Barbara Hren
SVETI MARTIN NA MURI, 27.11.2024.
Misa zadušnica za pokojnu Barbaru Hren, majku svećenika preč. Vladimira Hrena i mons. Ivana Hrena, te sprovodni obred održani su u srijedu, 27. studenoga, u Svetom Martinu na Muri.
Misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš, a sprovodni obred sisački biskup Vlado Košić. Uz prisutnost pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Gorskog i bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, nazočilo je i oko 80 svećenika te mnoštvo vjernika.
Izraz sućuti uime zagrebačkog nadbiskupa pročitao je biskup Mijo Gorski, izraz sućuti uime kardinala Josipa Bozanića pročitao je prof. Večković, uime župe župnik Mladen Gorupić, uime generacije preč. Vladimira Hrena Ivica Filipčić te uime obitelji mons. Ivan Hren.
Govor župnika Župe sv. Martina biskupa u Svetom Marinu na Muri vlč. Mladena Gorupića objavljujemo u cijelosti.
Mnogo poštovani oci biskupi, svećenici, časne sestre, ožalošćena obitelji, rodbino, draga braćo i sestre!
Danas smo ovdje, kako bismo odali posljednju počast dragoj Barbari, zvonarici naše župe. Iako u srcima osjećamo tugu zbog njenog odlaska, nekako nam je utješno znati, da je Barbara ostavila neizbrisiv trag u našim životima i u zajednici koju je neizmjerno voljela.
Barbara nas je napustila u trenucima kada se njezina obitelj pripremala proslaviti njezin devedeseti rođendan koji je danas.
U ovim trenucima tuge, prisjećamo se njezinog života, ispunjenog ljubavlju, predanošću i služenjem, koji je s ponosom vršila tijekom mnogo godina.
Još kao mlada djevojka, pomagala je u svim poslovima tadašnjem župniku, a od 1955 godine, zajedno sa svojim voljenim suprugom Martinom postala je zvonarica. Njihova ljubav, predanost i zajedništvo, primjer su svima nama.
Nakon Martinove smrti 1991 godine, Barbara nije odustala od službe, niti se povukla u tišinu. Štoviše, preuzela je odgovornost sa strašću koja je nadahnjivala sve nas. Njezina samostalna zvonarska služba trajala je više od dvadesetak godina, ali ona nije bila samo zvonarica, već i srce i duša i podrška - župnicima i župi. Uspješno je nastavila tradiciju, sjajeći svjetlom ljubavi prema Bogu i svojim sumještanima. Imala je sposobnost povezivanja ljudi, pružanja utjehe i podrške onima koji su je trebali.
Kao samozatajna žena, nikada nije tražila priznanje. Njezina zadivljujuća sposobnost poštovanja i podrške svojim župnicima bila je očigledna. Bez obzira na to koliko je posla bilo, uvijek je bila spremna pomoći, s osmijehom koji je mogao uliti nadu i mir u srca onih oko nje. Osjećali smo njezinu svetost u malim stvarima - u mirisu svježe pečenog kruha koji bi dolazio iz njezine kuhinje, u toplim riječima podrške, i u tom ikoničkom zvonu koje je svaki put zvonilo s posebnim značenjem kad god bi ga Barbara povukla.
Barbara i Martin u svojoj su djeci Vladimiru, Ivanu, Branku, Vesni i Suzani, usadili ljubav prema vjeri.
Neizmjerno je bila ponosna na svoje sinove, koji su se odazvali svećeničkom pozivu, znajući da je njihovo poslanje nastavak njezinog svetog služenja.
U svemu što je radila, bila je oslonac svom suprugu, a kasnije svojoj djeci, dajući im snagu da slijede svoje putove. Njihovi životni uspjesi, nosili su njen pečat, jer ona je bila njihov najvažniji uzor. Budući da joj zdravlje nije dopuštalo da i dalje vrši zvonarsku službu, njezina kći Vesna s obitelji, nastavili su njezinu službu.
Unatoč slabijem zdravlju, Barbara je bila redoviti sudionik svetih misa i sakramenata, čime je manifestirala svoju pobožnost i hvalu prema Bogu. Njezin duh ostao je snažan, njezina vjera nikada nije posustajala, čak ni u najtežim trenucima.
Danas s dubokom tugom, ali i zahvalnošću, okupili smo se da ispratimo njezino tijelo, znajući da je Barbara ostavila dubok trag u našim srcima i životima.
Okružena biskupima, svećenicima, časnim sestrama i mnoštvom vjernika, njezina prisutnost će se osjetiti i dok prolazi kroz ovaj svijet do vječnosti.
Draga Barbara, hvala Vam za vašu vjernu službu, za Vašu ljubav prema župi i župljanima. Vaša predanost i strpljenje nikada neće biti zaboravljeni. Vaš duh će živjeti u našim molitvama i uspomenama, a Vaš primjer nastaviti će inspirirati generacije koje dolaze.
Molimo i za vas - ožalošćene: djecu, unučad, rodbinu i prijatelje, koje je ova smrt najviše ražalostila, da vam Bog dade duševnu utjehu i jakost da i ovu žalost prebolite. Mi ovdje okupljeni, izražavamo vam kršćansku sućut. To znači da smo zajedno s vama u vašoj žalosti, da niste sami, da smo i mi s vama.
Počivajte u miru, draga Barbara, znajući da ste ispunili svoje poslanje na ovoj zemlji, poslanje ljubavi i vjere u službi drugima. Amen.
Misa zadušnica za pokojnu Barbaru Hren, majku svećenika preč. Vladimira Hrena i mons. Ivana Hrena, te sprovodni obred održani su u srijedu, 27. studenoga, u Svetom Martinu na Muri.
Misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš, a sprovodni obred sisački biskup Vlado Košić. Uz prisutnost pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Gorskog i bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, nazočilo je i oko 80 svećenika te mnoštvo vjernika.
Izraz sućuti uime zagrebačkog nadbiskupa pročitao je biskup Mijo Gorski, izraz sućuti uime kardinala Josipa Bozanića pročitao je prof. Večković, uime župe župnik Mladen Gorupić, uime generacije preč. Vladimira Hrena Ivica Filipčić te uime obitelji mons. Ivan Hren.
Govor župnika Župe sv. Martina biskupa u Svetom Marinu na Muri vlč. Mladena Gorupića objavljujemo u cijelosti.
Mnogo poštovani oci biskupi, svećenici, časne sestre, ožalošćena obitelji, rodbino, draga braćo i sestre!
Danas smo ovdje, kako bismo odali posljednju počast dragoj Barbari, zvonarici naše župe. Iako u srcima osjećamo tugu zbog njenog odlaska, nekako nam je utješno znati, da je Barbara ostavila neizbrisiv trag u našim životima i u zajednici koju je neizmjerno voljela.
Barbara nas je napustila u trenucima kada se njezina obitelj pripremala proslaviti njezin devedeseti rođendan koji je danas.
U ovim trenucima tuge, prisjećamo se njezinog života, ispunjenog ljubavlju, predanošću i služenjem, koji je s ponosom vršila tijekom mnogo godina.
Još kao mlada djevojka, pomagala je u svim poslovima tadašnjem župniku, a od 1955 godine, zajedno sa svojim voljenim suprugom Martinom postala je zvonarica. Njihova ljubav, predanost i zajedništvo, primjer su svima nama.
Nakon Martinove smrti 1991 godine, Barbara nije odustala od službe, niti se povukla u tišinu. Štoviše, preuzela je odgovornost sa strašću koja je nadahnjivala sve nas. Njezina samostalna zvonarska služba trajala je više od dvadesetak godina, ali ona nije bila samo zvonarica, već i srce i duša i podrška - župnicima i župi. Uspješno je nastavila tradiciju, sjajeći svjetlom ljubavi prema Bogu i svojim sumještanima. Imala je sposobnost povezivanja ljudi, pružanja utjehe i podrške onima koji su je trebali.
Kao samozatajna žena, nikada nije tražila priznanje. Njezina zadivljujuća sposobnost poštovanja i podrške svojim župnicima bila je očigledna. Bez obzira na to koliko je posla bilo, uvijek je bila spremna pomoći, s osmijehom koji je mogao uliti nadu i mir u srca onih oko nje. Osjećali smo njezinu svetost u malim stvarima - u mirisu svježe pečenog kruha koji bi dolazio iz njezine kuhinje, u toplim riječima podrške, i u tom ikoničkom zvonu koje je svaki put zvonilo s posebnim značenjem kad god bi ga Barbara povukla.
Barbara i Martin u svojoj su djeci Vladimiru, Ivanu, Branku, Vesni i Suzani, usadili ljubav prema vjeri.
Neizmjerno je bila ponosna na svoje sinove, koji su se odazvali svećeničkom pozivu, znajući da je njihovo poslanje nastavak njezinog svetog služenja.
U svemu što je radila, bila je oslonac svom suprugu, a kasnije svojoj djeci, dajući im snagu da slijede svoje putove. Njihovi životni uspjesi, nosili su njen pečat, jer ona je bila njihov najvažniji uzor. Budući da joj zdravlje nije dopuštalo da i dalje vrši zvonarsku službu, njezina kći Vesna s obitelji, nastavili su njezinu službu.
Unatoč slabijem zdravlju, Barbara je bila redoviti sudionik svetih misa i sakramenata, čime je manifestirala svoju pobožnost i hvalu prema Bogu. Njezin duh ostao je snažan, njezina vjera nikada nije posustajala, čak ni u najtežim trenucima.
Danas s dubokom tugom, ali i zahvalnošću, okupili smo se da ispratimo njezino tijelo, znajući da je Barbara ostavila dubok trag u našim srcima i životima.
Okružena biskupima, svećenicima, časnim sestrama i mnoštvom vjernika, njezina prisutnost će se osjetiti i dok prolazi kroz ovaj svijet do vječnosti.
Draga Barbara, hvala Vam za vašu vjernu službu, za Vašu ljubav prema župi i župljanima. Vaša predanost i strpljenje nikada neće biti zaboravljeni. Vaš duh će živjeti u našim molitvama i uspomenama, a Vaš primjer nastaviti će inspirirati generacije koje dolaze.
Molimo i za vas - ožalošćene: djecu, unučad, rodbinu i prijatelje, koje je ova smrt najviše ražalostila, da vam Bog dade duševnu utjehu i jakost da i ovu žalost prebolite. Mi ovdje okupljeni, izražavamo vam kršćansku sućut. To znači da smo zajedno s vama u vašoj žalosti, da niste sami, da smo i mi s vama.
Počivajte u miru, draga Barbara, znajući da ste ispunili svoje poslanje na ovoj zemlji, poslanje ljubavi i vjere u službi drugima. Amen.
