Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

Nedjeljna poruka

3.4.2020.
Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje A
Pred vjernicima su najsvetiji dani liturgijske godine, dani u kojima se prisjećamo i slavimo naše otkupljenje po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Ove godine te ćemo dane živjeti zatvoreni u svojim domovima, bez liturgijskih obreda s narodom u našim crkvama. Nedostajat će nam sigurno obredi i običaji, ali ne smijemo zaboraviti da se pojavnost, ova našem oku i našim osjetilima dohvatljiva, promijenila, ali je bit ista. Prilika je ovo da ojačamo našu kućnu Crkvu u kojoj ćemo pratit obrede posredstvom, televizije, radija, interneta, ali ćemo možda više nego ikad osjetiti važnost zajedništva, važnost prenošenja i življenja vjere u našim obiteljima.
Zasluge Isusovog spasiteljskog djela nadilaze vremenske i prostorne granice ondašnjeg Izraela. I čovjeku današnjice ponuđeno je spasenje po žrtvi Isusova života, a vrijedit će isto i za sve buduće generacije. Mogli bismo reći da je poruka Isusova života i smrti univerzalna bez obzira što se mijenjaju vremena, društvena uređenja, civilizacije. To je potrebno jer je čovjekovo srce i dalje ranjeno grijehom i dalje se teško mijenja i oblikuje na sliku Božju, i dalje je jednako onom povijesnom čovječanstvu koje je osudilo, mučilo i razapelo Isusa.
27.3.2020.
5. korizmena nedjelja A
Čitajući ovaj izvještaj zaustavila sam se na možda ne baš očitoj stvarnosti prijateljstva i zajedništva koje učenike, Lazarove sestre i prijatelje dovodi do vjere u Isusa. Boraveći s Isusom, slušajući ga, slijedeći njegov put, njegujući zajedništvo i prijateljstvo svi su oni došli do vjere. Prijatelji prenose molbu sestara Isusu da dođe spasiti Lazara, oni odvaljuju kamen s groba kako bi Njegova riječ doprla do mrtvog Lazara, oni su mu oslobodili lice, ruke i noge od povoja. Prijateljstvo i zajedništvo postaje put rasta u vjeri.
Možda ovo vrijeme koje nam uskraćuje fizički boraviti zajedno ponovno u nama probudi čežnju za pravim odnosima, čežnju za bližnjim i čežnju za Bogom. Možda smo pali u neku ravnodušnost, rutinu u svojoj vjeri, stoga je ovo vrijeme da razvijemo čežnju za Riječju, svojom zajednicom, euharistijom.
16.3.2020.
4. korizmena nedjelja A
U biblijskim čitanjima ove ćemo nedjelje promišljati nad dvije vrste slijepoće: tjelesnom i duhovnom. O tjelesnoj slijepoći govorimo kad gore opisano osjetilo vida u nekom svom djelu ne funkcionira dobro. A što bi to bila duhovna sljepoća? Pogledajmo u evanđelje. Duhovno slijepi su farizeji koji ne samo da nisu povjerovali u ozdravljenje slijepca od rođenja, nego su to ozdravljenje pokušali iskoristiti protiv Isusa.
Da bismo duhovno dobro vidjeli potrebna nam je svjetlost, a Isus za sebe kaže: „Svjetlost sam svijeta“. (Iv 9, 5) No s druge strane potreban nam je duhovno osjetilo vida: vjera. Vjera je ta koja čini razliku između farizeja i ozdravljenog slijepca. Iako su svi zajedno okupani istim svjetlom, Isusom Kristom, farizeji ostaju slijepi za novost Evanđelja koje Isus donosi, za ispunjenje Zakona u koje tako slijepo vjeruju. S druge pak strane, slijepac kojemu Isus otvara vid ne zaustavlja se na tome da razlikuje stvari u svojoj okolini i da se lakše njima služi, on je spreman vidjeti posve novu dimenziju života, onu koja njegovom fizičkom vidu daje smisao.
13.3.2020.
3.korizmena nedjelja A
Gospodin vodi svakog od nas u pustinju da nas zavede i da razgovara sa našim srcem, kao što to čini sa samarijankom. Naš Bog ne ostaje na nebu, govoreći nam kroz Sveto pismo, kroz posredovanje Crkve što moramo učiniti, a onda  nas prepusti našoj inicijativi. Naš Bog nam dolazi u susret i govori nam, jer se Božja ljubav, Duh Sveti, izlio u naša srca. Ako ga želimo upoznati moramo ući u naše srce, u našu sobu i zatvoriti vrata, biti u Njegovoj prisutnosti koja umiruje, tješi, oživljava i govori nam:  "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"
6.3.2020.
2. korizmena nedjelja A
Prije svega, kršćanska vjera je vjera puta. Kršćanin hoda prema svom cilju u kojeg vjeruje i kojemu se nada. Naravno da je taj put, to hodočasničko obilježje naše vjere, naporno i zahtjevno, ali Bog je taj koji ide pred nama, koji je u Isusu Kristu prošao sve nedaće koje i nas na tom putu mogu zadesiti.
27.2.2020.
1. korizmena nedjelja A
Isus se od Đavlovih kušnji obranio poznavanjem riječi Božje u njezinoj cjelovitosti. Možda nam upravo proučavanje Biblije može biti ovogodišnji korizmeni zadatak kao bismo rasli u vjeri? Zagrabimo iz tog Izvora mudrosti i nastojimo iskoristiti ovo vrijeme pred nama kako bismo obnovili svoj duh, kako bismo pročistili nataloženo u nama, kako bismo presložili i obnovili svoju ljestvicu vrednota i na kraju i najvažnije, kako bismo Bogu dali prvo mjesto u svom životu.
20.2.2020.
7. nedjelja kroz godinu A
Ovom rečenicom Isus nam jasno daje do znanja da su djela nasilja, pljačke, prisile djela Zloga, ali kako se protiv Zloga ne možemo boriti njegovim djelima i metodama, uzvaraćanje na zlo po principu „oko za oko, zub za zub“ nije pravo odupiranje Zlomu.
Gledajući svijet oko sebe postaje nam jasno da se Zlomu i njegovom djelovanju u svijetu ne možemo oduprijeti ni ljudskim, pravnim i kaznenim metodama uređenih demokratskih društava. Nasilje se ne može riješiti nasiljem, niti mržnja mržnjom. Zli pobjeđuje svaki puta kada se dajemo zavesti onime što nam nudi; dobitak, slava, vlast, moć, ugled, kada mi sami postajemo mjerilo stvari.
13.2.2020.
6. nedjelja kroz godinu A
Zakon je dan čovjeku kako bi se lakše snalazio, kako bi poštujući Zakon oblikovao svoje srce te upoznao i zavolio Boga koji mu se objavio. Isus pitanju legalističkog tumačenja i vršenja Zakona suprotstavlja izazov autentične ljubavi. Isus izaziva svakoga od nas da se zapitamo zašto nešto činimo ili ne činimo, koje su naše unutarnje motivacije i pokretači u našem odnosu prema Bogu i prema čovjeku.
6.2.2020.
5. nedjelja kroz godinu A
„Osvijetliti“ ovo naše vrijeme i prostor, „osoliti“ naše međusobne odnose i suživot, biti „znak“ mogućnosti drugačijeg i boljeg svijeta zadaća je svakog Isusovog učenika. A to nećemo postići svojim idejama, mislima i lijepim govorima, već snagom Božjih riječi koje su nam predane u Evanđelju i koje nas potiču da činimo.
30.1.2020.
4. nedjelja kroz godinu (A) SVIJEĆNICA
Starac Šimun i proročica Ana koji su i sami svoj život posvetili i prikazali Bogu; Šimuni u iščekivanju Utjehe Izraelove i osluškivanju Duha, a proročica Ana danonoćnim služenjem Gospodinu postom i molitvom, doživjeli su trenutak za koji su se pripremali čitav život, susreli su Mesiju.
Ali važnije od toga jest da su u malenom djetešcu, u naoko redovitom događaju u Hramu, u naoko redovitom vremenu, kada ništa naizvana u Jeruzalemu nije dalo naslutiti dolazak novoga Kralja, vođeni Duhom Svetim prepoznali Mesiju. Prepoznali su Božje obećanje, otkrili ispunjenje svoga nadanja i radosno gledaju u budućnost čovječanstva koje će biti „prosvjetljeno“ svjetlošću koja je sam Isus Krist.  Šimun i Ana su da susreli, prepoznali, upoznali i razglasili.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10