Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaLiturgijski listićNedjeljna poruka
Od:
Do:

25. nedjelja kroz godinu_A

POSLJEDNJI ĆE BITI PRVI, A PRVI POSLJEDNJI!
 
 Evanđelist Matej nas ove nedjelje stavlja u još jednu dilemu: trebamo li se ponašati po zakonu pravde ili po zakonu ljubavi. Nema dvojbe da se razlikuju. Zakon pravde, koji u današnjem Evanđelju i paraboli nije povrijeđen, je naš ljudski i dogovoreni zakon. Tako smo se dogovorili i stvorili odnose prema određenim zakonima ili pravilima. A pitanje je da li takav odnos oplemenjuje ljude ili ih ostavlja u njihovoj prirodnoj razini. Čovjeka je potrebno oplemenjivati, uzdizati na njegovu duhovnu razinu. Isusov je pristup čovjeku pristup ljubavi. To će reći da se nikada ne može zakasniti Onome koji nas ljubi.

Kad god dođemo očekivani smo i nikada nismo otpisani. Bog nas je stvorio iz ljubavi, a ne iz potrebe i računice. Tako nas sâm od sebe nagrađuje darujući nam svoju milost, darujući sebe. Bog uvijek vjeruje u nas, pa i kad mi ne vjerujemo u njega. Ljubav nikada ne otpisuje, ljubav ne važe. Ljubav je darivanje. Kad se istinski ljubi prihvaća se na početku i na koncu dana. Ljubljeni je uvijek prvi, pa makar došao i posljednji. Oni koji su 'posljednji' mogu u Božjoj dobroti biti prvi.

Pitajmo se danas zašto se ne radujemo tako iskazanoj dobroti Božjoj? Zar se ne radujemo obraćenjima i dobroti Božjoj prema istinskim obraćenicima? Ne samo da bismo se trebali radovati zbog dobrote Božje, nego smo pozvani da i mi činimo tako, jer stvoreni smo na njegovu sliku. Isus se ipak raduje i daruje se svima, ne vrednuje ljude po našoj želji nego po svojem planu spasenja. Vječna ljubav ljude bolje poznaje nego što ih mi znamo. Zašto su neki postali kršćanima u posljednjem času samo Bog zna. Da smo mi bili na njihovom mjestu možda bismo još više kasnili. Nisu li neki toliko kasnili jer im mi nismo bili dobar primjer i poticaj da se promijene? Nameće se pitanje, zašto se zavidi na dobroti drugoga? Ako nas boli dobrota drugoga, to je najočitiji znak da u našemu srcu još uvijek postoji klica zla.
 
Isus nas uči da se radujemo dobroti svakog čovjeka, bilo da je iskazana nama bilo drugima. Radovanjem dobroti i sami se otvaramo da činimo dobro. Tko zavidi na dobroti taj se u sebi zatvara za dobro. Bog prihvaća i one od posljednjeg sata, njima se raduje i oni više nisu posljednji.

Isus poziva čovjeka da se raduje dobroti Božjoj i dobroti ljudskoj. Stoga ne budimo slijepi pred dobrotom. Ona je uvijek na korist svim ljudima, cijelom čovječanstvu, kao što zloća šteti svima. Ljubav nitko ne može zaraditi. Ona je uvijek dar. Dar Božji i dar ljudski. Čovjek može samo otkloniti smetnje koje smetaju da bude ljubljen i obdaren ljubavlju.

Svi smo radnici u vinogradu Gospodnjem, svaki u svom zanimanju i obavezama.
 
Vladimir Cesar