VARAŽDIN, 27.10.2022.

---

U spomen na žrtve poratnih likvidacija 1945. godine pogubljene uz rijeku Dravu kod Varaždina Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava svake godine 27. listopada održava prigodnu komemoraciju i molitvu za žrtve. Ove je godine molitvu predvodio vlč. Ivica Cujzek, župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu.

Komemoracija je započela himnom Lijepa naša domovino u izvedbi Pjevačkog društva Arka nakon čega su položeni vijenci i zapaljene svijeće. U ime Ministarstva hrvatskih branitelja, vijenac je položila i svijeću zapalila  izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja g. Tome Medveda, gospođa Ivana Horvat, voditeljica Službe za obilježavanje mjesta masovnih grobnica i suradnju s organizacijama civilnoga društva.

Uime Varaždinske županije i grada Varaždina vijenac su položili i svijeće zapalili, zamjenica župana Silvija Zagorec, u ime župana Anđelka Stričaka, a u ime grada Varaždin i gradonačelnika  Nevena Bosilj to je učinio gospodin Damir Laljek, istaknuti branitelj i član Gradskog vijeća Grada Varaždina.

Uime obitelji žrtava poratnih progona Drugog svjetskog rata i poraća i Društva za obilježavanje grobišta vijenac je trebao položiti gospodin Krešimir Mintas, sin „nestalog" zamjenika gradonačelnika grada Varaždina Dragutina Mintasa, a pošto se zbog bolesti nije mogao odazvati to su učinili Lidija Vukalović, Franjo Črep i Mislav Kocijan, a nakon izaslanstva Društva, uime Udruge branitelja Varaždinske županije svijeću je zapalio Zlatko Cesar.

Nakon položenih vijenaca i zapaljenih svijeća prigodnim riječima obratila se Ivana Horvat, izaslanica ministra Tome Medveda. Zahvalila je članovima Društvu i predstavnicima lokalne vlasti na vođenju brige da se žrtve i stradanja ne zaborave te istaknula da posljednjih nekoliko godina Ministarstvo hrvatskih branitelja sustavno vodi brigu da se ekshumirane žrtve dostojanstveno pokopaju. Osim žrtava grobišta Leskovec pokopane u Svibovcu kod Varaždinskih Toplica, ove godine pokopane su žrtve grobišta Prudnice u Laduču, te 23. kolovoza i žrtve u Zagvozdu kod Imotskoga, a vode se aktivnosti da se dostojno pokopaju i 814 žrtava jame Jazovka.

Predsjednik Društva Franjo Talan u svom je govori istaknuo kako se na hodočašćima i komemoracijama Društva u molitve uključuju i sve žrtve ratnih i poratnih stradanja poubijane u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i poginule u Domovinskome ratu, te okupljane pozvao da u ovim danima kada se sjećamo svojih milih i dragih pokojnika na grobljima koja ćemo obići, zapalimo i koju svijeću u spomen na žrtve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima XX stoljeća.
  
U završnom dijelu komemoracije nazočnima se obratio vlč. Ivica Cujzek rekavši: „Mnogo smo puta čuli Isusove riječi: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" U životu te su nam riječi donosile utjehu i ohrabrenje, a ponekad su nas, možda, i ljutile, jer dobro znamo da nije lako radosno gledati u oči laži, boriti se protiv nepravde i usprotiviti se zlu. Ipak, na ovom mjestu tako dostojanstveno i ponosno te riječi zvuče! U njima prepoznajemo smisao o kojem svjedoče oni koji su prije više od sedam desetljeća svoj posljednji trag na zemlji upravo tu ostavili, i čiji trag želimo slijediti. Njihove riječi više ne možemo čuti, ali tragom koji je pohranjen u ovim šumskim stazama itekako nam i danas govore. Njihova žrtva proročki je glas koji nas poziva da ni u kojim uvjetima, ni pred kakvim prijetnjama, ne odustajemo od svojih principa. Oni nam posreduju Božji poziv da se u svim protivljenjima borimo za svoje svetinje jer to je jedini put do blaženstva. Ponekad k tom cilju moramo prolaziti kroz pravi pakao koji ljudi jedni drugima stvaraju. No naši su nas preci dobro učili da na njemu nema kolebanja, odustajanja ni predaje. Jedino se tako dolazi do neuništive i neprolazne sreće koju zovemo raj. Sreća je to koju Bog garantira onima koji s pouzdanjem idu njegovim putem, a taj put nikada nije bez muke i borbe. Kad je umro neki čovjek, ljudi su željeli iskušati mudra starca pa su ga upitali: „Znaš li nam reći kamo će on sada poći – u raj ili u pakao?" Mudrac im odgovori: „Donesite mi njegove cipele pa ću vam znati odgovoriti." Zašto baš cipele? Na to pitanje odgovara nam ovo mjesto. To nam odgovaraju koraci nevinih ljudi koji su prema Božjoj pravdi koračali po ovim istim stazama. Govore nam da oni koji idu po asfaltiranim i ravnim cestama, oni koji nisu spremni trpjeti za svoju braću i sestre, oni koji ne priskaču bližnjima u pomoć, ne dolaze u priliku uprljati svoje cipele. Nemaju prilike razgaziti svoje cipele oni koji odustaju, koji se skrivaju, koji nemaju hrabrosti izložiti se za svoje svetinje. Naprotiv, ljudi koji su spremni na žrtvu, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat će poći mnogim blatnim putovima kako bi postali svjedoci da zadnju riječ u našim životima nema zlo, nepravda i smrt, nego dragi Bog. Proročka je to poruka da se ne uplašimo ni blata ni žuljeva ni prašine ni kamenja koje se na nas baca, već da se hrabro i radosno nosimo sa svim izazovima života i svijeta. Zato zaprljajmo te cipele tražeći put od jednih do drugih! Ali sačuvajmo uvijek čisti obraz. To će biti najizvrsnija počast svima koji su se za dobro u ovome svijetu borili prije nas, kao što je to - položivši vlastiti život - učinio i Fran Krsto Frankopan, koji je zapisao: „Navik on živi ki zgine pošteno!“

Uslijedila je molitva nakon koje je zbor Arka otpjevao pjesmu Vice Vukova „To je tvoja zemlja“, čije riječi su se razlijegale nad dravskom šumom i rijekom Dravom u čijem toku od Austrije počivaju posmrtni ostaci žrtava iz poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata.

---