nego upravo u ogromnoj ljubavi prema Bogu koja se očituje u ljubavi prema čovjeku. Kad je dobila Nobelovu nagradu prihvatila ju je ne zato da bi postala još popularnija, nego da taj novac uloži opet u ono što joj je na srcu, a to su siromasi. Na kraju potaknuo je sve prisutne: „Pokušajmo zapamtiti i u djelo provesti onu njezinu rečenicu učinimo nešto lijepo za Boga.“

Na euharistijskom slavlju bili su prisutni i članovi albanske zajednice iz Koprivnice.

Spomenimo i kako su se vjernici za proslavu blagdana bl. Majke Terezije pripremali trodnevnicom koju je predvodio domaći župnik vlč. Nenad Piskač. Prvog dana trodnevnice susret su imali bolesnici. Drugog dana, u sklopu homilije, razmatralo se o misijskom putu bl. Majke Terezije dok je trećeg dana, nakon sv. mise, bilo pripremljeno klanjanje po uzoru na uru klanjanja kako je sa svojim sestrama imala bl. Majka Terezija.

Iva Kuzmić