U prvim je kršćanskim vremenima lako bilo prihvatiti činjenicu da krštenje označava prekretnicu života, budući su se krstili odrasli ljudi. Luka nam u Djelima svjedoči snagu Petrova govora o Kristovom spasenjskom djelu, nakon kojeg se mnoštvo hodočasnika u Jeruzalemu obratilo i povjerovalo Uskrslome. Ako mi danas naš život shvaćamo kao hod za Kristom, na koji smo krenuli poučeni u vjeri od svojih roditelja i kumova, ništa manje nas ne zahvaća obaveza da, nakon što smo istinski povjerovali i krenuli za Isusom uskrslim, odbacimo „starog čovjeka“ i ostanemo u zajednici vjernika u kojoj primamo zasluge Kristovog vazmenog otajstva.
               
Petar ohrabruje i tješi one vjernike koji su dosljedni, a žive kao manjina među poganima. Za uzor pred njih stavlja Krista patnika, koji je strpljivo podnosio sve uvrede i nepravdu koju su mu nanosili pismoznanci i židovski starješine. On je po svojoj patnji, koja je po uskrsnuću postala izvor pobjede nad zlom i grijehom, postao naš dobri pastir - čuvar naših duša. Iz toga dalje slijedi da i mi jedni drugima trebamo biti brižni čuvari. Naš život treba biti nasljedovanje Krista u svemu.
               
Slika pastira u Bibliji je veoma važna i česta u kontekstu Božjeg spasenja čovjeka. Praočevi Izraelaca, kralj David i neki od proroka bili su pastiri. Konačno, oni su zapravo prvi svjedoci Isusova rođenja u Betlehemu. Židovi su ih nerijetko smatrali nepouzdanim i grešnim ljudima. Često su neki od njih nesavjesno obavljali svoju službu pa nisu vodili brigu o stadu. Isus upravo na primjeru tih ljudi želi uzdići zanimanje pastira na povlašteno mjesto, a i svojim suvremenicima šalje opomenu kako nisu dosljedni i pravi vođe naroda.

Ivan suprotstavlja nemarne pastire Izraela Kristu kao Dobrom pastiru, koji ne ostavlja izgubljenu ovcu, koji brani stado od nevolja i zla. Uskrsli, po svojoj riječi, svima nama posreduje „život u izobilju“ - šalje nam Duha te nam ostavlja sakramente u kojima crpimo snagu za aktivnosti koje svakodnevno provodimo izgrađujući bolji i pravedniji svijet - Božji svijet.

Crkva nas danas poziva na molitvu za duhovna zvanja, za pastire Crkve danas - svećenike, redovnike i redovnice, da u svom pozivu ustraju na dobro svih vjernika i ostalih ljudi te da i dalje nastavljaju među ljudima poslanje Isusa dobrog pastira, unatoč mnogim burama i olujama.