VARAŽDIN, 1. 12. 2013. 

Zlatni jubilej svećeništva proslavio je prve nedjelje došašća 1. prosinca vlč. Stjepan Bradica, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije.

Svečano misno slavlje, točno na 50. obljetnicu njegova svećeničkog ređenja, u kapeli biskupijskog Svećeničkog doma u Varaždinu predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu sa zlatomisnikom i 15-tak svećenika, među kojima su bili i generalni vikar mons. Ivan Godina, ravnatelj Svećeničkog doma preč. Mirko Horvatić, aktivni i umirovljeni svećenici Varaždinske biskupije, te slavljenikovi posebni gosti: vlč. Vladimir Bucković, mons. Dragutin Komorčec i vlč. Zlatko Tržok. Proslavi je nazočila i zlatomisnikova rodbina, među kojima i njegova sestra Dragica Felja iz Zagreba.

U uvodu mise biskup Mrzljak podsjetio je kako je svaka euharistija zahvaljivanje Bogu, pa tako i misa koja je na poseban način velika zahvala Bogu za 50 godina svećeništva “našeg dragog Štefeka tijekom kojih je učinio mnogo dobroga”.

U propovijedi je biskup Mrzljak rekao kako je svaka proslava nekog svećeničkog jubileja prigoda za promišljanje o važnosti i značenju svećeništva u koje se ulazi po Božjem pozivu i odazivu u jedno posebno zvanje služenja unutar Crkve. Podsjetio je kako je blaženi kardinal Alojzije Stepinac često govorio da se na taj način najbolje i najviše može služiti Crkvi, ali i hrvatskom narodu. Stoga je biskup Mrzljak okupljene upoznao sa zapisom u dnevniku krašićkoga župnika Vranekovića 27. veljače 1959. godine: “Danas je na biciklu unišao i izišao Stjepan Bradica koji je prije nekoliko dana došao iz vojske i sada ide u bogosloviju. Eminencija radostan da ga je mogao primiti. Začudno je to: Svi gotovo, koji su s plemenitom nakanom dolazili ovamo, sretno prođoše. Ovom mladiću sigurno je trebala duhovna injekcija - i dobio ju je!”, pročitao je biskup zapis napomenuvši da je to jedini događaj koji je zapisan u tom danu, što znači da su bili važni susreti između kardinala Stepinca i mladih bogoslova koji su k njemu unatoč opasnostima i zabranama dolazili po ohrabrenje i blagoslov. Biskup je podsjetio kako je to vrijeme bilo pod pritiskom komunističke diktature, ali unatoč svemu mladi su odlučili ići putem svećeništva.

Osvrnuvši se na vrijeme današnjice, biskup Mrzljak rekao je kako danas više ne postoje milicionari na cesti koji kontroliraju, ali postoje milicionari duha koji čine različite pritiske i podvale. Mi danas ne idemo nekim svojim putovima, nego onim koji je zacrtao Isus Krist i kojim su išli mnogi sveti ljudi prije nas, a među njima svakako je i blaženi Alojzije koji je i našem današnjem slavljeniku dao snažnu duhovnu injekciju koja ga je pratila tijekom života, a osobito ga prati posljednjih godina kada treba nositi križ života, u čemu mu blaženi Alojzije može biti uzor, ali i pomoćnik na svakodnevnom putu kojim idemo i na kojem nosimo svoj životni križ. Kao što ga nosi i naš slavljenik, strpljivo i hrabro. A mi vjerujemo da križ koji je prihvatio ima i svoje plodove u životu Crkve koja se na tom primjeru može ugledati kako hrabro svjedočiti i biti na Isusovu putu, kako ne pokleknuti, kako se ne dati zavarati onima koji na razne načine zavode ljude.

Dok Bogu zahvaljujemo za njegovih 50 godina svećeništva, vjerujemo da je i njegovo sadašnje služenje, kada ne može pastoralno djelovati, odnosno da je njegov sadašnji križ jako važan u životu Crkve koji pridonosi njezinu rastu i rastu kršćanske vjere u ovom našem vremenu. Želimo mu da ta injekcija koju je primio od blaženog Alojzija trajno djeluje u njegovu životu, poručio je biskup Mrzljak.

Misno slavlje zaključeno je zahvalnim himnom Tebe Boga hvalimo. Liturgijsko pjevanje pratio je katedralni orguljaš mo. Višeslav Jaklin.

Proslava jubileja nastavljena je nakon mise zajedničkim objedom i druženjem sa zlatomisnikom kojem je biskup Mrzljak još jednom zahvalio na služenju Bogu i Crkvi uručivši mu plaketu Varaždinske biskupije.

Slavljenik je u svojem obraćanju zahvalio ponajprije dragom Bogu, a potom mjesnoj Crkvi i njezinom biskupu, svim djelatnicima Svećeničkog doma na čelu s ravnateljem, svojoj sestri i rodbini, dugogodišnjoj domaćici Barici Zorko, te svim kolegama svećenicima. Naglasio je kako dragi Bog najbolje zna zašto je i kako odredio životne putove, pa i zašto je baš njega postavio u Đelekovec. Kako je u šali rekao jedan moj kolega: Pa ti nisi nikamo išao iz tog mjesta? Ili si bio tako zločest ili si bio tako dobar?, rekao je slavljenik teosobito zahvalio svima u Svećeničkom domu gdje se zbog njihove brižnosti i gostoljubivosti uistinu osjeća kao doma. Zahvalio je ujedno svima preko čijih dobrih djela djeluje dobri Bog.

Vlč. Bradica rođen je 14. kolovoza 1937. godine u mjestu Jezerine u župi Gornje Prekrižje, u obitelji Jurja i Katarine rođ. Vergot. Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 1. prosinca 1963. godine. Imenovan je župnikom u Đelekovcu na području današnje Varaždinske biskupije, te je na toj službi bio sve do umirovljenja zbog bolesti 1996. godine. Ostavio je neizbrisiv trag kao marljiv, skroman i požrtvovan župnik, koji je okupljao i obnavljao živu Crkvu, a brižno je i savjesno skrbio i o crkvenim dobrima. Tijekom njegova upravljanja župom u više je navrata obnavljana župna crkva Blažene Djevice Marije, oko koje je podignuta ograda, obnovio je i mjesnu kapelu sv. Florijana, a obnovu je doživio i župni dvor.

Premda mu se zdravstveno stanje pogoršavalo, bio je predan u svećeničkoj službi. Nakon umirovljenja neko je vrijeme živio u Đelekovcu, no kako se zbog uznapredovale bolesti kreće u invalidskim kolicima, posljednjih godina živi u varaždinskom Svećeničkom domu gdje prima kvalitetnu njegu i skrb.

Zlatomisnik će svoj jubilej 50. obljetnice misništva proslaviti i u Đelekovcu u nedjelju 8. prosinca.

Jasminka Bakoš-Kocijan