VARAŽDIN, 2. 2. 2021.

---

Blagdan Svijećnice, Prikazanja Gospodinova, ujedno i Dan osoba posvećenoga života, proslavljen je u utorak 2. veljače u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Misu je predslavio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, u zajedništvu s mons. Antunom Perčićem, generalnim vikarom, te preč. Marijom Kopjarom, kanonikom Stolnog kaptola. U uvodu svete mise, prije nego što je blagoslovio svijeće koje su vjernici upalili, biskup Radoš je podsjetio okupljene kako smo prije 40 dana radosno proslavili blagdan Gospodnjega rođenja, a kako na Svijećnicu slavimo dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa u hramu.

U svojoj homiliji biskup je kazao kako je najljepše susrete u Svetom Pismu zabilježio sveti Luka, čije Evanđelje još nazivamo i Evanđeljem susreta. Stoga, napomenuo je biskup, Istočna Crkva ovaj blagdan naziva blagdanom Susreta u hramu.

- Današnji blagdan ima puno imena, puno znakova koji nam žele pokazati neke od puteva kršćanskog života, odnosno želi nas staviti u protagoniste ovog susreta. Ako se stavimo u Marijine oči, onda ovaj blagdan može biti i Marijanski blagdan, a svaki Marijanski blagdan je i Kristov blagdan. Marija uzima dijete i odlazi u hram. Po Mojsijevu Zakonu žena koja rodi muško dijete nakon 40 dana treba poći u hram i očistiti se jer je imala doticaj s krvlju, izvorom života. Trebala je doći pred Boga i prinijeti dar. Marija polazi s Josipom prikazati i ispovijedati vjeru, prikazati da život dolazi od Gospodina. Slika majke koja nosi dijete pred Boga izričaj je vjere. Svjesna je svaka majka da je život započeo u utrobi, ali Bog je onaj koji je stavio klicu života. On je davatelj života, a čovjek samo s njime surađuje. Zato dolazi u hram da stavi to dijete u ruke Božje, želi ga prikazati Bogu. Donosi dijete da bi Bog bio onaj koji daje novu snagu i život da dijete može ići i izvršiti svoje životno poslanje - poručio je mons. Bože Radoš.

Govoreći o blagdanu Prikazanja Gospodinova, biskup je u propovijedi naglasio kako ga nazivamo još i Svijećnicom. Podsjetio je biskup kako se od početka Božićnog vremena polagano pred nama pojavljuje svjetlo, a onda na Božić ta svjetlost obasja cijelog čovjeka. Božić je blagdan svjetlosti i svijeće, a na to nas, dodao je biskup, želi podsjetiti i sadržaj riječi koje u hramu izgovara starac Šimun. Čovjek, napominje biskup Radoš, kojemu dugujemo poštovanje.

- Šimuna u hramu vodi Riječ Božja, tako da odmah znamo kako nije usput ondje došao već je vođen Duhom Svetim. Duh mu daje da može doći u pravi trenutak i daje mu riječi u usta da može častiti i slaviti Boga. Osjetio je da su one drevne riječi proroka ispunjene: “Bog dolazi u svoj sveti hram”. Bog će doći iznenada i neočekivano, ali netko ga ipak čeka - onaj starac - i izgovara riječi vjere. Dijete koje majka drži u naručju za njega je svjetlo života. On pali tu svijeću i ispovijeda vjeru. Tako lijepa slika. Naši roditelji i kumovi uzimaju svijeće i pale ih kao znak vjere i Krista u kome smo se krstiti i dobili novi život. Starac uzima Krista - svijeću - i kaže ‘sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, mogu putovati jer imam svjetlo u svojim rukama i tama me neće obuzeti’ - kazao je u propovijedi biskup Radoš.

Podsjetio je biskup u nastavku svoje homilije kako se Svijećnica slavi i kao Dan posvećenog života. Naglasio je na to da kada redovnici i redovnice polažu svoje zavjete, upale svijeću i ispovijedaju svoju vjeru. Upravo je osobe posvećenog života biskup Radoš povezao s proročicom Anom, bez koje događaj Isusovog prikazanja u hramu ne bi bio potpun.

- U trenutku kada Šimun govori Mariji: “I tebi će samoj mač probosti dušu, da se razotkriju namisli mnogih srdaca!, dolazi ona koja ima iskustvo i mača i boli i osamljenosti. Ima iskustvo čekanja i nade te kao da želi Mariji diskretno kazati kako i ona mora ustrajati. Ana čeka i čezne za Bogom da njezinu samoću, odvojenost i bol pretvori u radost. Ana nakon susreta s Bogom postaje misionarka, navjestiteljica. Kada susretne Gospodina, izlazi napolje i svima priča o djetetu Isusu. To je poslanje svih nas ovdje u Crkvi. Čuli smo Gospodina, čak smo u rukama imali i svijeću kao znak njegove prisutnosti, primit ćemo ga k sebi kao svjetlo našega života. Danas molimo za redovnike i redovnice da budu svjetlo na našem putu, ali molimo i za svakoga od nas da budemo svjetlo u svojim životima i da pričamo o djetetu Isusu koje je svjetlo našega života. Neka nam Gospodin dadne milost da osjetimo njegov prolaz, neka nas svijetli da svijetlimo svojim životom da i mi odvažno, poput Ane, svima govorimo o djetetu koje je svjetlo i smisao života - poručio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.
 

---