VARAŽDIN, 19.4.2025.

---

Blagoslovom ognja ispred katedrale, pripravljanjem i paljenjem uskrsne svijeće koja je u procesiji predvoditelja slavlja varaždinskog biskupa Bože Radoša, umirovljenog biskupa Josipa Mrzljaka i drugih svećenika svečano unesena u varaždinsku katedralu, započeli su u subotu 19. travnja obredi Vazmenog bdijenja.

Vazmeni hvalospjev, Exultet, uskrsnoj svijeći smještenoj pokraj ambona otpjevao je vlč. Mišel Kovačević dok je katedrala bila ispunjena zapaljenim svijećama koje su vjernici zapalili na uskrsnoj svijeći prilikom prolaska procesije kroz katedralu.

Nakon Službe svjetla uslijedio je drugi dio Vazmenog bdjenja Služba riječi, a sedam starozavjetnih tekstova i psalme čitali su i pjevali članovi katedralnog zbora i drugi vjernici. Nakon starozavjetnih tekstova uz zvuk orgulja i zvonjavu zvona svečano je otpjevana pjesan Slava Bogu na visini. Ta pjesma anđela u trenutku Isusova rođenja u ovom slavlju označuje prijelaz iz Starog u Novi zavjet te su nakon zborne molitve naviještena dva novozavjetna odlomka; iz Poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima i Evanđelja po Luki.

U središtu uskrsne propovijedi biskupa Radoša nalazila se snažna poruka o riječi, ne bilo kakvoj, već Božjoj riječi koja je svjetlo, toplina i snaga koja prožima život vjernika. Biskup je kroz simboliku svijeće, ognja i liturgiju vazmenog bdjenja podsjetio da Božja riječ nije samo glas koji se čuje, već plamen koji zapaljuje srce.

Od samog početka bdijenja, gdje svjetlo ulazi u tamu, biskup je uputio na to kako riječ Božja svijetli kao svjetiljka u našim životima, ali da to svjetlo ne ostaje izvan nas, ono nas poziva da ga pustimo unutra. „Zapaljene svijeće bile su vanjski znak unutarnjeg poziva: da Gospodar uđe u našu nutrinu“, rekao je.

Riječ se provlači kroz cijelu povijest spasenja, od stvaranja, preko Abrahama koji u tami vjere traži Božje svjetlo, do Uskrsa, kada Božja riječ pobjeđuje smrt. 

“Tamo gdje čovjek ne vidi više, tamo Bog ima svoje svjetlo. Gdje smo u tami naših ljudskih lutanja, neznanja, koja su prirodna za nas ljude, tamo Bog ima svoje brdo, brdo proviđenja. I Abraham vidi to svjetlo i to svjetlo Božje riječi, prisutnosti, se provlači kroz cijeli stari zavjet”, pojasno je biskup Radoš i podsjetio na sva starozavjetna čitanja koja se slušaju u Vazmenom bdijenju kako bi zagrijala i zapalila naša srca vjerom koja svoj vrhunac i ispunjenje imaju u praznom grobu. 

U nastavku je biskup prikazao kako se vjera u uskrsnuće rađa u srcima žena koje na uskrsno jutro dolaze pomazati Isusa u grobu. Njihovu vjeru neće zapaliti otkotrljani kamen, pa čak ni nestanak Isusovog mrtvog tijela, ni dvojica “svjedoka” koji donose poruku s neba nego prisjećanje na riječi koje im je Isus govorio. Riječ im je bila upisana u srce, i upravo tamo se dogodilo uskrsnuće vjere. “I sjetiše se žene, tako kaže riječ Božja, i povjerovaše ne anđelima, ne ovim ljudima, ne njihovim riječima, nego onim riječima kojima je Isus njih bodrio dok je bio još u Galileji prije nego što su pošli put Jeruzalema. Žene imaju srce koje je sklonište, koje je spomenar u kojem Isus je zapisao svoje riječi. Ako su one upisane u srce, onda su uvijek žive. Koje su riječi žive u nama? Pa one koje su upisane u srce…Ove žene u srcu doživljavaju novi život, Isusovo uskrsnuće. Prije nego što su ga vidjele, one su u svom srcu čule i povjerovale su da je on živ”, kazao je biskup Radoš i poručio: “Ako u srcu nije upisano uskrsnuće, vjera je mrtva“. 

Na kraju propovijedi, biskup je simbolično usporedio bogatstvo liturgijskih čitanja vazmenog bdijenja s „cjepanicama“ koje hrane plamen vjere. U tom kontekstu, prisutne je pozvao da i sami postanu nositelji svjetla koje gori i grije, ali se ne gasi, svjetla Kristove ljubavi.

Nakon homilije uslijedila je Krsna služba, treći dio vazmenog bdjenja u kojem je biskup Radoš blagoslovio vodu, a zatim pozvao vjernike da obnovom krsnih obećanja potvrde svoju vjeru u Krista, nakon čega je  blagoslovljenom vodom poškropio vjernike.

Četvrti, završni dio Vazmenog bdjenja je Euharistijska služba, a nakon završetka mise preč. Mario Kopjar blagoslovio je hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov kako bi je blagoslovljenu blagovali na Uskrs. 
 
 

---