U liturgiji biskupskog ređenja, novozaređenom biskupu predaje se biskupski štap ili ››pastoral‹‹ uz riječi: „Primi štap, znak pastirske službe, i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaš Crkvom Božjom.“ Ove riječi pomažu nam da shvatimo značenje i simboliku biskupskog štapa: s jedne strane, to je pastirska služba, a s druge, ravnanje Božjim narodom.

Foto: flickr.com


I premda se veže uz poimanje biskupske vlasti, štap je prije svega znak službe, odnosno biskupskoga služenja u Crkvi.

To nam mons. Ivan Šaško pojašnjava ovim riječima: „Biskup je kroz povijest Crkve trajno označavan kao pastir svoga stada i vrhovni svećenik, pa simbol pastirskog štapa govori sugestivnom slikom vođenja, budnosti i upravljanja s ljubavlju.“

Uporaba biskupskog štapa isprva se vezala uz zadaće i službe koje su biskupima povjeravane u društvenome životu, no štap ubrzo preuzima značenja vezana za duhovnu vlast i poslanje.

Pojmovi kojima liturgijska tradicija naziva biskupski štap mogu biti govorljivi za prepoznavanje njegova značenja: baculum (štap), ferula (učiteljev štap), pedum (pastirski štap), virga (prut, šiba), crocia (stup, oslonac) i drugo. Riječ je o značenjima koja ne govore prvotno o vlasti i moći, nego o pastirskoj brizi za povjereni puk. Kako vidimo, pojmovi ne upućuju na kraljevsko žezlo vlastito onomu koji je vladar i vođa, nego upravo na jednostavan štap vlastit pastirskoj zadaći okupljanja, čuvanja i branjenja stada. Prihvaćeno nazivlje naslanja se na riječi Psalma: „tvoj štap (baculus) i palica (virga) tvoja utjeha su meni“ (Ps 23, 4), kojima Psalmist s pouzdanjem pjeva o Bogu, „dobrome pastiru“ svoga naroda.

Upravo iz biskupove pastirske brige, izrastat će zadaće vlasti i upravljanja.

Od 11. stoljeća biskupski je štap u gornjem dijelu redovito zakrivljen, pa njegova forma nerijetko postaje polazište razmišljanjâ o zadaćama pastirske službe biskupa. Hugo iz samostana sv. Viktora kod Pariza (+1141.) biskupsku službu iščitava iz forme njegova štapa: „na dnu ima šiljak, da buntovne prijekorom ubode, a na vrhu je svinut, da ožalošćene privuče utjesi“ (De sacr. II, 4: PL 176, 438).

Slična pouka, u duhu srednjovjekovne alegorije, pretočena je u stihove: „U izgledu štapa, biskupe, pokazuje ti se ova odredba: gornjim dijelom privlači, srednjim upravljaj, a donjim ubadaj. Privlači grešne, upravljaj pravedne, ubadaj raspuštene. Privlači, upravljaj, potiči nepostojano, krhko, sporo. (prijevod: I. Šaško)

Štap priziva na iskustvo puta i putovanja. Crkva je narod hodočasnikâ, a vjera je iskustvo puta. Pastirski štap govori o predvođenju, o hodu, napretku prema cilju, o uporištu i osloncu, o borbi protiv protivština i neprijatelja.

Foto: wikimedia.org

Biskupski štap podsjeća pastira na službu koja mu je povjerena, na vlast i odgovornost koja mu je dana te na zadaću da brižno čuva i brani povjereni mu puk od svih zabluda i protivština, bdijući nad njim i vodeći ga na „pašanjake milosti“, darovane u svetim sakramentima, u molitvi i navještaju Božje riječi, u propovijedanju, pouci, opomeni... Biskupski štap je stalan korektiv življenju vjere Božjega naroda, ali i jasan poziv biskupu na ispravno shvaćanje i cjelovito vršenje povjerene mu službe. U vršenju tih zadaća, govorio je papa Ivan Pavao II., „uvijek postoji poteškoća ravnoteže vlasti i službe. [...] Ako biskup govori: 'Ovdje samo ja vladam', ili 'Ja sam ovdje da bih služio', onda tu nešto nedostaje. Biskup, naime, mora služiti vladajući i vladati služeći. Zoran primjer te dvostruke vrline nalazimo u samome Kristu. On je neprestano služio, ali je u duhu služenja Bogu također znao istjerati trgovce iz hrama kada je to bilo potrebno.“ (Ivan Pavao II., Ustanite, hajdemo!, 41-42)