KOPRIVNICA, 13. 10. 2013.

“Važnost župne kateheze u obitelji danas“ bila je tema tribine na kojoj je, u nedjelju 13. listopada, u koprivničkoj župi bl. Alojzija Stepinca, govorio vlč. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK.

Osim o župnoj katehezi, u predavanju je govorio i o obiteljskom odgoju u vjeri u odnosu prema župnoj katehezi, a dotaknuo se kratko i pitanja vjeronauka u školi.

U svome izlaganju rekao je kako je prvi cilj župne kateheze općenito, razmišljati o Bogu i Njegovu susretu s čovjekom. “Što god mi mislili o našim nastojanjima u odgoju u vjeri djece, mladih ili odraslih, kateheta ili roditelja, uspjeh je svakako zagarantiran. Možda ne onaj brojčani, kvantitativni, možda ne i onaj u sljedećem trenutku ili sljedećoj godini, nego onaj koji se mjeri osobnim dubokim prijateljstvom Boga koji je strpljiv, s čovjekom, a kojega mi kao katehete i kao zajednica želimo samo omogućiti“, poručio je Pažin.

Nadalje, rekao je i kako župna kateheza nije neka izmišljena indoktrinacija Crkve koja bi služila regrutiranju novih Kristovih vojnika, već je ona krajnja ponuda Evanđelja, riječi života. Ona je, koliko riječ o Bogu i vjeri, toliko još više govor o čovjeku i njegovu smislu života uopće. “Tek kada počnemo o župnoj katehezi razmišljati na taj način da to nije mjesto, da to nije vrijeme, da to nije prostor u kojemu će nas župnik, kateheta, vjeroučitelj ili netko drugi od koordinatora pojedinih skupina pomalo opterećivati dubokim teološkim temama, nego da je to vrijeme mog osobnog razmišljanja o meni i o mom osobnom susretu s Bogom, sa svijetom, onda ćemo župnu katehezu shvatiti u potpunom smislu“, naglasio je Pažin.

Kako je rekao, cilj njegovog izlaganja bio je ohrabriti sve da se u naviještanju Riječi, koja je svijet u kojem živimo uzela kao dom, služimo mnogim riječima i budemo obilni u tome. “Bog stavlja u naše ruke pregršt mogućnosti otkrivati ga i iz dana u dan ga sve bolje upoznavati, a s njim onda i sebe. Ne željeti govoriti o Bogu znači ne željeti razmišljati o sebi, jer Njegov nauk nije nauk oskudnosti i nestašice, nego obilja i bogatstva.“

Pažin osobno misli da promišljanja o župnoj katehezi, ili o uspjehu župne kateheze, ponajprije počivaju na promišljanju o govoru Crkve o Bogu. U tom kontekstu donosi priču o sedamnaestogodišnjaku koji na pitanje u kakvog boga vjeruje odgovara: 'Ja ne vjerujem u Boga kakvoga mi propisuje Crkva. Vjerujem u svog osobnog Boga koji me ne sili ni na što, kojemu uvijek mogu doći, koji je uz mene i koji me ne sudi.'

“Na temelju takvog odgovora mogli bismo o vjeri mladića razmišljati na različite načine. No nije li upravo Bog, o kome govori mladi sedamnaestogodišnjak, onaj Bog kojega mi naviještamo? Nije li to upravo slika onoga Boga kojega na poseban način pokušavamo naviještati na župnoj katehezi ili u vjeronauku u školi? Nije li to Bog kojega roditelji žele prenijeti svojoj djeci? A kakvog bismo mogli drugog i drugačijeg Boga naviještati ako ne onoga i onakvoga o kojem govori ovaj mladić? Dakle, on vjeruje u istoga Boga kojega mi naviještamo, ali do te vjere kao da dolazi protiv ili mimo nas, a ne s nama. Kako je to moguće? Ako se radi o istom Bogu, Bogu istih obilježja, kako kod nas navjestitelja tako i kod onih kojima naviještamo, kako je moguće da za mladića to nije Bog kojega naviješta Crkva i da ga on u nama ne može prepoznati? Je li taj Bog postao nepoznat nama ili mladiću o kome je riječ?“, pita se Pažin.

Primijetio je da je, ono što se kršćanima, a katehetama i svećenicima na poseban način, danas prigovara, duboko vezano uz tako željeni nevidljivi uspjeh njihovih katehetskih nastojanja. Smatra da je velik problem naših nastojanja, naših navještaja, neosobnost poruke koju želimo prenijeti.

Nemoguće je govoriti o župnoj katehezi, a da ne progovorimo o župnoj zajednici. Župna zajednica je zapravo izvor i cilj župne kateheze.

“Kateheza i pastoral su u službi čovjeka, i to bez primisli i proračunatog pastoralnog uspjeha. Svi smo mi ponizni sudionici ovog procesa koji nam dopušta da budemo u određenom smislu služeni, i to od samog Boga. On je uvijek onaj koji je prvi na djelu, a naši su postupci samo odgovor na Njegov prethodni poziv. Tu se na vrlo jasan i nedvosmislen način tumači da je temeljna odrednica katehetskog postupka vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Svi su župljani u jednoj župnoj zajednici pozvani biti nositelji župne kateheze i projekta župne kateheze“, zaključio je Pažin.

Iva Kuzmić