Povodom Svjetskog dana siromaha, koji ove godine obilježavamo 19. studenog, u emisiji Vjera i nada zakoračili smo u svijet siromašnih i potrebnih, s nakanom da otvorimo svoje horizonte, još više svoja srca. U taj svijet povela nas je nesebična volonterka i velika humanitarka Vlatka Bakran Burić. No, ona samu sebe doživljava i opisuje potpuno drugačije.

"Ja sam jednostavno dijete Božje. Koje nosi naočale. Koje voli sladoled. Koje ljude ne gleda nikako drugačije nego jednostavno kao moju braću i sestre i jedino kako ljude dijelim je na one koji jedu sladoled cijelu godinu i one koji to rade samo ljeti", govori Bakran Burić.
Svoj život nastoji živjeti od jutra - kako kaže - čim shvati da nije preselila u vječnost, nego da je još na ovome svijetu. Baci se odmah Bogu u zagrljaj i dopušta da ju On vodi kroz dan.

Volonterka je, govori, jer smatra da sve ono što znamo, možemo, vještine koje su nam darovane, sve ono što smo naučili kroz život, dobiva na vrijednosti upravo kada to stavimo u korist i službu drugome, da pomognemo. Ispričala je u emisiji i kako je započela njena volonterska priča te posvjedočila nizom primjera kako ona zapravo samo osluškuje i gleda potrebe, u iskrenosti traži, kuca, pita - ne za sebe, nego za ljude u potrebi. I dobije što je potrebno te tako prepoznaje da Gospodin uvijek surađuje, proviđa, 'otvara vrata' gdje god je to potrebno.


Darovano nam je ovo sada. Sutra niti nam je obećano, niti nam je na bilo koji način garantirano.

I premda volontira u brojnim udrugama, zajednicama i projektima, naglašava da je ipak u prvom redu supruga i majka. Stoga u emisiji otkriva kako, u svim tim obavezama, pronaći vrijeme za volontiranje. Naglasila je kako je važno u životu posložiti prioritete, a rekla nam je i koji su to "kradljivci" vremena koje je ona eliminirala iz svoga života - upravo zato jer joj je nešto drugo važnije.

"Kad čovjek kaže 'joj...nemam vremena...' ja smatram da imaš. To je zapravo jedino što imaš i to imaš vrijeme sada. Darovano nam je ovo sada. Sutra niti nam je obećano, niti nam je na bilo koji način garantirano. Tako da mi se čini da se nekako skrivamo iza tog opravdanja da nemamo vremena, to nam je već kao poštapalica", poručuje Bakran Burić. Svjesna je da ima situacija kada čovjek zaista nema vremena, ali da baš nikad nema vremena, da se barem nekoliko puta godišnje čovjek ne dovede u situaciju da negdje volontira, radi nešto za drugoga, tada, poručuje, nešto nije u redu te dodaje "Osim toga, Gospodar mog vremena je Bog. Ako mi je On darovao vrijeme, a ja sam u problemu da si ne znam organizirati vrijeme, onda znam Koga ću zamoliti za pomoć.“ 

Kad su u pitanju siromasi, beskućnici, u emisiji je bilo govora i o predrasudama, osudama, stigmama, jednom riječju - izgovorima - kojima se ljudi najčešće koriste kako im se ne bi pomoglo. Bakran Burić naglašava kako siromahe, osobito beskućnike, treba prije svega upoznati, jer svatko od njih ima određen teret svojih problema i poteškoća na leđima. A da bi beskućnika upoznao, moraš mu se približiti, ući s njim u komunikaciju. "To je jednostavno moj brat, moja sestra koja treba pomoć."


Ići kroz život s otvorenim očima i vidjeti bližnjeg u potrebi.

Što se samog siromaštva tiče, Bakran Burić smatra da ono obuhvaća puno više od toga da je netko u materijalnoj neimaštini.

"Najteži oblik siromaštva je upravo taj osjećaj da si odbačen, neželjen. A to je na neki način i svatko tko je u potrebi, ne nužno beskućnik. Ali isto tako, moje mišljenje je da je baš jako siromašan i onaj koji ima sve i stalno mu (još) nešto treba. Mislim da taj zapravo nema sebe. I dok se mi utapamo u tome što svašta imamo, s druge strane ima onih koji imaju jako malo, žive iznimno teško, a neće ni priznati da im je teško", poručila je Bakran Burić.

Zato je u emisiji otkrila i svoje "fore" kojima nastoji pomoći upravo onim ljudima koje primjećuje da su u potrebi, zna da teško žive, nisu korisnici Caritasa i prepoznaje da nose teret srama. Potaknula je Bakran Burić stoga da kroz život idemo s otvorenim očima i da vidimo tog našeg bližnjeg u potrebi.

"Mislim da bi više trebalo takvih fora, tako da olakšamo život jedni drugima i onda ćemo se i mi koji imamo, zapravo osjećati još bogatijima. Nećemo biti osiromašeni za to što smo dali, jer zapravo samo ono što drugome daš, to konkretno i imaš, to ostaje iza tebe - taj konkretni trag dobrote. Iskreno bih voljela da smo toga svi svjesni", poručila je između ostalog u emisiji Vjera i nada Vlatka Bakran Burić.

Cijelu emisiju možete pogledati u priloženom videu: