VARAŽDIN, 10. 8. 2013.

Od 2. srpnja do 3. kolovoza ove godine odvijali su se radovi na uređenju poda i adaptiranju prostora u svetištu katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Varaždinu, koja je najprije bila isusovačka (1642.-1773.), zatim pavlinska (1776.-1786.), gimnazijska (1797.-1949.) i kaptolska (1954.-1997.).

Crkva Uznesenja BDM izgrađena prije više od 350 godina, 5. srpnja 1997. godine postala je katedralom novoutemeljene Varaždinske biskupije.

Budući da se nakon reforme Drugog vatikanskog koncila teži za aktivnim sudjelovanjem vjernika kod svakog liturgijskog čina, a time i preoblikovanjem prostora u kojem se slavi liturgija, od velike je važnosti da se svaki liturgijski prostor prilagodi propisima koncilske reforme.

Stoga se je, tada još u kaptolskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, prilikom temeljite obnove od 1982 do 1995. počela sprovoditi ideja oko uređenja postkoncilskog prostora svetišta, koje je nastalo uklanjanjem oltarne pregrade koja je bila postavljena između predzadnjih pilastra svetišta i ispred drvenih profiliranih stuba koje su vodile do svetohraništa kod glavnog oltara.

Kako je prostor između oltarne pregrade i glavnog oltara bio povišen u odnosu na ostali dio svetišta, na nižem dijelu svetišta izveden je drveni pod na potkonstrukciji i usklađene su nivelete, te je tako čitavo svetište bilo pokriveno crvenim tepihom.

Nakon uspostave Varaždinske biskupije, 5. srpnja 1997. kaptolska crkva Uznesenja BDM postaje katedralom, svetište dobiva novo liturgijsko žarište, tj. katedru (sjedište biskupa) izgrađenu od drvene konstrukcije, novu oltarnu menzu i dva nova ambona smještena bočno s lijeve i desne strane od oltarne menze.

Zbog dotrajalosti drvenih elemenata poda i adaptiranja liturgijskog prostora, proteklih su dana izvedeni radovi u svetištu prema idejnom rješenju dr. sc. Maria Kopjara, predstojnika Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu Varaždinske biskupije, na prostornoj izvedbi kamene obloge poda svetišta, te boljom lokacijom stuba kojima se svladava i visinska razlika lađe i svetišta, koje se polukružnim završetkom poda svetišta otvara svojom velikom površinom prema ostalim liturgijskim žarištima u prostoru, a ujedno je i svojim oblikom, kako tumači dr. Kopjar, preslik kora, te će na taj način biti i u funkciji održavanja koncerata religiozne i svete glazbe u katedrali. To je u skladu s normama po kojima se glazba religioznog nadahnuća može održavati, ali treba poštivati sveta obilježja crkve, tj. biti izvedena u konaturalnim okolnostima. Tako i Kongregacija za božanski kult, propisujući odredbe u vezi koncerata u crkvama, s ciljem donošenja valjanih pastoralnih odluka u socijalno-kulturnoj situaciji ambijenta, ističe korisnost glazbe religioznog obilježja, tj. svete glazbe koja je sastavljena za liturgiju, ali zbog određenih razloga ne može biti izvedena za vrijeme liturgijskih slavlja, kao i religiozne glazbe, tj. one koja se nadahnjuje tekstom Sv. Pisma ili liturgije ili pak koja poziva k Bogu, Djevici Mariji, svecima ili Crkvi. Takva glazba, dakle, kao i zvuk orgulja i druge glazbene izvedbe, bilo vokalne ili instrumentalne, ako služe pobožnosti mogu naći svoje mjesto u crkvi, ali izvan liturgijskih slavlja.

Na taj način će se u crkvi stvoriti ozračje ljepote i meditacije, što će pomoći i promicati raspoloženje prihvaćanja vrijednosti duha, pa i onima koji su izvan Crkve.

Kongregacija za božanski kult posebno naglašava očuvanje svetosti crkve, koje se treba držati s obzirom na dozvoljavanje koncerata. Tako će glazbenici i pjevači izbjegavati da zaposjednu prezbiterij. Traži se najveće poštovanje prema oltaru, katedri i ambonu. Postavljajući na pravo mjesto vrijednost svete ili religiozne glazbe, kršćanski glazbenici trebaju se osjetiti potaknuti da nastave tradiciju koju je i naglasio II. Vatikanski sabor, poručujući umjetnicima: „Ne odbijajte da svoj talent stavite u službu božanske istine. Svijet u kojem živimo ima potrebu za ljepotom da ne bi upao u očajanje. Ljepota kao i istina stavlja radost u srca ljudi. A to se događa zahvaljujući vašim rukama“ (usp. II. Vatikanski sabor, Poruka umjetnicima, 8. prosinca 1965. godine).

Osim toga, ispred svetohraništa izgrađene su četiri profilirane kamene stube koje zamjenjuju dosadašnje tri drvene, čime je olakšan pristup svetohraništu, dok je katedra, isto tako izgrađena od kamena, dobila svoje povlašteno mjesto, smješteno kod lijevog pilastra prema oltaru, koja će na taj način biti u dinamici s ostalim liturgijskim žarištima u svetištu, tj. nepomičnim oltarom i ambonima.

Radove na ovom umjetničko-građevinskom zahvatu, a koji je u potpunosti uspješno i u roku realiziran, izvodili su Klesar, kamenorezač i keramičar Josip Antekolović, zatim Neimar graditeljstvo, Termo Bek, te Marnet. Ukupna cijena radova iznosi 350.000,00 kuna s PDV-om, a financirana je sredstvima Varaždinske biskupije.