ISUS ŠALJE APOSTOLE U SVIJET!

Ovih su dana mnogi učenici osmih razreda odlučivali u koje će se srednje škole upisati, a maturanti na fakultet. Pri tom izboru morali su uvažavati svoje sposobnosti i interes za pojedina područja i zanimanja. Više manje odlučuju o svojem životnom zanimanju kojim će se morati baviti kao odrasli, obiteljski ljudi. Iz iskustva znamo koliko je poseban osjećaj kad mladi čovjek prvi puta doživi da mu se ukaže povjerenje te da započne s nekim poslom. Ovih će dana u katedralama diljem domovine i svijeta (nad)biskupi zaređivati mlade svećenike koji će vjernicima po sakramentima posredovati milost Božju. Poseban je osjećaj vidjeti da znaš, da možeš, da si priznat i uvažen.

Zacijelo su se tako osjećali i apostoli. Isus, kojemu su se svi divili, učitelj na kojemu je bez svake sumnje počinuo Duh Božji uzeo je njih za svoje učenike. Nakon određenog vremena Isus im daje moć i vlast da propovijedaju i da čudesno liječe. Štoviše, unatoč svim njihovim nedostacima, slabostima i nespretnostima, dao im je i vlast da istjeruju nečiste duhove što se u ono vrijeme smatralo najvećim mogućim znakom da je netko poslan od Boga. Međutim, s Božjim se darovima treba znati nositi – treba se surađivati s Bogom. Vrijedno je naglasiti da je Isus učenicima dao tu vlast kao dar. To je moć koju učenici nipošto nemaju sami po sebi. To je besplatan i nezasluženi dar kojeg se dobiva da bi se služilo drugima.

Svi mi također imamo nekih sposobnosti i talenata. Nije li i u našem slučaju sve to dar? I uspjeh u školi i uspjeh u poslu i ugodna narav, i dobro zdravlje i sretna obitelj, uspješna djeca i sve ono što nam je dobro i lijepo u životu. Sve je to od Boga i sve je to nezasluženi dar. Ničim se čovjek ne može hvaliti kao svojom isključivom stečevinom. Istina je, za mnoge smo se od tih stvari i sami trudili, ali u konačnici Bog nam je dao sposobnosti po kojima smo to postigli. Ne smijemo sve zadržati za sebe, jer svaki je dar redovito u službi drugih. Sigurno smo se uvjerili koliko sunca, radosti i svjetlosti možemo dobrim djelima ljubavi unijeti u život naših bližnjih, koliko možemo obradovati jedni druge. Već sam osmjeh i lijepa riječ puno svijetla i radosti može unijeti u život naših bližnjih. Bog preko nas želi biti blizak, drag i milosrdan prema drugim ljudima. Štoviše, preko nas želi iskazivati ljubav drugim ljudima. Zar da odbijemo tako uzvišenu službu? Apostoli su to prihvatili. A i mi smo kao njezini članovi pozvani na djelovanje. Hoćemo li krenuti, nastaviti ih nasljedovati?