KUZMINEC, 26. 9. 2020.

---

Svečanom koncelebriranom svetom misom svoje nebeske zaštitnike proslavila su Župa svetih Kuzme i Damjana u Kuzmincu, te članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD).
 
Procesiju i euharistijsko slavlje predvodio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup u zajedništvu s mons. Josipom Đurkanom, župnikom u Ludbregu i začasnim kanonikom Čazmansko-varaždinskog zbornog kaptola; duhovnicima Hrvatskog katoličkog liječničkog društva: duhovnikom Podružnice „Branimir Richter“ Zagreb doc. dr. sc. Draženkom Tomićem te duhovnikom Podružnice Koprivnica vlč. Davorom Šumandlom. Koncelebrirali su: vlč. Marko Rac, župnik đurđevački, vlč. Silvijo Košćak, župnik legradski, vlč. Mihael Čavlek, župnik oštrički, vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik, te vlč. Igor Radašić, domaći župnik kuzminečki.
 
U Kuzminec su i ove godine hodočastili liječnici, ljekarnici, biokemičari i ostali djelatnici posvećeni medicini Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Na početku euharistijskog slavlja biskup Bože Radoš je svima uputio riječi pozdrava, a župljanima i članovima HKLD-a čestitao je dan njihovih zagovornika i zaštitnika.
 
U svojoj homiliji, biskup Bože Radoš osvrnuo se na odlomak iz evanđelja (Mk 5,21-43) koji govori o liječenju, te je odmah na početku postavio pitanje: "Koji je to put nas kršćana, nas ljudi, koji želimo doći zdravi i sjesti za stol Gospodnji?" Napominjući kako je "Bog koji liječi" stalna tema u Svetome pismu, te da je već u Starom zavjetu, Bog viđen kao spasitelj, viđen kao onaj koji će izliječiti svaku ranu. Prisjetio se i starozavjetnih proroka i njihovih riječi: „Oni koji ne vide, oni će progledati, oni koji ne čuju, oni će početi slušati riječ Božju. Oni koji ne mogu govoriti, progovorit će, oni koji su uzeti, oni će biti podignuti i počet će hoditi za Mesijom“.

Biskup je nastavio kako i evanđelisti Isusa vide kao liječnika, predstavljaju ga kao liječnika duše i tijela.

- I kako sam Isus kaže u nekoliko zgoda, da je došao izliječiti one koji su bolesni. Kako sam sebe doživljava kao liječnik kojega su potrebni bolesnici. Nisu potrebni zdravi liječnika, nego bolesni. Lijepo je vidjeti da evanđelisti vide bolest, ne kao jednu tek fizičku manu, nedostatak čovjeka, nego kao jedno saginjanje čovjeka, jedno priginjanje čovjeka, koji je izgubio svoje dostojanstvo, u kojemu je narušena slika Božja u njemu. Ozdravljenje znači: podići čovjeka, da može hoditi, da može govoriti, razgovarati, da može vidjeti druge. Znači: čovjeka tako podići, proljepšati mu lice, dati mu zdravo lice, da se vrati ona izvorna slika Božja u čovjeku. Da svaki onaj koji pomaže, liječi čovjeka, on pomaže da čovjek bude izvorna slika Božja. I svaki liječnik je na tome tragu da izradi sliku Božju. Svi smo mi slika Božja, a bolest, na ovaj ili onaj način, narušava izvornu sliku Božju. Liječenje kao povratak u kuću Očevu, povratak prave Očeve slike, odnosno slike djeteta koje tako naliči na Oca, da ga može pogledati u lice, da može uživati u ljepoti Božjoj, a onda i u ljepoti svakoga čovjeka - kazao je biskup.

- Imamo danas pred sobom dva primjera kako Isus liječi. Prvi je primjer, gdje jedan nadstojnik sinagoge, koji je sigurno u sinagogi slušao Isusa kako lijepo govori, osjetio da Isus ima snažnu riječ, da njegova riječ liječi. On je osjetio da njegova riječ dodiruje ono što je ranjeno u čovjeku i da to zacijeli. I zato ga poziva: "Kćerkica mi je na umoru. Dođi, stavi ruku na nju." Sigurno je mogao Isusu ispričati: puno je ruku bilo na mojoj kćerkici. Svi koji su imali snažnu energiju stavljali su ruku na nju. Stavljao je otac, majka. Stavljali su možda i poljubac na to ranjeno mjesto, da je podignu, ali nisu to mogli učiniti. Isusove su pak riječi nošene snagom ljubavi koja može liječiti. Ona je snažna i moćna, tako vjeruje ovaj nadstojnik sinagoge. Zato poziva Isusa: "Dođi, stavi ruku na nju." Da ozdravi, da se podigne. Ona ima dvanaest godina, tek je započela život i radost je u mojoj kući, i u mojoj obitelji. Ako ona nestane, nestat će radosti, osmijeha, života. Sve što ima, to je kćerka za njega. Isus to osjeća. Isusu čovjek nikada nije dovoljan. Bolest nije nešto tek usputno. On zna kako bolest, kako smrt, zna istrgnuti čovjeka i poremetiti ljudske odnose. Zna biti tako ranjiva da rani za cijelo vrijeme. Neke rane u životu nikada ne mogu biti zaliječene. Kada majka izgubi dijete, kažu da se nikada ne može ta rana zalječiti. Ona živi s tom ranom, i ne može biti bez nje, stalno se vraća natrag. Nema dana da ne misli na nju, jer je poremećen neki red. Isus razumije i kaže: "Samo vjeruj." Vjeruj da to mogu učiniti, vjeruj da sam nošen snagom koja dolazi od Boga. Snagom onoga koji je prvi svojim "dodirom" podigao čovjeka. Imamo u Bibliji, na početku, kako Bog stvara čovjeka. Daje mu život kada ga dodirne. Tamo gdje je život narušen, gdje je ima smrti, potreban je ponovno Božji dodir, Božja snaga da bi čovjek postao živo biće, da bi oživio – poručio je u propovijedi biskup Radoš.
          
Govoreći o svetom Kuzmi i Damjanu biskup je kazao kako nas ova dva liječnika žele uputiti baš na Isusa koji je u pravom smislu riječi "onaj koji liječi".  Žele nam reći da su od njega primili dar liječenja. Onaj koji liječi ima dar, ima znanje koje opet dolazi od Gospodina. Samo je On, onaj koji liječi i dušu i tijelo.

- Mi sudjelujemo u tom procesu, ali Bog je onaj koji liječi. Vjerujem da bi nam oni kazali da svaki dan dolazi od Boga. Zašto su ova braća - liječnici postali tako poznati? Zašto su ljudi tako trčali k njima? Zašto ih narodi, nakon njihove mučeničke smrti, tako časte? Kaže se: sve su davali besplatno. To su liječnici koji su znali da su primili dar, i dar dalje nose; jer dar je uvijek za onoga kome ga je Gospodin namijenio. Mi danas molimo, neka nam dadu milost, da i mi, poput njih, gledamo Isusa; koji je svakome od nas dao neki dar. Nije nam dao dar da ga stavimo u džep, ili torbu, ostavimo u nekim arhivima. Nego da se taj dar ponese, i to tamo gdje je Isus namijenio da bude. Liječnicima je dao dar, da kroz lijekove, kroz pomoć, kroz brigu, kroz ljubav liječe ljude. Mi danas molimo Gospodina, neka oni budu taj znak Krista Gospodina. Ma, tko je bliži Kristu od vas liječnika? Jedna trećina evanđelja govori o liječenju, o liječnicima. Kako važna tema u Svetome pismu. Tko je bliži Gospodinu od onih koji u sakramentu ispovijedi, kroz razgovor, kroz odrješenje liječi ono što ne može izliječiti čovjek? Nego liječi Bog, po onima koji su se stavili njemu u službu, da dižući ruku, po njemu liječe. Bog, po njima govori, daje odrješenje, podiže nas i govori: "Idite u miru!" – poručio je za kraj homilije mons. Bože Radoš.
           
Nakon svete mise, varaždinski biskup i hodočasnici ophodom oko oltara, u župnoj crkvi gdje su bile izložene relikvije svetih Kuzme i Damjana, iskazali su štovanje svecima mučenicima. Na kraju slavlja domaći župnik, vlč. Igor Radašić, zahvalio je svima koji su sudjelovali kako u pripremi tako i u samoj proslavi župnog blagdana, a druženje se nastavilo uz večeru za hodočasnike i goste koju je organizirala Župa Kuzminec.
 

---