Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

28. nedjelja kroz godinu A

Svadbeno ruho

Evanđeoski odlomak u kojem Isus svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobi govori o Kraljevstvu nebeskom koje je kao kad neki kralj pripravi svadbu Sinu svomu, a uzvanici se oglušuju na poziv, potaknuo me na razmišljanje o nedjeljnoj svetoj misi. Zasigurno ova prispodoba govori i o tome kako pripadnici izabranog izraelskog naroda, iako prvi i opetovano pozivani, nisu prepoznali u Isus očekivanog Mesiju i nisu odgovorili na njegov poziv stvaranja novog Izabranog naroda. Nakon što su se oglušili na poziv, zlostavljali pa čak i ubili poslanike kraljeve, On se okreće od njih i, jer je svadba pripravljena, proširuje svoj popis uzvanika na sve ljude koji će okupljeni u novi Izabrani narod, tj. Crkvu biti pozvani i odazvati se na svadbenu gozbu kraljeva Sina.

U ovom promišljanju zaustavit ću se na svetoj misi kao novozavjetnoj gozbi Jaganjčevoj na koju smo kao vjernici i članovi Crkve pozvani svake nedjelje. Koliki vjernici i u ovo naše vrijeme imaju „pametnijeg posla“, jedni odlaze na njivu, drugi u trgovinu, treći se izruguju ili ignoriraju njegove sluge i njegov poziv. „Svadba je evo pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.“ Kako onda, tako i danas. No i za one koji su se odazvali, neki zbog običaja, neki zbog prisile, neki povremeno, neki redovito, Isusova prispodoba ima važnu poruku: na svadbenoj gozbi pronašao se i uzvanik „koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

Nije dovoljno samo odazvati se na svadbenu gozbu Očevog Sina, nije dovoljno primiti sakramente kršćanske inicijacije, vjenčati se u crkvi, pa čak ni sudjelovati redovito na nedjeljnoj svetoj misi, a u konkretnom, svakodnevnom životu ne živjeti svoju pripadnost Crkvi. Baš mi se čini kako u posljednje vrijeme susrećem mnogo vjernika koji su svake nedjelje na misi, a njihovi politički, društveni, moralni stavovi i aktivnosti daleko su od učenja Crkve. Mnogo znaju, čitaju, angažiraju se u raznim inicijativama, ali im je teško prihvatiti učenje Pape, biskupa, svećenika, od svih su pametniji i informiraniji. Kakvo je naše „svadbeno ruho“, kako živimo svoju pripadnost Crkvi, svoju opredjeljenost za Krista? Koliko je to vidljivo u mojim osobnim stavovima i djelima, u mojim obiteljskim, prijateljskim, poslovnim odnosima?

Ovaj evanđeoski odlomak poziva ponajprije one koji se odazivaju na svadbenu gozbu da zagledani u svoj osobni odnos prema svetoj misi, prema istinama vjere koje čuva i navješta Katolička Crkva ne budu zapreka za otkrivanje ljepote i važnosti svadbene gozbe onima koji pronalaze razne isprike i oglušuju se na Božji poziv na gozbu. Isus zaključuje riječima: „Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.“ Potrebno je odazvati se pozivu, ali i odjenuti se u svadbeno ruho izabranih kako bi nas Gospodin prepoznao kada će doći i obići svoje uzvanike.

Anita Treščec