VARAŽDIN, 25. 2. 2014. 

Znanstvena tribina “Zašto znanost i vjera nisu u suprotnosti?“, na kojoj je govorio poznati akademik i znanstvenik prof. dr. sc. Vladimir Paar, održana je u utorak 25. veljače u Varaždinu.

Umjesto u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra, zbog višestruko više posjetitelja, održana je u prepunoj katedrali Uznesenja BDM.

U ime organizatora tribine, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i Varaždinske biskupije, okupljene je pozdravio mr. Ivica Đaković, potpredsjednik Društva, koji je naglasio kako je u tijeku osnivanje varaždinske podružnice HKDPD-a.

Akademik Paar, poznati fizičar koji je svojim radom zadužio ne samo hrvatsku nego i svjetsku znanost, izložio je dijaloški pristup razumijevanja i odnosa znanosti i vjere s naglaskom na promišljanje o tome vrijedi li pri tome za znanost princip suradnje ili nesporazuma, a govorio je i o Einstenovu znanstvenom pristupu vjeri te doprinosu svećenika znanstvenoj ideji teorije Velikoga praska.

Tijekom svojeg izlaganja nastojao je dočarati povezanost i komplementarnost znanosti i vjere kroz nekoliko primjera. Govorio je o znanstvenim pogledima na postanak svijeta te samog života napomenuvši kako postoji nekoliko temeljnih pristupa, ali u posljednje vrijeme sve je više znanstvenika svjesno kako sve stvoreno ima svog Stvoritelja. Jedno od tih temeljnih tumačenja ono je od najvećeg svjetskog znanstvenika Alberta Einsteina, koje dijeli i Paar osobno. Taj vrhunski znanstvenik otkrivao je savršene prirodne zakone prema kojima sve postoji, nailazeći pritom na barijere koje nije znao prijeći, a najviše se pitao tko je stvorio tako savršene prirodne zakone. Bog je stvorio prirodne zakone, a sve što se odvija u svijetu u skladu je s njima, smatra Paar dijeleći Einsteinovo mišljenje.

Akademik Paar u svome je izlaganju napomenuo da je i blaženi Alojzije Stepinac imao pozitivno mišljenje o Einsteinovim stavovima. O toj je temi prof. Paar opširno pisao u svojem znanstvenom radu “Suvremenost Stepinčevih pogleda na odnos znanosti i vjere”, koji je izložio u Lepoglavi 2008. godine u sklopu simpozija “Kardinal Alojzije Stepinac - svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće“.

Predavač se također osvrnuo na teoriju biološke evolucije koja tumači kako se život razvijao od jednostavnijih do složenijih oblika. Kazao je kako je njegov stručni tim nedavno objavio znanstveni rad u kojem iznosi svoju hipotezu o postanku života, koja se nipošto ne može darwinovski objasniti, već u sebi sadržava određenu duhovnu dimenziju savršenog stvaranja. Govoreći o teoriji Velikog praska, u kojem je nastao svemir, rekao je da ona također u sebi ima duhovnu dimenziju savršenog Stvoritelja. Naglasio je i kako struktura genoma svakog ljudskog bića pokazuje da svaki život ima svog savršenog Stvoritelja.

Nakon izlaganja nazočni su postavili niz zanimljivih pitanja, od Einsteinova odnosa prema Bogu preko raznih znanstvenih teorija do Paarova mišljenja o traženju “Božje čestice“ odnosno Higgsova bozona. Okupljenima se obratio i prof. dr. Nikola Stanković, DI, duhovnik HKDPD-a.

Jasminka Bakoš-Kocijan