SVETI ILIJA, 3. 7. 2014. 

U spomen na vlč. Vilima Cecelju, u znak zahvalnosti za brojna dobra djela što ih je prema bližnjima za života učinio, u njegovoj rodnoj župi Sveti Ilija, na 25. obljetnicu smrti, u četvrtak 3. srpnja, na spomendan sv. Tome apostola, održana je spomen-svečanost.

U župnoj crkvi sv. Ilije služena je misa zadušnica, a prije mise na Ceceljinu grobu molitvu je predvodio preč. Izidor Ferek, župnik u župi Sveti Ilija. Na molitvi su se, uz ostale, okupili predstavnici Općine Sveti Ilija i Počasnog bleiburškog voda iz Klagenfurta, članovi Društva za obilježavanje grobišta te mnogobrojni župljani, a potom su se svi pridružili vjernicima u crkvi gdje je služena misa zadušnica koju su uz domaćeg župnika Fereka suslavili vlč. Norbert Ivan Koprivec iz Velike Gorice i vlč. Alojzije Pakrac, župnik iz Margečana.

U propovijedi je župnik Ferek iznio kratki životopis vlč. Vilima Cecelje koji se osjetivši Božji poziv spremno odazvao i sav svoj život posvetio Bogu i ljudima. Od trenutka svog kapelanstva do odlaska u Hrastovicu i potom u Kustošiji, gdje je trebalo graditi novi centar u radničkoj četvrti Zagreba. Životni put na samom početku Drugog svjetskog rata odveo ga je za dušobrižnika i kapelana hrvatske vojske, u čemu je djelovao kroz cijeli period rata. U tim teškim vremenima, nastojeći usađivati Kristovo evanđelje u srce ljudi i u srce drugih naroda da bi bili čestiti, da bi čestito mogli graditi svoj život, unatoč svih strahota koje rat sa sobom nosi. Potkraj samog rata, zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac, šalje ga u Austriju da bi pripremio prihvatilište za mnoge koji su bježali pred opasnošću koja je prijetila, čiji život je bio ugrožen. I to je uspješno činio. Iako se i tu susretao s mnogim teškoćama na početku, živio je svoj svećenički život široka srca, spreman sve podijeliti s tim nesretnim ljudima koji su proživljavali teške trenutke svoga života. Na žalost, nije se mogao više vratiti u svoju Domovinu, rekao je preč. Ferek u homiliji, te dodao: Tu je i karitativno djelovao pomažući svima, ne dijeleći nikoga ni po vjeri, ni po nacionalnoj pripadnosti, pomagao je svakome. Na žalost, prije samog oslobođenja Hrvatske, kojem se toliko radovao i koju je kao domoljub neizmjerno ljubio, njegov životni put je bio prekinut, prije 25 godina na današnji dan. Ali ostaje uvijek u sjećanju, ne samo onih kojima je pomogao, nego kao svjetlo svojim primjerom, svakog čovjeka Crkve, u čiji se život i danas možemo ugledati, jer ga je živio u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, kao veliki domoljub ali i kao veliki bogoljub. Zato smo se okupili danas da se prisjetimo njegova života, ali i da, nakon što ga je Bog pozvao k sebi na današnji dan, preporučimo dobroti i naš život. On sam vidi srce čovjekovo, mi stvar možemo prosuđivati ovako ili onako, ali prava istina koja se odvija u jednom životu čovjeka u Božjim očima nije skrivena. I zato se nadamo da je za sve svoje djelo, koje je za života učinio, da je i na slavu Božju i na spasenje mnogih kršćana nagrađen radošću života na nebesima. Preporučimo i naš životni put, da bismo barem tračak onoga što je on učinio i stvorio, i mi u svom životu ostvarili, te na kraju ovog puta našli se dostojni primiti radost i puninu vječnog životu u zajedništvu s njime na nebesima.

Skladnim pjevanjem misno slavlje uzveličao je zbor župe Sveti Ilija.

F. Talan