LUDBREG, 17. 8. 2014. 

Dani hodočašća uoči ovogodišnje proslave Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu započeli su 17. kolovoza  hodočašćem vatrogasaca ludbreške regije, koji ove godine slave 145. obljetnicu svoga postojanja, a kojima su se priključili i vatrogasci drugih regija.

Svečano euharistijsko slavlje u zavjetnoj kapeli u Ludbregu predslavio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uz domaćeg župnika i čuvara ovog svetišta mons. Josipa Đurkana.

U propovjedi biskup Mrzljak povukao je paralelu između zajednice dobrovoljnog vatrogasnog društva i Crkve istaknuvši da ih povezuje riječ 'dobrovoljno'. Biti član Crkve, biti vjernik jest čin slobode. Isus poziva, ako čovjek hoće, može se odazvati Njegovom pozivu, ali Isus nikada nikoga ne prisiljava. Također, taj Isusov poziv nije privlačan na način da bi nešto obećavao poput uspjeha, zdravlja, životnog napretka, i ljepote, već poziva uz upozorenje da će svaki dan trebati uzeti križ svojega života.

„To znači, ne smiješ izbjegavati neku žrtvu života, niti tražiti lagodnosti i ugodnosti, nego više misliti na ono što je dobro i to dobro tražiti. A to zaista često puta iziskuje i napor i nošenje životnoga križa. Ipak, čovjek to želi učiniti iz svoje slobode. Jer vjeruje da je to taj put koji vodi konačnom dobrom cilju. Jednako tako, kada se vi odlučujete pristupiti vatrogasnom društvu i to je jedan čin slobode. A to činite zato da proširite krug dobrote. Svatko od nas dakako, brine se i za svoj život, život svoje obitelji, svojih najbližih, ali time što se učlanjujete u jedno dobrovoljno društvo koje pomaže ljudima, vi želite biti od pomoći u svakoj akciji i inicijativi, a na poseban način onda ako nekoga zadesi neko zlo. Jer nije samo da gasite vatru nego je vatrogastvo danas da pomogne u bilo kojoj nesreći, nevolji koja zadesi ljude i priskačete im u pomoć. Sigurno je to jedna dobra i plemenita inicijativa i u startu je ta odluka opredjeljenje za dobro, za čovjeka, za ljubav, za pomoć onome kome je ona potrebna.“, poručio je biskup Mrzljak

Osvrćući se na to kako se nalaze u svetištu Predragocjene Krvi Kristove, biskup Mrzljak istaknuo je kako je Isus, prvi primjer dragovoljnog predanja za čovjeka, zasigurno najveći dobrovoljac. Onaj koji za čovjeka polaže život.

„Nekada znamo reći onu uzrečicu da je netko toliko dobar da bi za njega dao i posljednju kap svoje krvi. Upravo to je učinio Isus za čovjeka i to zato da bi čovjeku dao mogućnost osloboditi se zla u sebi, grijeha, zloće i da bi pokazao svoju dobrotu.“

Nadalje, biskup Mrzljak progovorio je i poštivanju određenih zakona, propisa i statuta društava kojima čovjek odluči dobrovoljno pristupiti. Naime, kada se čovjek u svojoj slobodi odluči biti članom neke zajednice ili nekog društva, treba se držati određenih propisa i pravila toga društva, inače ne može biti član.

„I Katolička crkva također ima neke svoje propise i zakonike kojih se moramo držati. Članovi Crkve možemo biti  i postajemo po krštenju na temelju vjere, prvo naših roditelja, a kasnije ju i sami prihvaćamo.  Često nastaju nesporazumi kada netko misli kako je Crkva neko društvo u kojem svatko može nekako živjeti po svome, svatko na svoj način i onda se nerijetko rađaju nesporazumi. Zato član crkve treba biti onaj koji vjeruje, a ne zato što mu se sviđa ono što crkva radi.“, pojasnio je biskup.

Osvrćući se, pak, na današnje evanđelje, svratio je pozornost na Isusa koji pohvaljuje vjeru žene koja je u Isusu prepoznala Mesiju, Božjeg Sina.

„Iako je doživjela neke nesporazume, ona za Njim viče neka joj pomogne, a Isus na kraju pohvaljuje njezinu vjeru. I naš je vapaj često: 'Bože, pomozi!', baš poput vapaja ove žene iz današnjeg evanđelja. Uza sve ljudske tehnologije i sva znanja, svjesni smo da nam je potrebna u našim životima i Božja pomoć. I zato, neka ta uzrečica 'Bože, pomozi!' ne bude samo uzrečica nego i naša molitva i čin naše duboke vjere, da vjerujemo da Bog pomaže čovjeku, kako u njegovim nevoljama tako i u nastojanju da bolje i savjesnije vršimo svoje poslanje i svoje dužnosti.“, zaključio je u svojoj homiliji biskup Mrzljak.

Ovo euharistijsko slavlje bilo je upravo zahvala za Božju prisutnost, ali i molitva da Gospodin prisutne hodočasnike i dalje hrabri svojom milošću te im pomaže u njihovom poslanju.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup Mrzljak vatrogascima je  čestitao njihov jubilej te im poželio da imaju što manje posla radi kojeg se zovu vatrogasci, ali ipak da imaju što više druženja i spremnosti pomoći kada je to potrebno ustrajući u zajedništvu.

Iva Kuzmić