SVETI ILIJA, 10. 2. 2025.

---

Na mjesnom groblju u Svetom Iliji kod Varaždina, na spomendan blaženoga Alojzija Stepinca u ponedjeljak 10. veljače, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je sprovodne obrede za Katarinu Šestak, r. Lončar, majku svećenika Tomice Šestaka, župnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i rektora Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, i s. Zrinke, vrhovne glavarice Družbe sestara Naše Gospe, te Josipa i Verice. Pokojnica je, okrijepljena sakramentima, preminula 7. veljače, u 84. godini života, u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti Novi Marof.

---

Izrazivši sućut ožalošćenoj obitelji Šestak zbog smrti drage im majke, punice, svekrve, sestre, bake i prabake Katarine, biskup Gorski je svima nazočnima prenio i pozdrave zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i varaždinskog biskupa Bože Radoša. Sažalnicu i izraze kršćanske sućuti nadbiskupa Kutleše pročitao je vlč. Dražen Karačić, župnik župe sv. Petra u Zaprešiću, a izraze sućuti umirovljenog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića preč. Nikola Jurković, upravitelj župe sv. Jurja u Gornjoj Stubici i dekan Stubičkog dekanata.

„Gospodin je Vašu majku iz ovog svijeta pozvao u svoju istinu. Prateći je na vječni počinak, uz osjećaje tuge, sa zahvalnošću u srcu nosite uspomenu na dar jedinstvena ljudskog života. Ohrabreni svjedočanstvom njezine požrtvovne ljubavi i snagom vjere, svoj pogled ne zaustavljajte na grobu u koji se polaže mrtvo tijelo, već ga usmjeravajte na njezin radostan susret s nebeskim Ocem“, poručio je nadbiskup Kutleša u svojoj sažalnici.

„Zbog nastojanja pokojne Katarine da u svakodnevici svjedoči Božju dobrotu i ljubav, smijemo se nadati da je po Božjem milosrđu već postala dionicom radosti nebeskog zajedništva. Zahvaljujući za sve dobro i plemenito u životu drage Pokojnice, zahvaljujemo Bogu i za dar svećeničkog i redovničkog zvanja u obitelji“, rekao je, između ostaloga, kardinal Bozanić u svojoj sažalnici.

Uime rodbine i susjeda pokojne Katarine, od pokojnice se biranim i srdačnim riječima oprostio domaći sin isusovac prof. dr. Ivan Koprek, redoviti profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, podsjetivši na veličinu jednostavnosti obiteljskog i vjerničkog života u predanju Bogu i svakodnevnim obvezama. „Gospođa Katarina se rodila u uzornoj kršćanskoj obitelji Dragutina i Magdalene Lončar koji su je, zajedno s bratom Ivanom i sada već pokojnom sestrom Anom, vlastitim primjerom učili da veza između Boga i čovjeka znači život. I ona je, kao i oni, bogobojazno proživjela svoj život koji, kao i svaki ljudski život, nije uvijek bio lagan. Bilo je tu radosti ali i tuge, razočaranja i životnih izazova. No, sve je podnosila s vjerom, nadom i ljubavlju, oslanjajući se na Božju providnost. Zajedno je nakon udaje sa svojim suprugom pokojnim Antunom odgojila četvero djece: sinove Josipa i Tomicu, koji je svećenik i sadašnji rektor i župnik u svetištu Majke Božje Bistričke, te kćeri Vericu i Mariju, sada časnu sestru Zrinku vrhovnu glavaricu sestara Naše Gospe. U svima njima ostavila je neizbrisiv trag svoje ljubavi, požrtvovnosti i predanosti. U našim susretima, koji istina u posljednjih godina i nisu bili baš česti, imao sam priliku u njoj gledati jednu marljivu ženu punu duboke vjere, koja je radosno i s velikim poštovanjem i ljubavlju gajila pobožnost prema Srcu Isusovome, Blaženoj Djevici Mariji i svecima. U njihovim primjerima života nalazila je snagu za vlastiti križ;  njihova postojanost u vjeri bila je nadahnuće za njezin život. Poput njih, znala je da se prava snaga nalazi u predanju Božjoj volji i ustrajnosti u vjeri unatoč svim kušnjama. Tako je i odgojila svoju djecu - u duhu ljubavi prema Kristu, Crkvi i domovini. Njezina ljubav prema Crkvi i Evanđelju očitovala se u spremnosti da od srca podrži odluku svojega sina i svoje kćeri da se posvete Gospodinu. Znala je da ih ne gubi, već da ih daruje Crkvi i svijetu, gdje će svojim životom i služenjem mnogima donositi Kristovu ljubav. Kažu, a tako i jest, da svaka ljubav traži vječnost. Želi trajati vječno. Božja ljubav ne samo da teži za vječnošću i trajnošću, nego, jer je Božja, ona i jest trajna i vječna. Vjerujemo da je naša sestra, majka, baka…, gospođa Katarina Šestak, pronašla taj istinski život, oslobođena boli i tuge, u Očevom domu. Vjerujemo da ju je Krist, kojemu je vjerno služila, primio u svoje milosrdne ruke i da će s njime radovati ponovnom susretu sa svojim suprugom, sa svima s kojima je za ovoga života bila povezana prijateljstvom“, rekao je prof. dr. Koprek.

Obraćajući se prečasnom Tomici, sestri Zrinki, Josipu i Verici, prof. dr. Koprek izrazio je iskrenu sućut zbog zemaljskoga gubitka drage im majke koja ih je okupljala i blagoslivljala žrtvom svoje ljubavi: „Ovdje na zemlji vi ste joj bili radost i utjeha. Od sada će vas ona s našim Gospodinom u nebu i dalje pratiti svojim molitvama. Vi joj pak zahvaljujte nasljedovanjem primjera života koji vam je ostavila“.

Osobno zahvaljujući dragoj teti Kati uime šire rodbine i prijatelja, za primjer njezine ljubavi i vjere, p. Koprek je zaključio: „U našoj duši, u našemu duhu, vi niste i nikada nećete biti mrtvi. Živite - i živjet ćete - u meni, u nama jer živite u Božjim mislima. U vječnosti. U tu ste se vječnost vratili. Hvala vam za sve dobro koje ste učinili, za svaku riječ i gestu, za svaku suzu i osmjeh... Neka vam dobri Bog i zajedništvo s blaženim Alojzijem Stepincem bude vječna nagrada. Počivali u miru Božjem.“

Na završetku sprovodnih obreda na groblju, izraze sućuti izrekao je uime župnika Izidora Fereka, župni upravitelj Tomislav Dodlek, pročitavši misne nakane za pokojnicu koju su vjernici darovali umjesto cvijeća na grob.

Više od pedesetak svećenika iz Zagrebačke i Varaždinske nad/biskupije, kao i deseci redovnica različitih redovničkih zajednica, došli su na ispraćaj i molitvu za pokojnicu, zahvaljujući joj i na taj način za povezanost s njezinim sinom svećenikom, kao i kćerkom redovnicom, koji se svakodnevno ugrađuju u život Crkve. Molitvenu blizinu i zajedništvo došli su posvjedočiti i brojni župljani iz župa u kojima je djelovao pokojničin sin Tomica, pa je Krapinu predstavljao saborski zastupnik i krapinski gradonačelnik Zoran Gregurović, a marijabistričke mještane općinski načelnik Josip Milički. Svoju su ljudsku blizinu u trenucima žalosti došli iskazati i suradnici preč. Tomice iz razdoblja kada je vršio službu ekonoma Zagrebačke nadbiskupije, kao i suradnici s. Zrinke tijekom njezinih službi.

Nakon ukopa, misu zadušnicu u župnoj crkvi svetog Ilije predvodio je biskup Gorski u koncelebraciji s više desetaka svećenika. Započevši homiliju pitanjima o vrednovanju života, biskup Gorski je kazao da se jedina vrijednost ljudskoga života nalazi u Bogu, jer je život Božji dar i Božja svojina te da je se Isus utjelovio i prošao zemljom u ljudskom tijelu kako bi naš ljudski život oslobodio utjecaja zloga i omogućio mu trajanje zauvijek u vječnosti.

„Nismo stvoreni za grob, iako ondje završava naše tijelo, stvoreni smo za život, za nebo, za vječnost. To je temelj naše vjere, uskrsnuće Isusovo i uskrsnuće naše, vječni život u zajedništvu Boga ljubavi. O onome što s nama prelazi granicu smrtnog tijela i zemlje i naše je bogatstvo pred Bogom, govori nam i Isus u evanđelju o blaženstvima“, rekao je biskup Gorski, protumačivši da su „blaženstva zapravo odnosi koje gradimo s ljudima nastojeći da poput Isusa prođemo zemljom čineći dobro, s dubokim povjerenjem u blizinu i vodstvo našega nebeskoga Oca“.

„S tom vjerom u život, u providnost Božju, u zajedništvo svetih u nebu i Katarina je prošla ovom zemljom pokušavajući činiti dobro. Ona je živjela s Kristom, vjerovala u njega, njemu se molila, prikazivala svoje nade i tjeskobe, strahove i radosti, primala njegovo presveto Tijelo u svetoj pričesti s uvjerenjem da će Gospodin sve to obilno nagraditi u vječnosti. S vjerom i dubokim pouzdanjem u Boga prošla je kroz mnoge nevolje, ali nije posustala u povjerenju u Božje obećanje, da sve nedaće ovoga života nisu ništa prema slavi koja će se očitovati u nama u vječnosti“, rekao je biskup Gorski, zahvalivši pokojnoj Katarini „za darovane živote svojoj djeci, za vjeru koju je usadila u njih te je iz te svjedočke vjere niknulo i svećeničko i redovničko zvanje, za molitve kojima je s ljubavlju  pratila svoju djecu. Upravo su molitve koje majke upućuju Gospodinu za svoju djecu ona nevidljiva snaga koja ih podržava na ispravnom putu.“

Podsjetivši da je majka ta koja stvara i gradi dom, ozračje ljubavi, prihvaćenosti i blizine, biskup Gorski je kazao da se majci uvijek možemo vratit jer znamo da će nas njezina ljubav prihvatiti, a oni koji su u obitelji na zemlji bili povezan snagom tijela i krvi, opet se okupljaju u nebesima u snazi duha i ljubavi.

„To je naš novi dom. To nas tješi i raduje“, istaknuo je biskup Gorski, zaključivši homiliju riječima: „Otišla je Gospodinu u Jubilarnoj svetoj godini, a tijelo smo u zemlju položili na blagdan bl. Alojzija Stepinca. Njezino ime znači-Čista. Neka je čistu od svakog grijeha primi Bog milosrđa i u vječnost neka je prati zagovor bl. Alojzija Stepinca“.
Na kraju zadušnice sin Tomica zahvalio je svima na izrazima kršćanske sućuti i sudjelovanju na sprovodu.

Katarina Šestak, rođena je 17. siječnja 1942. u Seketinu, u župi Sveti Ilija. Nakon obvezne osmogodišnje škole, s roditeljima se posvetila radu na zemlji. Sakrament ženidbe sklopila je 1963. godine s Antunom Šestakom u župi Sv. Ilije te rodila i odgojila četvero djece. Suprug joj je bio vrijedan majstor krovopokrivač, a ona je marljivo vodila sve domaćinske i poljoprivredne poslove. Jedno je vrijeme bila zaposlena u Rudarskoj školi u Varaždinu kao spremačica. Od 2016. godine, nakon smrti supruga Antuna, živjela je kao udovica, okružena ljubavlju svoje obitelji. Radovala se duhovnom i materijalnom napretku svoje djece, osobito iskazujući ljubav prema unucima i praunuci.
 

---