VARAŽDIN, 9. 4. 2020.

---

O tome kako ove teške dane izolacije provode vjernici, u našoj novoj emisiji “U svjetlu vjere” pričali smo s vjeroučiteljem Sašom Josipom Milecom. Saša je, između ostaloga, stručni suradnik tjedne radijske emisije Ureda za pastoral u medijima “Kome da idemo?”, vodi školsku biblijsku i fotografsku grupu, aktivan je na društvenim mrežama, sportaš je, no najvažnije je da mu je sakramentalni život veoma važan. U razgovoru za našu emisiju ispričao nam je kako je on doživio promjene koje nameću društvena izolacija i karantena, te koliko mu nedostaju sakramenti, sveta misa, ispovijed, škola, učenici, bližnji, itd.

Prvo što mu je, kaže, palo na pamet kada se počela događati situacija s koronavirusom je Isusovih 40 dana u pustinji. Pustinja je prilika, a sama kriza je prilika za promjenom, pustinja nam daje priliku da se kušamo i jačamo, poručio je.

- Sveta misa mi svakako nedostaje, nema te mjere kojom bi se to moglo opisati budući da je Krist u euharistiji nezamjenjiv. Ali moramo imati na pameti da nam se On daje i u Riječi, što ponekad zanemarimo i u samoj svetoj misi. On nam se daje i u molitvi i u bližnjima. Kada sam sebe pitam da izaberem između tuge što mi je oduzeta misa i mogućnost pričešćivanja i radosti da ću to opet moći, ja izabirem radost tog ponovnog susreta. To me potiće da više i bolje radim na sebi i pripremim se za misu kada je opet bude. Moram si svako malo posvješćivati koliko zapravo vrijede one svakodnevne male stvari koje mogu činiti, poput čitanja biblije, molitve krunice ili djela ljubavi koje možda sada, u nedostatku svete mise i sakramenata, još više dolaze do izražaja - kaže Saša Josip.

Saša je s podijelio s nama iskustvo 5. vazmene nedjelje kada je imao veliki blagoslov da u vremenu dok su crkve zatvorene, a svete mise se ne slave s narodom, bude prisutan na svetoj misi.

- Nazvao me župnik, preč. Stjepan Najman, te me upitao bih li volio sutradan ujutro čitati molitvu vjernika na svetoj misi koja se prenosila na televiziji. Nisam o tome zaista razmišljao. Ni u molitvi mi takvo što nije palo na pamet. Bog me iznenadio i rekao: “Sve je moguće, čak i kada o tome ne razmišljaš”. Najveća briga mi je tada bila nabrojiti sve ljude koje bih htio donijeti sa sobom na misu, staviti ih na oltar i prinijeti ih sa sobom na pričest. To je stvarno bio privilegirani trenutak za mene. Bilo nas je svega nekoliko u crkvi, ali stvarno mi je bila tako puna misa, toliko ljudi je bilo sa mnom u srcu da je bio to velik blagoslov i zaista sam bio sretan - kazao je.

Budući da radi kao vjeroučitelj u Drugoj varaždinskoj gimnaziji, Saša je s nama podijelio iskustvo funkcioniranja online nastave.

- Moram priznati da su učenici doista revni. Izvršavaju sve zadatke koje im profesori zadaju. Mislim da su se super snašli. Ako netko ima poteškoća s Internetom, javi se kada može i pošalje riješene zadatke. Čini mi se da su se i moji kolege profesori također jako dobro snašli i izvukli još jednu dodatnu dozu kreativnosti u kreiranju zadataka i rješavanju problema. Možda su, razumljivo, najviše zabrinuti maturanti, budući da je matura pred vratima, a još nemamo konkretnih informacija što će se zapravo događati. Ali ono što me zaista veseli, jest da imaju veliku dozu humora, a to govori nesvjesno o njihovoj vjeri da će sve biti dobro, jer zaista će i biti dobro. Ono što bih istaknuo je da je ova izolacija i učenicima, ali i nama nastavnicima, prilika da shvatimo koliko vrijede ljudi koji su pored nas, što uočimo tek kad ih nema i ne možemo do njih - poručuje Saša Josip Milec.

O tome kako Saša promišljanja o vremenima u kojima živimo, kako da nas patnja zbližava, kako iskoristiti vrijeme u kojem se nalazimo da duhovno ozdravljamo, što kaže o tome hoćemo li iz ovoga izaći jači i mudriji, možete poslušati u video isječku.

---