U predvečerje spomen-svečanosti posvećene obilježavanju 23. obljetnice smrti i 80. obljetnice mlade mise svećenika i rodoljuba vlč. Vilima Cecelje, u petak 6. srpnja u Svetom Iliji kod Varaždina održan je simpozij o Ceceljinu životu i radu.

U njegovu rodnom mjestu simpozij je u župnom pastoralnom centru, koji nosi njegovo ime otkad su mu zemni ostaci 1997. g. preneseni iz Salzburga na mjesno groblje u domovini, organizirao općinski odbor Hrvatske seljačke stranke. Simpoziju su nazočili predstavnici Varaždinske biskupije na čelu s biskupom mons. Josipom Mrzljakom, domaći župljani sa župnikom vlč. Izidorom Ferekom, te čelnici i predstavnici Počasnog blajburškog voda, udruge Hrvatski domobran i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin.

Otvarajući simpozij, predsjednik općinskog HSS-a Josip Barulek rekao je kako su mještani ponosni na velikog sina svoje općine i župe, koji ih je zadužio svojim životom, pastoralnim i karitativnim radom te velikim domoljubljem, zbog čega mu se u zahvalu i čast, nakon Salzburga, Bleiburga i Hrastovice, i u njegovom rodnom mjestu u prigodi obilježavanja obljetnice smrti otkriva spomen-poprsje. Istaknuo je da je želja simpozijem upoznati sa stradavanjima hrvatskog naroda u bližoj povijesti te sa životom i djelovanjem Cecelje radi općeg nacionalnog pomirenja Hrvata. Zahvalio je na suradnji u organizaciji simpozija župniku Fereku i Ceceljinu nećaku Stanku Cecelji.

Akademski kipar Tomislav Kršnjavi u prvom je izlaganju simpozija predstavio svoj umjetnički rad Ceceljina poprsja koji je izradio na poziv Počasnog blajburškog voda, a koji je idućeg dana svečano otkriven ispred župne crkve. Djelo iskazuje Ceceljinu postojanost i predanost, ali i požrtvovnost i brižnost koje je nosio prema hrvatskom narodu. Postavljanjem odljeva poprsja u Svetom Iliji gdje je rođen, preko Hrastovice kod Petrinje gdje je službovao kao župnik, Blajburškog polja i Salzburga gdje je umro, zaokružen je na neki način Ceceljin životni put, rekao je Kršnjavi. Zaželio je da ovi spomenici budu i svojevrsni svakodnevni suputnici na životnom putu današnjih vjernika.

Bruna Esih, profesorica s Instituta Ivo Pilar, predstavila je Ceceljin životni put i iznijela neke njegove misli, napomenuvši da su podaci prikupljeni radi izdavanja knjige 'Čuvari blajburške uspomene' 2003. godine (autori J. Jurčević, B. Vukušić i B. Esih). Vilim Cecelja rođen je 24. travnja 1909. u župi Sveti Ilija. Kasnije je Cecelja zapisao da je još kao sjemeništarac s kolegama osjetio političke progone Hrvata, a kao bogoslov živio je u vrijeme jugoslavenske diktature i nebrojenih zločina nad hrvatskim domoljubima. 'U takvom je ozračju počeo moj svećenički rad', zapisao je. Mladu misu proslavio je 3. srpnja 1932. godine u rodnoj župi. Godine 1942. nadbiskup Stepinac imenovao ga je svojim zamjenikom, a 1944. poslan je u hrvatski vojno-odgojni ured u Beč gdje se brinuo za hrvatske vojnike i ranjenike i ostale hrvatske državljane. Posljednji put bio je u Hrvatskoj 1945. godine kada se susreo s nadbiskupom Stepincem, koji je kasnije o Cecelji rekao: 'Poznajem Cecelju kao čestitog svećenika i ne mogu prigovoriti niti jedne riječi ... On je svećenik neokaljanog života, postojan i pravičan. Da su svi ljudi bili kao Cecelja, nikome ne bi ni vlas s glave pala'. I dok ga je jugoslavenska vlast proglasila ratnim zločincem i tražila izručenje od austrijske vlasti, Crkva ga je imenovala dušobrižnikom hrvatskih izbjeglica, a kasnije i iseljenika. Bio je organizator hrvatskih hodočašća u Austriji kroz iduća četiri desetljeća. Cecelja je bio svjestan da u vrijeme kada komunizam želi uništiti hrvatsku naciju, Crkva ostaje jedina čuvarica ne samo vjere, nego i hrvatske narodnosti. Cecelja je ostao zapamćen kao najomiljeniji, najobljubljeniji i najugledniji misionar hrvatske inozemne pastve. Bio je dušobrižnik, socijalni radnik, tješitelj, dobrotvor, otac i majka hrvatske sirotinje, osobito izbjeglica i beskućnika, golih, gladnih i bolesnih, istinski simbol čovjekoljublja, rodoljublja i Bogoljublja. Znao je za što živi i u što ulaže svoj život, a njegovo će ime svjetliti u povijesti Crkve, hrvatske inozemne pastve i hrvatskog naroda, naglasila je predavačica prenoseći niz misli koje su izrečene o Cecelji.

Povjesničar dr. sc. Josip Jurčević rekao je da je Cecelja čitav svoj svećenički život proveo u najteže i najokrutnije vrijeme za hrvatski narod i hrvatsko iseljeništvo. Cijeli njegov život bio je i život Hrvatske i patnje kroz koju je prolazila. Hrvatska suvremena povijest nedvojbeno je obilježena golemim stradavanjima o kojima postoji vrlo mala svijest u Hrvatskoj. Mnogo toga je banalizirano, prikriveno i prešućivano te neosvješteno u nama, rekao je Jurčević. Bio je opća vrijednosna vertikala, ne samo u Crkvi, nego u hrvatskom društvu, na jednak način kao i njegov uzor blaženi Alojzije Stepinac. Ukoliko se ovakve vrijednosne vertikale ne stavi kao uzore, koji odgajaju mlade naraštaje, neće biti hrvatske budućnosti temeljene na humanističkim i kršćanskim načelima, poručio je predavač.

Mons. dr. Vlado Košić, biskup Sisačke biskupije na području koje je Cecelja službujući u Hrastovici ostavio neizbrisiv trag, upitao se u kakvom smo to vremenu živjeli kada su hrvatske mučenike i vitezove proglašavali zločincima, te upozorio da se to i danas događa. Naglasio je kako je najveća hrvatska tragedija u tome što postoje dvije strane, odnosno još je uvijek na djelu podijeljenost u odnosu na sva stradanja Hrvata. Unatoč tome što smo se oslobodili komunističke diktature, mentalitet jednoumlja još je uvijek snažan i sprečava da se hrvatski narod nađe na jednoj pravoj strani. Izrazio je žaljenje što i danas neki krugovi proglašavaju zločincima Cecelju i druge svete ljude bez kojih nije moguće graditi istinsku hrvatsku budućnost dodavši kako to pokazuje da i danas još uvijek živimo u izokrenutom vremenu.

O suradnji vlč. Vilima Cecelje i Počasnog blajburškog voda na kraju je govorio Božo Vukušić, glasnogovornik PBV-a. Uvodno je rekao kako su Crkva i katoličke organizacije bile stožerni čimbenik u očuvanju Hrvata u iseljeništvu, pa tako i hrvatskih prognanika u Austriji. O njima su brinuli mnogi hrvatski svećenici, no najdublji trag svojim radom i upornošću ostavio je vlč. Vilim Cecelja. Kao dušobrižnik Hrvata katolika u izbjeglištvu, Cecelja je prvi 1953. godine počeo održavati mise u spomen na pogubljene hrvatske zarobljenike, vojnike i civile odajući time na groblju u Unter-Loibachu i na Blajburškom polju počast hrvatskim žrtvama. Iste godine pojavila se ideja o osnivanju Počasnog blajburškog voda s kojim je Cecelja bio blisko povezan. Stijeg PBV-a Cecelja je blagoslovio 1963., nadgrobni spomenik hrvatskim vojnicima na groblju u Unter-Loibachu blagoslovio je 1977., nadgrobni spomenik ubijenim hrvatskim vojnicima pokopanima na groblju u Eisenkappeli južno od Bleiburga blagoslovio je 1983., a spomenik na samom Blajburškom polju 1987. godine. Vlč. Cecelja dolazio je na Blajburško polje služiti misu praktično sve do svoje smrti – posljednji put za Majčin dan u svibnju 1989. godine. Umro je 3. srpnja iste godine, u predvečerje uspostave samostalne hrvatske države, u samostanu Maria Plein u Salzburgu. Postavljanjem spomen-poprsja vodstvo PBV-a odlučilo se odužiti vlč. Cecelji, jednoj od najzaslužnijih osoba za njegov rad i održavanje komemoracija blajburškim žrtvama, poručio je na kraju Božo Vukušić.

Nakon Blajburškog polja, Hrastovice i Salzburga, četvrti odljev spomen-poprsja Vilima Cecelje otkriven je i blagoslovljen na svečanosti u subotu 7. srpnja ispred župne crkve u Svetom Iliji, nakon čega je zadušno misno slavlje predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Jasminka Bakoš-Kocijan