Varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak u Krašiću proslavio zlatnu misu - 50 godina svećeništva
KRAŠIĆ, 30. 11. 2019.
Mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, a donedavni varaždinski biskup, u subotu 30. studenoga proslavio je 50 godina svećeništva - zlatni jubilej, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću.
Biskup Josip Mrzljak za svećenika je zaređen 16. studenoga 1969. godine, a mladu je misu proslavio na današnji dan, ujedno blagdan svetog Andrije apostola, 30. studenoga, upravo u župnoj crkvi u Krašiću.
U zajedništvu s biskupom zlatomisnikom bili su zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, zatim biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine: varaždinski biskup mons. Bože Radoš, sisački biskup mons. Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak, apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić i umirovljeni križevački vladika mons. Nikola Kekić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, potom vojni biskup mons. Jure Bogdan i umirovljeni vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, svećenici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na nebo uznesene; mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar, te brojni drugi svećenici, među kojima i oni iz generacije mons. Mrzljaka.
Svetoj misi su uz vjernike iz Varaždina, Krašića i ostalih hrvatskih krajeva, prisustvovali članovi obitelji biskupa Josipa Mrzljaka, a među kojima je bila i biskupova sestra Ljerka Penić s obitelji.
Prije svete misa kao domaćin se okupljenom narodu najprije obratio zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić. Podsjetio je kako je Josip Mrzljak na današnji dan prije točno 50 godina u svojoj župnoj crkvi slavio svoju mladu misu nakon što je 16. studenog za svećenika zaređen po rukama tada apostolskog administratora Zagrebačke nadbiskupije blagopokojnog kardinala Franje Kuharića.
Biskup Bože Radoš: “Božja riječ baca svjetlo na naš životni put”
- Župa Krašić je u Božjoj providnosti postala posebno susretište u raznim prigodama i to ne samo za Zagrebačku nadbiskupiju, Hrvatsku i hrvatski narod nego i šire. Ova župa je vezana uz veliko ime - blaženog Alojzija Stepinca. I danas smo došli na te korijene. Danas smo ovdje da zajedno s biskupom Josipom zahvalimo Bogu za 50 godina plodnog svećeništva. Svi smo ujedinjeni u velikoj molitvi hvale - dodao je kardinal Bozanić.
Biskup Josip Mrzljak je na početku euharistije podsjetio kako je sveta misa uvijek zahvaljivanje Bogu.
- Danas na poseban način želim zajedno s vama Bogu zahvaliti na 50. obljetnici svoje mlade mise. Isti je dan - blagdan svetog Andrije, isto mjesto - župna crkva Presvetoga Trojstva.
Slaviti jubilej znači biti Bogu zahvalan, a na to nas je podsjetio sveti papa Ivan Pavao II. da upravo u tom smislu znamo Bogu zahvaliti za proteklo vrijeme i za sva dobročinstva koje nam je on udijelio. Sve dobro dolazi od dobroga Boga - poručio je biskup u miru Josip Mrzljak.
Na svetoj misi proslave zlatnog svećeničkog jubileja biskupa u miru Josipa Mrzljaka, propovijedao je njegov nasljednik, treći varaždinski biskup Bože Radoš, koji je za biskupa svečano zaređen na svetkovinu Krista Kralja 24. studenoga.
U svojoj homiliji biskup Radoš je podsjetio kako želimo s našim biskupom proslaviti njegovih 50 godina vjernog služenja Bogu i ljudima. Ova crkva u svojoj nutrini sigurno ima zapisan današnji dan 1969. godine kada je mladomisnik Josip stupio na oltar okrenut po prvi put prema narodu i okružen svećenicima u koncelebraciji prvi puta slavio misu, rekao je mons. Radoš.
- Smijemo kazati kako je to bilo proljeće njegova života. Bio je tek procvao cvijet i trebalo je proći dugo razdoblje sazrijevanja. Trebalo je puno svjetla i topline, kiše Božje milosti, da plodovi sazrijevaju i postanu zreli. Ono što je bilo prije 50 tek cvijet, danas je pozlaćeni cvijet. Prinosimo to Gospodinu kao plodove njegove dobrote. Božja riječ je svjetlo koje baca svjetlo na naš životni put. Daje nam oko vjere da možemo čitati i vidjeti Božje svjetlo u našem životu. U svjetlu Božje riječi želimo naslutiti ono što je Bog zlatnim slovima upisao u životu našeg zlatomisnika - poručio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš.
“Bog se ne zaustavlja na jednome, već poziva i druge”
U nastavku homilije biskup Radoš je razmatrao nad životom svetog Andrije apostola te povezao njegov život sa svećeničkim djelovanjem i Božjim tragom u životu našeg biskupa u miru Josipa.
- Prijelomni trenutak u Andrijinom životu bio je kada mu je Ivan Krstitelj pokazao Krista. U tome se trenutku u Andriji javlja želja da bude s Učiteljem koji je došao na Genezaretsko jezero, s onime u kojem Ivan vidi Mesiju. Želio je biti s njim, a Isusov pogled i poziv za njega će biti otkriće. U našem svećeničkom pozivu uvijek postoje ‘Ivani’ koji nas svojom riječi i svjedočanstvom života upućuju na Spasitelja. Najčešće su to oni koji na oltaru uzdižu Jaganjca. Znaju se izmaknuti da bi Spasitelj došao. U životu našeg mladomisnika bilo je, vjerujem, puno onih koji su to pokazivali. Jednoga ovdje na ovome mjestu posebno spominjemo - kardinala Alojzija Stepinca. Imao je naš biskup Josip sedam godina kada je ovdje pred oltarom promatrajući njegovo lice i gledajući svjedočanstvo života u prvim danima došašća prepoznao kako jasno i otvoreno govori ‘Evo Jaganjca Božjega’. Ovaj čvrsti svjedok je poput Ivana znao biti svjetiljka, ali znao se i povući. Pravi istinski svjedoci najprije privuku na sebe pažnju svojim življenjem, a onda kada se oko zaustavi na njima, nečujno nestaju i postaju prozirni i transparentni, kako bi onaj koji dolazi bio u središtu. Tako je to činio Ivan, takva je služba bila i kardinala Stepinca, a to je služba i svakoga od nas. Andrija nam još govori i koliko su svete obiteljske veze. Pamtimo ga kao brata Šimuna Petra i, čuli smo u Evanđelju, Isus ga poziva zajedno s bratom. Sveti Andrija nam govori da kada Bog uđe u našu kuću i u njoj nađe svoje mjesto, naš ‘Kafarnaum’, tada je spreman podizati, liječiti, neće se zaustaviti na jednome, nego poziva i druge. Vjerujemo da je tako bilo i u očima našeg zlatomisnika. Bog je imao svoje čvrsto mjesto u obitelji, dizao je i podizao u teškim trenucima, bio svjetlo na putu, nije se zaustavio na jednome. Danas mu želimo na tome zahvaliti - rekao je biskup.
U nastavku propovijedi mons. Bože Radoš je govorio o nekoliko slika iz života svetog Andrije. Jedna od njih je trenutak kada je Andrija upoznao Isusa.
- Tako je snažno na Andriju odjeknuo taj susret s Isusom da je ujutro već trčao i želio potražiti svoga brata Petra. Snažna je njegova želja da priopći bratu nešto novo, nešto o čemu ovisi njegov život. Petar je kao brat osjetio da mu Andrija ima nešto važno za kazati. U njegovim je riječima osjetio da ono što ustima govori - srcem vjeruje. Andrija time privodi Petra Bogu. To je poziv apostola i svećenika - da privode ljude Bogu. Poseban poziv biskupa je da privodi braću Bogu. Andrija nema nikakve zavisti što će njegov brat zauzeti prvo mjesto. Možda je to bila i njegova najveća intimna radost - što njegov brat ide u Gospodina. Uz Andriju drugi mogu rasti, jer on nije onaj koji pritišće, već potiče. Tako je i naš današnji zlatomisnik na različite načine privodio braću Bogu i predstavljao ih Njemu. Vjerujem da je srce našeg zlatomisnika ispunjeno radošću - dodao je biskup Radoš.
Mali darovi - veliki u Božjim očima
Događaj iz Isusova života u kojem se, poručio je mons. Radoš ‘blista cijelo evanđelje’, slika je kada Isus hrani mnoštvo. Biskup Radoš je taj evanđeoski trenutak povezao s današnjim Caritasom te znakovito s biskupom Josipom Mrzljakom čiji je dugogodišnji predsjednik.
Ljudi su slijedili Isusa u osamu. Bilo je na tisuće ljudi, koji nisu mogli sami kući, a bili su gladni. Kamenčić u tom mozaiku je Andrija koji govori Isusu o dječaku kojem je majka spremila malo hrane. Taj dječak kojeg je Andrija primijetio, simbolizira malog čovjeka. Onoga koji ne može puno govoriti, ali ima mali dar, a ono malo što se donese kod Gospodina, može biti veliko. Ako dovedemo male ljude i male darove Gospodinu, vjerujemo da on može činiti velike stvari. Njegov blagoslov može hraniti ljude. Hrvatski Caritas je izraz Božje ljubavi. Ne možemo nahraniti sve ljude. Bogati neće nahraniti ljude. Oni uzimaju od siromašnih, pa zato možda siromašni i nemaju. Potrebno je vidjeti one male darove, donijeti ih Gospodinu i on će nahraniti mnoštvo. To je izvorna evanđeoska zapovijed, a kroz dugi niz godina biskup Josip je upravo to i činio. Caritas nema samo cilj da nahrani ljude, već prije svega da privede malene Bogu. Toliki ljudi su osjetili dar Božje dobrote i bili nahranjeni Božjom ljubavlju kroz sitne darove Caritasa. Želimo moliti Gospodina da nam izoštri oko evanđeoskom kvalitetom da male ljude i male darove stalno vidimo kao nešto veliko u Božjim očima - poručio je u homiliji biskup Radoš.
Milost da ne podižemo zidove!
Treća slika iz života apostola Andrije koju je primijetio biskup Radoš jest ona kada se odaziva na Kristov poziv.
- Potkraj svoga djelovanja Isus dolazi na hodočašće, ali to je vrijeme gdje dolaze mnogi. Ima i mnogo stranaca koji su željeli vidjeti Gospodina. Bilo je među njima i Grka, a za njih ‘vidjeti’ znači ‘upoznati’. “Želimo upoznati Isusa”. Ljudi svih plemena žele ga upoznati. Svatko ima unutarnju čežnju da upozna Boga, a put do Boga ponekad je težak. Ima puno prepreka koje i mi ljudi u Crkvi znamo staviti pred ljude. Nesvjesno to činimo, ali u ovoj lijepoj slici javlja se Andrija koji je spreman čuti njihovu želju. Ima uho za one koji su na rubu, koji nisu potpuno u zajedništvu s apostolima. No, on je spustio prag svojom dobrotom i jednostavnošću kako bi se svi mogli obratiti Isusu. Svi su pozvani da ih Gospodin svojoj riječju rasvijetli i svojom radošću obasja. Vjerujem da nam to Andrijino oko, koje nam danas daje Evanđelje, pokazuje ljude na rubu. Možda Rome kojih je u Varaždinskoj biskupiji puno i kojima biskup Josip priskače u pomoć i zadužen je pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji upravo za tu rubnu skupinu. I oni žele osjetiti Crkvu kao svoju kuću. Imaju jednaku čežnju da dotaknu Gospodina i upoznaju ga. Molimo stoga Gospodina da nam dade milost da ne podižemo zidove prema onima za koje nam se čini da su malo drugačiji, ali potpuno jednaki s nama u želji i dostojanstvu jer žele vidjeti Boga i Božja su djeca - poručio je biskup.
Na kraju svete mise svima prisutnima je riječi zahvale uputio upravitelj Župe Krašić vlč. Ivan Vučak. Prije završnog blagoslova biskup Mrzljak je zahvalio braći biskupima, svećenicima i drugim vjernicima te zaželio neka sa svima nama bude ‘izvor svake dobrote’.
Mons. Josip Mrzljak, biskup u miru, a donedavni varaždinski biskup, u subotu 30. studenoga proslavio je 50 godina svećeništva - zlatni jubilej, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću.
Biskup Josip Mrzljak za svećenika je zaređen 16. studenoga 1969. godine, a mladu je misu proslavio na današnji dan, ujedno blagdan svetog Andrije apostola, 30. studenoga, upravo u župnoj crkvi u Krašiću.
U zajedništvu s biskupom zlatomisnikom bili su zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, zatim biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine: varaždinski biskup mons. Bože Radoš, sisački biskup mons. Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak, apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić i umirovljeni križevački vladika mons. Nikola Kekić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, potom vojni biskup mons. Jure Bogdan i umirovljeni vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, svećenici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na nebo uznesene; mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar, te brojni drugi svećenici, među kojima i oni iz generacije mons. Mrzljaka.
Svetoj misi su uz vjernike iz Varaždina, Krašića i ostalih hrvatskih krajeva, prisustvovali članovi obitelji biskupa Josipa Mrzljaka, a među kojima je bila i biskupova sestra Ljerka Penić s obitelji.
Prije svete misa kao domaćin se okupljenom narodu najprije obratio zagrebački nadbiskup metropolit kardinal Josip Bozanić. Podsjetio je kako je Josip Mrzljak na današnji dan prije točno 50 godina u svojoj župnoj crkvi slavio svoju mladu misu nakon što je 16. studenog za svećenika zaređen po rukama tada apostolskog administratora Zagrebačke nadbiskupije blagopokojnog kardinala Franje Kuharića.
Biskup Bože Radoš: “Božja riječ baca svjetlo na naš životni put”
- Župa Krašić je u Božjoj providnosti postala posebno susretište u raznim prigodama i to ne samo za Zagrebačku nadbiskupiju, Hrvatsku i hrvatski narod nego i šire. Ova župa je vezana uz veliko ime - blaženog Alojzija Stepinca. I danas smo došli na te korijene. Danas smo ovdje da zajedno s biskupom Josipom zahvalimo Bogu za 50 godina plodnog svećeništva. Svi smo ujedinjeni u velikoj molitvi hvale - dodao je kardinal Bozanić.
Biskup Josip Mrzljak je na početku euharistije podsjetio kako je sveta misa uvijek zahvaljivanje Bogu.
- Danas na poseban način želim zajedno s vama Bogu zahvaliti na 50. obljetnici svoje mlade mise. Isti je dan - blagdan svetog Andrije, isto mjesto - župna crkva Presvetoga Trojstva.
Slaviti jubilej znači biti Bogu zahvalan, a na to nas je podsjetio sveti papa Ivan Pavao II. da upravo u tom smislu znamo Bogu zahvaliti za proteklo vrijeme i za sva dobročinstva koje nam je on udijelio. Sve dobro dolazi od dobroga Boga - poručio je biskup u miru Josip Mrzljak.
Na svetoj misi proslave zlatnog svećeničkog jubileja biskupa u miru Josipa Mrzljaka, propovijedao je njegov nasljednik, treći varaždinski biskup Bože Radoš, koji je za biskupa svečano zaređen na svetkovinu Krista Kralja 24. studenoga.
U svojoj homiliji biskup Radoš je podsjetio kako želimo s našim biskupom proslaviti njegovih 50 godina vjernog služenja Bogu i ljudima. Ova crkva u svojoj nutrini sigurno ima zapisan današnji dan 1969. godine kada je mladomisnik Josip stupio na oltar okrenut po prvi put prema narodu i okružen svećenicima u koncelebraciji prvi puta slavio misu, rekao je mons. Radoš.
- Smijemo kazati kako je to bilo proljeće njegova života. Bio je tek procvao cvijet i trebalo je proći dugo razdoblje sazrijevanja. Trebalo je puno svjetla i topline, kiše Božje milosti, da plodovi sazrijevaju i postanu zreli. Ono što je bilo prije 50 tek cvijet, danas je pozlaćeni cvijet. Prinosimo to Gospodinu kao plodove njegove dobrote. Božja riječ je svjetlo koje baca svjetlo na naš životni put. Daje nam oko vjere da možemo čitati i vidjeti Božje svjetlo u našem životu. U svjetlu Božje riječi želimo naslutiti ono što je Bog zlatnim slovima upisao u životu našeg zlatomisnika - poručio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš.
“Bog se ne zaustavlja na jednome, već poziva i druge”
U nastavku homilije biskup Radoš je razmatrao nad životom svetog Andrije apostola te povezao njegov život sa svećeničkim djelovanjem i Božjim tragom u životu našeg biskupa u miru Josipa.
- Prijelomni trenutak u Andrijinom životu bio je kada mu je Ivan Krstitelj pokazao Krista. U tome se trenutku u Andriji javlja želja da bude s Učiteljem koji je došao na Genezaretsko jezero, s onime u kojem Ivan vidi Mesiju. Želio je biti s njim, a Isusov pogled i poziv za njega će biti otkriće. U našem svećeničkom pozivu uvijek postoje ‘Ivani’ koji nas svojom riječi i svjedočanstvom života upućuju na Spasitelja. Najčešće su to oni koji na oltaru uzdižu Jaganjca. Znaju se izmaknuti da bi Spasitelj došao. U životu našeg mladomisnika bilo je, vjerujem, puno onih koji su to pokazivali. Jednoga ovdje na ovome mjestu posebno spominjemo - kardinala Alojzija Stepinca. Imao je naš biskup Josip sedam godina kada je ovdje pred oltarom promatrajući njegovo lice i gledajući svjedočanstvo života u prvim danima došašća prepoznao kako jasno i otvoreno govori ‘Evo Jaganjca Božjega’. Ovaj čvrsti svjedok je poput Ivana znao biti svjetiljka, ali znao se i povući. Pravi istinski svjedoci najprije privuku na sebe pažnju svojim življenjem, a onda kada se oko zaustavi na njima, nečujno nestaju i postaju prozirni i transparentni, kako bi onaj koji dolazi bio u središtu. Tako je to činio Ivan, takva je služba bila i kardinala Stepinca, a to je služba i svakoga od nas. Andrija nam još govori i koliko su svete obiteljske veze. Pamtimo ga kao brata Šimuna Petra i, čuli smo u Evanđelju, Isus ga poziva zajedno s bratom. Sveti Andrija nam govori da kada Bog uđe u našu kuću i u njoj nađe svoje mjesto, naš ‘Kafarnaum’, tada je spreman podizati, liječiti, neće se zaustaviti na jednome, nego poziva i druge. Vjerujemo da je tako bilo i u očima našeg zlatomisnika. Bog je imao svoje čvrsto mjesto u obitelji, dizao je i podizao u teškim trenucima, bio svjetlo na putu, nije se zaustavio na jednome. Danas mu želimo na tome zahvaliti - rekao je biskup.
U nastavku propovijedi mons. Bože Radoš je govorio o nekoliko slika iz života svetog Andrije. Jedna od njih je trenutak kada je Andrija upoznao Isusa.
- Tako je snažno na Andriju odjeknuo taj susret s Isusom da je ujutro već trčao i želio potražiti svoga brata Petra. Snažna je njegova želja da priopći bratu nešto novo, nešto o čemu ovisi njegov život. Petar je kao brat osjetio da mu Andrija ima nešto važno za kazati. U njegovim je riječima osjetio da ono što ustima govori - srcem vjeruje. Andrija time privodi Petra Bogu. To je poziv apostola i svećenika - da privode ljude Bogu. Poseban poziv biskupa je da privodi braću Bogu. Andrija nema nikakve zavisti što će njegov brat zauzeti prvo mjesto. Možda je to bila i njegova najveća intimna radost - što njegov brat ide u Gospodina. Uz Andriju drugi mogu rasti, jer on nije onaj koji pritišće, već potiče. Tako je i naš današnji zlatomisnik na različite načine privodio braću Bogu i predstavljao ih Njemu. Vjerujem da je srce našeg zlatomisnika ispunjeno radošću - dodao je biskup Radoš.
Mali darovi - veliki u Božjim očima
Događaj iz Isusova života u kojem se, poručio je mons. Radoš ‘blista cijelo evanđelje’, slika je kada Isus hrani mnoštvo. Biskup Radoš je taj evanđeoski trenutak povezao s današnjim Caritasom te znakovito s biskupom Josipom Mrzljakom čiji je dugogodišnji predsjednik.
Ljudi su slijedili Isusa u osamu. Bilo je na tisuće ljudi, koji nisu mogli sami kući, a bili su gladni. Kamenčić u tom mozaiku je Andrija koji govori Isusu o dječaku kojem je majka spremila malo hrane. Taj dječak kojeg je Andrija primijetio, simbolizira malog čovjeka. Onoga koji ne može puno govoriti, ali ima mali dar, a ono malo što se donese kod Gospodina, može biti veliko. Ako dovedemo male ljude i male darove Gospodinu, vjerujemo da on može činiti velike stvari. Njegov blagoslov može hraniti ljude. Hrvatski Caritas je izraz Božje ljubavi. Ne možemo nahraniti sve ljude. Bogati neće nahraniti ljude. Oni uzimaju od siromašnih, pa zato možda siromašni i nemaju. Potrebno je vidjeti one male darove, donijeti ih Gospodinu i on će nahraniti mnoštvo. To je izvorna evanđeoska zapovijed, a kroz dugi niz godina biskup Josip je upravo to i činio. Caritas nema samo cilj da nahrani ljude, već prije svega da privede malene Bogu. Toliki ljudi su osjetili dar Božje dobrote i bili nahranjeni Božjom ljubavlju kroz sitne darove Caritasa. Želimo moliti Gospodina da nam izoštri oko evanđeoskom kvalitetom da male ljude i male darove stalno vidimo kao nešto veliko u Božjim očima - poručio je u homiliji biskup Radoš.
Milost da ne podižemo zidove!
Treća slika iz života apostola Andrije koju je primijetio biskup Radoš jest ona kada se odaziva na Kristov poziv.
- Potkraj svoga djelovanja Isus dolazi na hodočašće, ali to je vrijeme gdje dolaze mnogi. Ima i mnogo stranaca koji su željeli vidjeti Gospodina. Bilo je među njima i Grka, a za njih ‘vidjeti’ znači ‘upoznati’. “Želimo upoznati Isusa”. Ljudi svih plemena žele ga upoznati. Svatko ima unutarnju čežnju da upozna Boga, a put do Boga ponekad je težak. Ima puno prepreka koje i mi ljudi u Crkvi znamo staviti pred ljude. Nesvjesno to činimo, ali u ovoj lijepoj slici javlja se Andrija koji je spreman čuti njihovu želju. Ima uho za one koji su na rubu, koji nisu potpuno u zajedništvu s apostolima. No, on je spustio prag svojom dobrotom i jednostavnošću kako bi se svi mogli obratiti Isusu. Svi su pozvani da ih Gospodin svojoj riječju rasvijetli i svojom radošću obasja. Vjerujem da nam to Andrijino oko, koje nam danas daje Evanđelje, pokazuje ljude na rubu. Možda Rome kojih je u Varaždinskoj biskupiji puno i kojima biskup Josip priskače u pomoć i zadužen je pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji upravo za tu rubnu skupinu. I oni žele osjetiti Crkvu kao svoju kuću. Imaju jednaku čežnju da dotaknu Gospodina i upoznaju ga. Molimo stoga Gospodina da nam dade milost da ne podižemo zidove prema onima za koje nam se čini da su malo drugačiji, ali potpuno jednaki s nama u želji i dostojanstvu jer žele vidjeti Boga i Božja su djeca - poručio je biskup.
Na kraju svete mise svima prisutnima je riječi zahvale uputio upravitelj Župe Krašić vlč. Ivan Vučak. Prije završnog blagoslova biskup Mrzljak je zahvalio braći biskupima, svećenicima i drugim vjernicima te zaželio neka sa svima nama bude ‘izvor svake dobrote’.
Goran Damjanić