Nakon višegodišnjega poboljevanja i vezanosti uz bolesnički krevet, u krugu svojih najbližih te u vjeri i predanosti volji Božjoj, uoči svetkovine Velike Gospe, 13. kolovoza 2024. dogorjela je svijeća života Dragice Benjak (1948. - 2024.)

Dragica Benjak rođena je 15. siječnja 1948. godine od oca Josipa i majke Terezije r. Vukalović. Kao malena djevojčica živjela je sa svojim roditeljima i bratom Rudolfom u teško poratno vrijeme kada je vladala neimaština, počesto glad i od bezbožnih komunističkih vlasti česti pritisci na vjeru i pohađanje crkve.
Međutim, poslušna djeca, hranila su se vjerom i pobožnošću svojih roditelja, na osobiti način molitvom krunice i pjevanjem marijanskih pjesama te molitvom za svećenička i redovnička zvanja.

Kao i mnoge djevojke nakon završene osnovne škole u Remetincu i Novom Marofu pošla je Dragica u Tekstilnu školu u Varaždinu te je nakon završene škole radila tijekom dvadeset godina u tekstilnoj tvornici „Varteks“ te desetak godina u novomarofskoj tekstilnoj tvornici „Levi's“ kao računovođa.

Ubrzo nakon školovanja i prvih radnih iskustava sklopila je sakrament ženidbe s Josipom Benjakom iz susjednog mjesta Strmec, a svoju su obiteljsko „gnijezdo“ svili u današnjoj Kolodvorskoj ulici na području Novoga Marofa.

Nakon rođenja prvoga sina Daroslava, zamijećene su nemale srčane poteškoće i valjalo je poći na vrlo rizično operaciju. Duhovni oslonac obitelji u tim važnim trenucima bio je pater Nedjeljko - Dominik Slišković, franjevac. Valjalo je poći na operaciju u Švicarsku što je i ostvareno, a operacija na radost i oduševljenje svih izuzetno je dobro uspjela te je uslijedio isto tako uspješan oporavak.

Potvrda toga dobroga zdravstvenoga stanja bilo je začeće i rođenje drugoga sina Jadranka, ujesen 1973. godine. Sinovi su rasli, rado s roditeljima pohađali crkvu, ministrirali i bili vrlo aktivni u raznim događanjima u župnoj zajednici, a majka sretna i ponosna. Posebna radost bila je Daroslavova odluka za svećeničko zvanja, kao i Jadrankova, a tada je na svijet došao i Dominik.

U to je vrijeme veliki broj mladića iz Remetinca pošao u svećeničko zvanje, a svi su mogli nesmetano svratiti obitelji Benjak, gdje su bili lijepo primljeni i počašćeni, a također su imali priliku osjetiti duhovnu blizinu i potporu na putu ostvarenja svećeničkoga zvanja.

Majka Dragica nije propuštala ni tjedna i nedjelja misna slavlja kao i sva druga događanja u tijeku liturgijske godine. Slobodno se može reći da je bila i živjela u vjeri hrabro i uvjerljivo poput velikih biblijskih žena. Te isto tako na pitanje iz knjige Mudrih izreka (30,10): „Tko će naći ženu vrsnu?“ - evo je! - Dragica!

Požrtvovna supruga, brižna majka, istinski pobožna i u svakom trenutnu spremna i radosna posvjedočiti svoju vjeru u Boga i ljubav prema Crkvi koja za nju bio drugi dom. Stalno je gledala što može učiniti za svoju župnu zajednicu pod okriljem Majke Božje Čiselske - Kraljice svete Krunice.

Zajedno sa župnikom Josipom Pavlekom i drugim župljankama sudjelovala je u osnivanju Kruničarskoga društva, te postaje i prvom voditeljicom, koje djeluje i danas, a broji oko dvjesto župljanki i župljana. Ono što ju je resilo bio je topli osmjeh, nenametljivost, dobrota, odlučnost, čvrsta vjera i ljubav prema Bogu i bližnjima.

Na mjesnome groblju u Remetincu, 16. kolovoza 2024., na posljednji ispraćaj posmrtnih ostataka Dragice Benjak, unatoč velikoj vrućini okupilo se veliko mnoštvo vjernika. Osim župljana župe Remetinec bilo je tu vjernika iz okolnih župa te župâ Ferdinandovac i Kneginec.

U zajedništvu četrdesetak svećenika sprovodni obred predvodio je preč. Marko Medo, generalni vikar Vojnoga ordinarijata, a prigodni govor održao je domaći župnik vlč. Josip Pavlek. Predvoditelj sprovoda pročitao je pismo sućuti izražene obitelji Benjak od strane mons. Jure Bogdana, vojnoga ordinarija u Republici Hrvatskoj.

Misno slavlje u župnoj crkvi u Remetincu predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, a zahvalu dragoj majci, kao i svima nazočnima izrekao je pokojničin sin vlč. Daroslav Benjak, župnik u Ferdinandovcu.

U zahvali je posebno istaknuo nesebičnu brigu i ljubav koju su bolesnoj majci Dragici iskazivali sin Dominik sa suprugom Monikom i djecom Jonom i Frankom, kao i obitelji Jadranka i Valerije te njihovoj djeci Magdaleni i Esteri, a njihov, ubrzo nakon poroda, preminuli sin Nikola je, vjerujemo kao Božji anđeo, dočekao svoju baku Dragicu u Domu Božjem.

Bogu hvala da smo imali prilike živjeti uz vjernicu Dragicu kojoj je dobri i milosrdni Bog darovao mnoge duhovne darove, a ona ih je nesebično dijelila svima kako za svoga aktivnog vjerničkog života u krilu župne zajednice, tako isto tijekom svoga također aktivnog vjerničkog života i svjedočenja postojane i čvrste vjere u Božju ljubav u trenucima patnje, bola i trpljenja na bolesničkom krevetu.

---